{"id":2781,"date":"2024-06-21T03:54:30","date_gmt":"2024-06-21T03:54:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.res-food.eu\/?post_type=mathima&p=2781"},"modified":"2025-01-05T20:47:38","modified_gmt":"2025-01-05T20:47:38","slug":"m2-food-safety-croatia","status":"publish","type":"mathima","link":"https:\/\/www.res-food.eu\/index.php\/lesson\/m2-food-safety-croatia\/","title":{"rendered":"Modul 2 \u2013 Sigurnost hrane"},"content":{"rendered":"

MODUL 2: SIGURNOST HRANE<\/h1>\n

ASPEKTI SIGURNOSTI TIJEKOM PRERADISTRIBUCIJE HRANE ZA<\/h2>\n

HUMATITARNE ORGANIZACIJE<\/h2>\n

Sigurnost hrane uklju\u010duje pravila o higijeni u proizvodnji, preradi, prometu i kontroli hrane, biljnog i \u017eivotinjskog podrijetla, kojima se osigurava higijenska ispravnost hrane, uklju\u010duju\u0107i pravila o informiranju potro\u0161a\u010da. Svi sudionici u opskrbnom lancu od sudionika u procesu proizvodnje, distribucije, skladi\u0161tenja, prodajnih objekata i isporuke do potro\u0161a\u010da du\u017eni su po\u0161tivati zakonske propise i direktive iz podru\u010dja sigurnosti hrane. Razmatranje sigurnosti hrane od industrije do tr\u017ei\u0161ta uklju\u010duje aspekte kao \u0161to su kao \u0161to su podrijetlo hrane, prakse ozna\u010davanja, higijenski standardi, aditivi, ostaci pesticida, biotehnolo\u0161ke politike i zakonski propisi za uvoz-izvoz i certificiranje hrane. S druge strane, praksa od tr\u017ei\u0161ta do potro\u0161a\u010da daje prioritet osiguravanju sigurnosti hrane na tr\u017enicama i tijekom pripreme hrane za potro\u0161a\u010de.<\/p>\n

Poglavlje 12 u \u201ePravnoj ste\u010devini EU\u201c, skupu zajedni\u010dkih prava i obveza za sve \u010dlanice EU, uklju\u010duje detaljna pravila u podru\u010dju sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike. Op\u0107im pravilnikom o prehrambenim proizvodima propisuju se higijenska pravila za proizvodnju prehrambenih proizvoda (https:\/\/europa.rs<\/a>).<\/p>\n

<\/a>Analiza zakona i propisa o sigurnosti hrane koji se odnose na doniranje hrane<\/h2>\n

U zemljama Europske unije (EU), zahvaljuju\u0107i primjeni brojnih propisa, direktiva i dokumenata temeljenih na preporukama i smjernicama, sigurno\u0161\u0107u hrane upravlja se od njezine proizvodnje i prerade do distribucije i potro\u0161nje (Tablica 1<\/strong>).<\/p>\n

Uredba <\/strong>je obvezuju\u0107i pravni akt, a direktiva <\/strong>je pravni akt \u010diji se ciljevi moraju posti\u0107i, pri \u010demu dr\u017eave \u010dlanice EU imaju slobodu izbora odgovaraju\u0107eg oblika (zakona, podzakonskog akta), koji \u0107e omogu\u0107iti ostvarivanje Postavi ciljeve. Stalna briga o ovom aspektu hrane \u0161titi javno zdravlje, osigurava povjerenje potro\u0161a\u010da i olak\u0161ava slobodno kretanje zdravstveno sigurne hrane unutar jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta Europske unije. Uz propise Europske unije, dr\u017eave \u010dlanice imaju svoje nacionalno zakonodavstvo i smjernice<\/strong> koje pobli\u017ee definiraju postoje\u0107e zakone i direktive o sigurnosti hrane.<\/p>\n

Tablica 1<\/strong>. Zakoni i smjernice o sigurnosti hrane<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
Propisi<\/strong><\/td>\nOpis<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
EU Uredba <\/strong><\/p>\n

No 852\/2004<\/strong><\/td>\n

Uredba utvr\u0111uje op\u0107e higijenske zahtjeve za proizvo\u0111a\u010de hrane, uklju\u010duju\u0107i i aspekt doniranja hrane (prostor, oprema, osobna higijena, obuka i dokumentacija).<\/td>\n<\/tr>\n
EU Uredba <\/strong><\/p>\n

No 853\/2004<\/strong><\/td>\n

Uredba utvr\u0111uje posebna higijenska pravila za proizvo\u0111a\u010de hrane \u017eivotinjskog podrijetla (meso, mlije\u010dni i riblji proizvodi) te ujedno osigurava da donirana hrana \u017eivotinjskog podrijetla zadovoljava sigurnosne standarde.<\/td>\n<\/tr>\n
EU Uredba <\/strong><\/p>\n

No 178\/2002<\/strong><\/td>\n

Uredba utvr\u0111uje op\u0107a na\u010dela i propise uklju\u010duju\u0107i sigurnost i sljedivost hrane, kao i hranu namijenjenu doniranju. Ovom uredbom nagla\u0161ava se odgovornost gospodarskih subjekata koji posluju s hranom da na tr\u017ei\u0161te osiguraju higijenski ispravnu hranu, uklju\u010duju\u0107i i doniranu hranu..<\/td>\n<\/tr>\n
EU Uredba 2019\/828<\/strong><\/td>\nCilj uredbe je poticanje doniranja hrane i smanjenje bacanja hrane uz poja\u0161njenje odredbi o odgovornosti za doniranje hrane. Uredba pru\u017ea pravnu za\u0161titu donatorima hrane, poti\u010de pove\u0107anje donacija uz minimaliziranje pravnih rizika za donatore.<\/td>\n<\/tr>\n
EU Direktiva 2000\/13\/EC<\/strong><\/td>\nDirektiva ure\u0111uje ozna\u010davanje hrane i osigurava potpune informacije o sastojcima, alergenima, nutritivnom sastavu i roku trajanja prehrambenih proizvoda. Ispravno ozna\u010davanje osigurava dobru praksu doniranja hrane.<\/td>\n<\/tr>\n
EU Direktiva<\/strong><\/p>\n

2002\/99\/EC<\/strong><\/td>\n

Direktiva utvr\u0111uje zahtjeve za zdravlje \u017eivotinja za proizvodnju i stavljanje na tr\u017ei\u0161te proizvoda \u017eivotinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi.<\/td>\n<\/tr>\n
EU Smjernice za doniranje hrane <\/strong>2017\/C 361\/01<\/strong><\/td>\nEU daje smjernice i preporuke za pravilno doniranje hrane (rukovanje hranom, skladi\u0161tenje, transport i komunikacija u lancu doniranja) u skladu s dobrom donatorskom praksom zemalja EU..<\/td>\n<\/tr>\n
EU Smjernice zakona o hrani<\/strong><\/td>\nSmjernice Europske komisije o razli\u010ditim aspektima EU zakona o hrani, uklju\u010duju\u0107i sigurnost (ozna\u010davanje, sljedivost i sustav upravljanja).<\/td>\n<\/tr>\n
EFSA Smjernice<\/strong><\/td>\nZnanstvena mi\u0161ljenja, smjernice i procjene rizika Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u podru\u010dju sigurnosti hrane u svrhu podr\u0161ke EU institucijama i dr\u017eavama \u010dlanicama u dono\u0161enju odluka.<\/td>\n<\/tr>\n
Smjernice Codexa Alimentariusa<\/strong><\/td>\nSmjernice za implementaciju Codex Alimentariusa me\u0111unarodno priznatih standarda, smjernica i drugih preporuka vezanih uz hranu, proizvodnju hrane i sigurnost hrane kako bi EU osigurala sigurnost hrane i potaknula dru\u0161tveno odgovorno pona\u0161anje u trgovini.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

<\/a>Doniranje hrane<\/h2>\n

Preraspodjela vi\u0161kova hrane koja se javlja u bilo kojoj fazi lanca proizvodnje i distribucije hrane provodi se besplatno izravnim doniranjem socijalno ugro\u017eenim osobama ili putem banaka hrane koje djeluju kao posrednici izme\u0111u donatora, dobrotvornih organizacija i krajnjih korisnika. Donirana hrana<\/strong> mo\u017ee biti svje\u017ea hrana (meso, vo\u0107e i povr\u0107e), gotova hrana\/obrok, djelomi\u010dno pripremljena ili smrznuta hrana. Donatori<\/strong> su subjekti u poslovanju s hranom, fizi\u010dke ili pravne osobe, koje doniraju vi\u0161kove hrane iz bilo koje faze lanca opskrbe hranom (proizvodnja, maloprodaja, priprema i dostava gotove hrane, catering). Posrednik u lancu doniranja hrane<\/strong> je neprofitna fizi\u010dka ili pravna osoba, odnosno humanitarna organizacija (socijalne samoposluge, javne kuhinje) upisana u odgovaraju\u0107i Upisnik posrednika u doniranju hrane. Krajnji primatelji donirane hrane mogu biti socijalno ugro\u017eene osobe, osobe pogo\u0111ene elementarnim nepogodama ili elementarnim nepogodama, neprofitne pravne osobe koje pru\u017eaju usluge smje\u0161taja i\/ili prehrane svojim stanovnicima (Slika 1<\/strong>.).<\/p>\n

\"Slika
Slika 1. Sudionici u lancu doniranja hrane<\/figcaption><\/figure>\n

Banke hrane<\/strong>, neprofitne organizacije koje prikupljaju, pohranjuju i distribuiraju vi\u0161ak hrane koji je jo\u0161 uvijek siguran za kori\u0161tenje, imaju va\u017enu ulogu u doniranju. Prva banka hrane osnovana je u Arizoni (SAD) 1967. godine, a prva u Europi 1984. godine u Francuskoj. Danas u europskim zemljama postoje nacionalne federacije banaka hrane. U EU su nacionalne banke umre\u017eene i tvore Europsku federaciju banaka hrane – FEBA (European Food Banks Federation), sa sjedi\u0161tem u Bruxellesu od 2018. godine. (https:\/\/food.ec.europa.eu<\/a>). U 2018. godini u mre\u017ei FEBA bila je 421 banka hrane iz 24 zemlje s 31.700 humanitarnih radnika, od kojih su 85% volonteri. Donacijom se smatra i stavljanje hrane u promet, \u0161to zahtijeva dosljednu primjenu zakonskih propisa u ovom podru\u010dju. Donator hrane odgovoran je za higijensku ispravnost hrane do preuzimanja hrane od strane posrednika u lancu donacije ili, u slu\u010daju izravne donacije, krajnjeg primatelja. Humanitarne organizacije, posrednici u lancu doniranja hrane, odgovorne su za sigurnost hrane od preuzimanja hrane od donatora hrane do distribucije hrane do krajnjeg primatelja.<\/p>\n

Europska komisija poti\u010de dr\u017eave \u010dlanice na preraspodjelu vi\u0161kova hrane, odnosno donacija, daju\u0107i pravni okvir i smjernice za dobru praksu doniranja hrane u zemljama Europske unije. Direktiva EZ-a 2018\/851 o otpadu nagla\u0161ava potrebu smanjenja bacanja hrane u EU za 50% prije 2030. godine te sugerira da zemlje \u010dlanice poti\u010du doniranje hrane i smanje usmjeravanje vi\u0161ka hrane za prehranu stoke ili za preradu u neprehrambene proizvode. Godine 2019. unutar Europske unije donesena je odluka o uspostavi zajedni\u010dke metodologije za mjerenje bacanja hrane. Strategija Farm to Fork (F2F) tako\u0111er vidi doniranje hrane kao klju\u010dnu kariku u smanjenju bacanja hrane od strane potro\u0161a\u010da i trgovaca u EU do 2030.https:\/\/food.ec.europa.eu\/document\/download<\/a>). Europska unija je u sklopu Akcijskog plana za kru\u017eno gospodarstvo donijela Smjernice za doniranje hrane (https:\/\/eur-lex.europa.eu<\/a>) kako bi se aktivnim uklju\u010divanjem zemalja \u010dlanica u doniranje hrane smanjilo bacanje hrane i time o\u010duvali prirodni resursi i okoli\u0161. Primjenom smjernica o doniranju hrane koje je Europska komisija objavila 2017. godine osigurava se visoka razina sigurnosti hrane, zdravlja i higijene, sljedivosti i odgovornosti. Kada je rije\u010d o fiskalnom okviru, ve\u0107ina zemalja Europske unije (20 od 27 \u010dlanica) kao poticajnu mjeru ukinula je obvezu pla\u0107anja PDV-a na doniranu hranu. Vi\u0161estruka va\u017enost doniranja hrane prepoznata je u me\u0111unarodnim okvirima. U sklopu Agende Ujedinjenih naroda 2030. planira se prepoloviti bacanje hrane po glavi stanovnika do 2030. godine.<\/p>\n

Briga o zdravstvenoj i higijenskoj ispravnosti hrane prioritetan je cilj doniranja jer smanjuje zdravstvene rizike korisnika donirane hrane. Stoga unutar EU postoje propisi i direktive za doniranje hrane i sto\u010dne hrane te se izra\u0111uju brojne smjernice koje olak\u0161avaju implementaciju dobre prakse u podru\u010dju sigurnosti hrane. Ovi zakoni i smjernice igraju klju\u010dnu ulogu u omogu\u0107avanju donacija hrane od strane humanitarnih organizacija i dobrotvornih udruga unutar EU-a. Uspostavom higijenskih standarda, osiguravanjem sigurnosti hrane i pru\u017eanjem pravne za\u0161tite donatorima, podr\u017eavamo misiju humanitarnih organizacija da ubla\u017ee glad i nedostatak hrane, a istovremeno \u0161tite zdravlje i dobrobit primatelja.<\/p>\n

<\/a>Prepreke u doniranju hrane<\/h2>\n

Unato\u010d postoje\u0107im propisima i podizanju svijesti o va\u017enosti zbrinjavanja vi\u0161kova hrane, statisti\u010dki podaci pokazuju da se zbog brojnih prepreka samo 10% vi\u0161kova hrane iz cijelog opskrbnog lanca adekvatno iskoristi. Glavne prepreke u preraspodjeli vi\u0161ka hrane doniranjem su nedostatak informacija o vrsti hrane koja se mo\u017ee donirati i razumijevanje protokola doniranja hrane. Hrana se \u010desto donira pred kraj roka trajanja pa se postavlja opravdano pitanje je li hrana na kraju lanca donacije zdravstveno sigurna. Iako proizvo\u0111a\u010di hrane unutar tvornica dosljedno primjenjuju standarde koji osiguravaju zdravstvenu i higijensku ispravnost proizvoda, i kod njih postoje nejasno\u0107e kada je u pitanju doniranje hrane. Naj\u010de\u0161\u0107a dilema potencijalnih donatora je mogu li donirati proizvode kojima je istekao rok trajanja. Osim toga, name\u0107u se i logi\u010dna pitanja vezana uz pravilno skladi\u0161tenje, pakiranje, transport i ozna\u010davanje donirane hrane. Osim regulatornog pitanja, proizvo\u0111a\u010di imaju opravdane dileme i oko naplate PDV-a na doniranu hranu. Obveze ekonomske prirode destimuliraju i proizvo\u0111a\u010de i prodava\u010de da doniraju vi\u0161ak hrane, pa \u010desto \u010dekaju rok trajanja i uni\u0161tavaju hranu. Zbog svega navedenog brojne tvornice i organizacije nepotrebno odbacuju zdravstveno ispravnu hranu i time propu\u0161taju priliku ubla\u017eiti posljedice prehrambene nesigurnosti i pru\u017eiti podr\u0161ku socijalno ugro\u017eenim skupinama.<\/p>\n

Dodatni problem su nedoumice koje imaju nadle\u017ene inspekcije zbog nepostojanja jasnih smjernica za rje\u0161avanje problema s kojima se susre\u0107u donatori u podru\u010dju sigurnosti hrane. Va\u017eno je napomenuti da se mnogi proizvo\u0111a\u010di hrane te\u0161ko odlu\u010duju na doniranje hrane zbog straha od potencijalne odgovornosti da se korisnik razboli. Istra\u017eivanje iz 2016. koje su proveli Savez za smanjenje rasipanja hrane i Inicijativa za suradnju prehrambene industrije potvrdilo je da je 50% proizvo\u0111a\u010da, 39% anketiranih restorana i 25% trgovaca na malo zabrinuto zbog odgovornosti kao glavne prepreke donacijama.<\/p>\n

<\/a>Problemi humanitarnih organizacija<\/h2>\n

Probleme vezane uz sigurnost donirane hrane imaju i humanitarne organizacije koje posreduju u lancu doniranja. Hrana prikupljena od donatora transportira se, skladi\u0161ti i distribuira kroz mre\u017eu pridru\u017eenih dobrotvornih organizacija (lokalne organizacije, pu\u010dke kuhinje, Crveni kri\u017e). Identificiranje svih sudionika u doniranju hrane va\u017eno je zbog prijenosa odgovornosti<\/strong> za sigurnost donirane hrane u lancu doniranja. Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane sve dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slu\u010daju izravne donacije, krajnji primatelj. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od primitka hrane od donatora do distribucije hrane, odnosno dok ne stigne do primatelja. Ve\u0107ina humanitarnih organizacija nema odgovaraju\u0107e tehni\u010dke uvjete za prihvat ve\u0107ih koli\u010dina hrane (hladnja\u010de, skladi\u0161ta, vozila, ljudski resursi), posebno kada je u pitanju zaprimanje hrane prije isteka roka trajanja. Doniranje hrane nije za\u017eivjelo u europskim zemljama upravo zbog nedovoljne tehni\u010dke osposobljenosti posrednika u lancu doniranja. Va\u017ean problem sa aspekta sigurnosti su ljudski resursi<\/strong>, odnosno veliki broj volontera uklju\u010denih u rad humanitarnih organizacija koji moraju polo\u017eiti i higijenski minimum, ispit iz osnovnih znanja o sigurnosti hrane. Iako je volonterska radna snaga iznimno va\u017ena za dru\u0161tvo, volonteri \u010desto nemaju potrebne vje\u0161tine za obavljanje odre\u0111enih zadataka unutar humanitarnih organizacija. U nekim europskim zemljama dio volontera su osobe osu\u0111ene na dru\u0161tveno koristan rad. Takvim osobama \u010desto nedostaje istinske motivacije za bilo kakvu edukaciju i humanitarni rad op\u0107enito. Nedostatak odgovora na sva gore navedena pitanja, kao i nedovoljna edukacija svih sudionika u lancu doniranja, destimulira zbrinjavanje vi\u0161kova hrane, a time i brigu dru\u0161tva za socijalno ugro\u017eene, prirodne resurse i okoli\u0161.<\/p>\n

<\/a>Prevladavanje prepreka i motivacija humanitarnih organizacija za doniranje hrane<\/h2>\n

Unato\u010d postoje\u0107oj zakonskoj regulativi EU, ve\u0107ina humanitarnih organizacija u zemljama \u010dlanicama Europske unije jo\u0161 uvijek nema jasnu predod\u017ebu o va\u017enosti sigurnosti donirane hrane, kao ni o svojim obvezama po tom pitanju. Kontinuirana edukacija<\/strong> o svim aspektima sigurnosti hrane na\u010din je za prevladavanje postoje\u0107ih prepreka. No, prvi bitan korak u rje\u0161avanju ovog problema je registracija svih posrednika u donatorskom lancu. Nadle\u017ena ministarstva trebaju se pobrinuti za registrirane posrednike i pomo\u0107i im u otklanjanju nedoumica oko redovitog i obveznog izvje\u0161\u0107ivanja o koli\u010dini prikupljene hrane, ali i pru\u017eiti punu podr\u0161ku svim zainteresiranim humanitarnim organizacijama da se uklju\u010de u lanac doniranja hrane. Stoga je potrebno da Vlada i nadle\u017ena ministarstva stvore odgovaraju\u0107i poticajni okvir za sigurno darivanje (Slika 2<\/strong>).<\/p>\n

\"Slika
Slika 2. Sudionici u uklanjanju prepreka u primjeni propisa koji se odnose na sigurnost hrane<\/figcaption><\/figure>\n

Nacionalni vodi\u010di<\/strong> za razumijevanje europskih propisa i dodatnih zahtjeva o doniranju hrane imaju zna\u010dajnu ulogu u prevladavanju prepreka. Navedeni vodi\u010di pru\u017eaju detaljnije informacije o hrani koja se mo\u017ee donirati, sigurnosti i ozna\u010davanju hrane namijenjene doniranju.<\/p>\n

<\/a>Primjeri dobre prakse doniranja hrane<\/h2>\n

Francuska je jedna od europskih zemalja s najboljom donatorskom praksom i najdosljednijom primjenom propisa o sigurnosti hrane. Posebna regulativa u Francuskoj propisuje da je svaki subjekt u poslovanju s hranom odgovoran za zdravstvenu ispravnost i higijenu proizvoda. Prijenos vlasni\u0161tva i odgovornosti za hranu vr\u0161i se potpisivanjem slu\u017ebenih dokumenata za svaku primljenu donaciju sa svim potrebnim podacima. Postoje nacionalni vodi\u010di za donatore s navedenim higijenskim uvjetima koji se moraju po\u0161tivati \u200b\u200btijekom distribucije donirane hrane.<\/p>\n

Italija je tako\u0111er jedna od zemalja koja na adekvatan na\u010din svladava prepreke vezane uz provedbu zakonskih propisa za sigurnost donirane hrane. U Italiji je donesen prvi europski zakon (Good Samaritan Law) po uzoru na ameri\u010dki Bill Emerson Good Samaritan Act, koji osigurava donatore od tu\u017ebi zbog zdravstvene ispravnosti donirane hrane. Posebnost ovog zakona temelji se na \u010dinjenici da se donacijom hrane od strane donatora posredniku u lancu donacije smatra donacija hrane krajnjem primatelju. Unato\u010d \u010dinjenici da Italija ima jednu od najbolje organiziranih banaka hrane u Europi i da je dono\u0161enje Zakona dobrog Samaritanca potaknulo donacije, Italija je i dalje vode\u0107a zemlja po koli\u010dini ba\u010dene hrane. Kako bi se spomenuti problem rije\u0161io, 2016. godine donesen je novi zakon koji je promjenom poreznog okvira znatno olak\u0161ao doniranje. Novi zakon temelji se na inicijativama i poticajima za sve sudionike u lancu doniranja hrane. Posebna pa\u017enja u zakonu usmjerena je na poja\u0161njenje pojmova “najbolje upotrijebiti do”<\/strong> i “upotrijebiti do”.<\/strong> Pojam “najbolje upotrijebiti do”<\/strong> odre\u0111uje datum do kojeg je hranu po\u017eeljno upotrijebiti, ali ne ograni\u010dava donatore u doniranju ukoliko nakon navedenog datuma postoji vi\u0161ak hrane o\u010duvane kvalitete i neo\u0161te\u0107ene ambala\u017ee. S druge strane, talijanski zakon ka\u017ee da se izraz “upotrijebiti do\u201c<\/strong> odnosi na specifi\u010dne kratkotrajne i lako kvarljive proizvode te ozna\u010dava to\u010dan rok valjanosti nakon kojeg se hrana vi\u0161e ne mo\u017ee donirati (Slika 3<\/strong>).<\/p>\n

\"Slika
Slika 3. Oznaka trajnosti proizvoda<\/figcaption><\/figure>\n

Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) ima detaljan pravni okvir relevantan za sigurnost hrane koji se oslanja na zakon Ujedinjenog Kraljevstva, zakone dr\u017eava \u010dlanica (Velika Britanija i Sjeverna Irska) kao i dio zakona Europske unije koji je zadr\u017ean nakon \u0161to Ujedinjeno Kraljevstvo napusti EU. Na nacionalnoj razini, vlada je osnovala Agenciju za standarde hrane, koja pru\u017ea pomo\u0107 svim prehrambenim tvrtkama i sura\u0111uje s lokalnim vlastima u provedbi zakona i propisa o sigurnosti hrane. Lokalne vlasti provode redovite inspekcije svih subjekata u poslovanju s hranom. UK tako\u0111er ima zakonodavstvo za standardizaciju i poja\u0161njenje ozna\u010davanja datuma na proizvodima, u skladu s Codexom Alimentariusom i Uredbom EU o informacijama o hrani (FIR). koji propisuje dvostruko ozna\u010davanje datuma na deklaracijama. Zakon Ujedinjenog Kraljevstva, kako bi se smanjilo nepotrebno bacanje hrane, zahtijeva od proizvo\u0111a\u010da da koriste izraz “upotrijebiti do” kada postoje ograni\u010denja roka trajanja s aspekta higijene proizvoda, au ostalim slu\u010dajevima izraz <\/span>“najbolje upotrijebiti do”<\/strong> su zakonske odredbe o sigurnosti hrane te dopustio doniranje (i prodaju) hrane kojoj je istekao rok trajanja \u201enajbolje do\u201c ako je o\u010duvana kvaliteta proizvoda, te zabranio prodaju odnosno doniranje hrane nakon isteka roka <\/span>“upotrijebiti do\u201c.<\/strong> Osim toga, britanska vlada pokrenula je opse\u017ene kampanje s ciljem edukacije potro\u0161a\u010da o ozna\u010davanju trajnosti proizvoda. Dono\u0161enje nacionalnih i pojedina\u010dnih propisa o sigurnosti donirane hrane, uspostava sustava ozna\u010davanja trajnosti kori\u0161tenjem dvostrukog datuma navedenog u standardima Codex Alimentariusa, davanje bespovratnih sredstava i poticaja gospodarskim subjektima u poslovanju s hranom dobri su pristupi Velika Britanija u rje\u0161avanju problema vezanih uz doniranje hrane.<\/span><\/p>\n

EU nema zakonodavstvo o doniranju hrane koje se dosljedno primjenjuje u svim zemljama \u010dlanicama, pa su zemlje razvile vlastite pristupe rje\u0161avanju problema preraspodjele vi\u0161kova hrane. Kao \u0161to je navedeno, samo nekoliko dr\u017eava \u010dlanica EU-a, poput Italije i Francuske, ima dobre nacionalne zakone o doniranju hrane, dok su neke zemlje, poput Njema\u010dke, Rumunjske i \u0160vedske, samo uspostavile smjernice za upravljanje donacijama hrane. Dio zemalja unutar Europske unije provodi doniranje hrane samo na temelju odre\u0111enih administrativnih tekstova na ovu temu. Prevladavanje prepreka u doniranju hrane u zemljama koje jo\u0161 nisu postigle visoku razinu organizacije doniranja u pogledu sigurnosti hrane mogu\u0107e je posti\u0107i dobrom suradnjom s lokalnim vlastima i ministarstvima, kao i organiziranjem kontinuirane edukacije na sljede\u0107e teme:<\/p>\n

Higijenski preduvjeti za osobe koje rukuju doniranom hranom<\/p>\n