Uvod u Res-Food tečaj za humanitarne organizacije
Humanitarne organizacije su značajan sudionik u doniranju hrane i ključno je da osobe uključene u rad tih organizacija budu u potpunosti informirani o nastajanju otpada od hrane. Ovaj dio edukacijskih materijala posebno je osmišljen za zaposlenike i volontere u ovim organizacijama, koji su osviješteni o problemima koji se javljaju zbog nastajanja otpada od hrane te koji se ulažu napore za smanjenje njegova nastajanja, odnosno spašavanje viškova hrane.
Tijekom tečaja sudionici će učiti o ključnim aspektima ovog područja, kao što su upravljanje viškovima hrane, sigurnost hrane i uloga zajednice donatora. Kroz module će se sudionici upoznati s osnovnim čimbenicima koji osiguravaju upravljanje kvalitetom u neprofitnim organizacijama, uključujući standarde sigurnosti hrane i logistiku, kao i analizu relevantnih pravila i propisa.
Osim toga, ovi moduli imaju za cilj osigurati sudionicima iz humanitarnih organizacija potrebne alate za lakši pristup i suradnju s tvrtkama koje imaju viškove hrane te na taj način spriječiti da viškovi hrane postanu otpad. Također se bave izazovima s kojima se humanitarne organizacije suočavaju u doniranju hrane i pruža strategije za prevladavanje tih prepreka. Praktični primjeri i inovativne kampanje poput "Spasi 'ružnu' hranu" i "Odbaci promjenu" potaknut će kreativna rješenja za smanjenje nastajanja otpada od hrane. Do kraja ovog odjeljka čitatelji će biti opremljeni znanjem i alatima za upravljanje viškovima hrane i promicanje održivih praksi.
MODUL 1: VIŠKOVI HRANE
Humanitarne organizacije
Dosadašnje prakse i navike u proizvodnji i potrošnji hrane rezultirale su nastankom velikih količina otpada od hrane. U svijetu se čak jedna trećina proizvedene hrane baci te je zbog toga otpad od hrane prepoznat kao jedan od ključnih problema koji je potrebno riješiti kako bi se postigla održivost proizvodnje i potrošnje hrane.
Food surpluses occur at every point along the food supply chain, from farm to fork, and are described as the quantity, availability, and nutritional requirements of food that exceed the real demand for food. The resulting surplus of food usually becomes food waste, which has been recognised as one of the global problems of our time, as shown in Figure1.
Redistribucija viškova hrane čini hranu dostupnijom onima koji imaju otežan pristup hranjivim obrocima, što rezultira poboljšanjem zdravlja i povećanjem blagostanja te smanjenjem otpada od hrane. Suradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavača, potrošača i humanitarnih organizacija poboljšava učinkovitost i organizaciju lanca opskrbe hranom. Takva partnerstva potiču inovativne pristupe korištenju i redistribuciji viškova hrane, optimizaciji korištenja resursa i smanjenju otpada od hrane na minimum. Uspostava ovakvih veza unaprjeđuje cjelokupnu učinkovitost (korištenja) resursa unutar lanca opskrbe hranom.
Pristupanje problemu redistribucije viška hrane zahtjeva holistički pristup i suradnju u kojoj sudjeluju svi dionici unutar lanca opskrbe hranom. Problem je kompleksnost cijelog procesa, budući količine viškova hrane koji nastaju nije moguće precizno predvidjeti.
Identifikacijom tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane moguće je izraditi ciljane planove za oporabu viškova hrane, preraspodjelu i smanjenje otpada.
Upravljanje doniranom hranom vrlo je važno kako bi se osigurala učinkovita distribucija i smanjenje otpada. Partnerstva s bankama hrane, dobrotvornim društvima i drugim relevantnim organizacijama ključna su za postizanje učinkovite koordinacije.
Nadalje, tvrtka/organizacija trebala bi uspostaviti standardne operativne postupke (SOP) za rukovanje doniranom hranom, skladištenje i distribuciju te implementirati robusne mehanizme praćenja i evaluacije količine, kvalitete i upotrebe donirane hrane. U konačnici trebalo bi provesti i procjenu utjecaja smanjenje otpada od hrane i učinkovitosti procesa distribucije donirane hrane. Najčešći razlozi nastanka viškova hrane tijekom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvalitete i ljudske pogreške. Navedeni čimbenici ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i točnosti u procesu pripreme hrane. Dakle, pravilnim planiranjem obroka nastanak viškova hrane može se značajno smanjiti.
Viškove hrane treba kategorizirati prema vrsti, kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice ili gotova jela. Ova kategorizacija pomaže u boljem razumijevanju prirode viškova hrane i olakšava ciljanu preraspodjelu. Najčešće vrste viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca su: kvarljiva hrana, nekvarljiva hrana, gotova hrana, pekarski proizvodi, višak sastojaka te višak zaliha.
Za uspješno angažiranje tvrtki koje raspolažu viškovima hrane, a koje su voljne i sposobne pridonijeti aktivnostima preraspodjele viškova hrane, koristi se sustavna metoda identifikacije, komuniciranja svrhe i odabira tvrtke. Ovakva strategija suradnje pomaže u izgradnji snažne mreže tvrtki koje imaju na raspolaganju višak hrane i osigurava pravedniji, održiviji sustav hrane bez otpada koji istovremeno smanjuje glad i doprinosi zaštiti okoliša.
Odgovornost identifikacije tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i prehrambenim lancima obično pada na dobrotvorne organizacije, banke hrane, neprofitne vladine organizacije (eng. NGO's) ili druge dionike koji su uključeni u oporabu i redistribuciju hrane. Jedan od najvažnijih čimbenika pri odabiru tvrtki koji imaju na raspolaganju viškove hrane je pridržavanje strogih propisa o sigurnosti hrane i higijene kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost donirane hrane. Transparentnost je također potrebna u pogledu proizvodnih postupaka, izvora sastojaka i svih dodataka ili konzervansa koji se koriste.
Kako bi se osigurala sigurnost i prihvatljivost donirane hrane, ključno je otkriti i mapirati kriterije kvalitete viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Implementacijom robusnih procesa otkrivanja i mapiranja para-metara kvalitete, dobrotvorne organizacije, banke hrane i nevladine organizacije mogu osigurati da viškovi hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca ispunjavaju potrebne standarde sigurnosti i kvalitete za redistribuciju potrebitima. Sigurnost hrane (eng. Food Safety) temeljni je uvjet njezine kvalitete i uveden je kao pojam kako bi se povećalo povjerenje potrošača u hranu koju konzumiraju. Odnosi se na uvjete i postupke rukovanja, pripreme i skladištenja hrane na način koji sprječava njezinu kontaminaciju čime se smanjuje mogućnost pojave bolesti porijeklom iz hrane.
Korak dalje od sigurnosti hrane postižemo težnjom prema prehrambenoj sigurnosti (eng. Food Security) koja označava potrebu svakog pojedinca za pristupom hrani. Na Svjetskom ekonomskom forumu o prehrani u Rimu 1996. godine zaključeno je da sigurnost hrane postoji kada svi ljudi u svakom trenutku imaju na raspolaganju dovoljne količine sigurne i nutritivno vrijedne hrane u fizičkom, socijalnom i ekonomskom smislu, a koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i predstavlja njihov izbor za aktivan i zdrav život.
Hrana se smatra sigurnom za prehranu ljudi ako nema štetnih učinaka na ljudsko zdravlje kada se konzumira prema uputama. Prvi korak je razviti sveobuhvatne smjernice za kvalitetu, koje opisuju specifične parametre za procjenu kvalitete viškova hrane. Važni čimbenici uključuju izgled, teksturu, miris, okus, cjelovitost pakiranja, datume isteka i sve zakonske zahtjeve. Stvaranje smjernica za kvalitetu podrazumijeva suradnju sa stručnjacima za sigurnost hrane, regulatornim agencijama i dionicima u sektoru/području kako bi se uspostavili robusni i relevantni parametri kvalitete. Kako bi se zaštitili interesi potrošača i osigurala što bolja informiranost, koriste se različiti mehanizmi, kao što su zakonska regulativa, učestale kontrole, jasnije označavanje hrane, uvođenje sustava osiguranja, a sve u cilju poboljšanja kvalitete hrane.
Sustavi osiguranja kvalitete i sigurnosti hrane mogu biti obvezni (npr. HACCP - Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke) ili dobrovoljni (ISO 22000 - Međunarodna organizacija za standardizaciju, IFS - Međunarodni standard za hranu i BRC - Britanski maloprodajni konzorcij). HACCP je međunarodno obvezujuća sustavna metoda za identifikaciju, procjenu i kontrolu opasnosti hrane, koja je integrirana sa svim drugim sustavima kvalitete i sigurnosti hrane. Serija standarda ISO 22000 proizašla je iz potrebe prehrambene industrije za stvaranjem međunarodne norme koja bi bila prihvaćena i priznata u svim zemljama i koja bi se bavila upravljanjem sigurnošću hrane u cijelom lancu „od polja do stola“. Standard IFS razvili su njemački, francuski i talijanski trgovački lanci za kontrolu proizvođača marki velikih trgovačkih lanaca. On kombinira načela HACCP-a sa zahtjevima sustava upravljanja kvalitetom i higijenskim zahtjevima. Tehnički standard BRC razvijen je kako bi trgovcima na malo pomogao da ispune svoje zakonske obveze u vezi sa zaštitom potrošača. Globalna krovna organizacija koja brine o sigurnosti hrane je Codex Alimentarius Commission (CAC).
Kako bi se osiguralo da je hrana koju distribuiraju nevladine organizacije sigurna, hranjiva i dobre kvalitete, upravljanje kvalitetom je ključno. Primjenom robusnih praksi upravljanja kvalitetom, nevladine organizacije mogu poboljšati sigurnost, prehrambenu vrijednost i ukupnu kvalitetu viškova hrane koju distribuiraju.
Donatori hrane mogu hranu donirati putem posrednika u lancu doniranja viškova hrane ili izravno krajnjem potrošaču kako je prikazano na Slici 2.
Ključni čimbenici za upravljanje kvalitetom u neprofitnim organizacijama koje distribuiraju viškove hrane su:
Uspostavljanje protokola o sigurnosti hrane
Protokoli za sigurnost hrane moraju biti osmišljeni i implementirani u skladu s važećim pravilima i preporukama. To uključuje osiguravanje da se s viškovima hrane pravilno rukuje, te da se ista skladišti i transportira kako bi se izbjegla kontaminacija i osigurala sigurnost viškova hrane.
Provođenje evaluacije dobavljača
Ocjenjivanje dobavljača podrazumijeva procjenu i odabir proizvođača viškova hrane i donatora na temelju njihovog postupanja sukladno standardima vezanim za sigurnost hrane, procesa osiguranja kvalitete i usklađenosti s propisima.
Provođenje provjere kontrole kvalitete
Uspostavljanje procesom za kontrolu kvalitete provjere primljenih viškova hrane može uključivati vizualne preglede, praćenje temperature i senzorske procjene kako bi se identificirali bilo kakvi znakovi kvarenja, kontaminacije ili problema s kvalitetom.
Davanje prioriteta pravilnom skladištenju i rukovanju
Potrebno je provoditi pravilno skladištenje i rukovanje hranom kako bi se izbjeglo oštećenje ili raspadanje/razgradnja hrane. Moraju se osigurati odgovarajući skladišni prostori i oprema, kao i osigurati da su prehrambeni proizvodi pohranjeni na odgovarajućoj temperaturi, pravilno organizirani i zaštićeni od štetnika, unakrsne kontaminacije i drugih čimbenika koji mogu ugroziti njihovu kvalitetu.
Praćenje roka trajanja i datuma isteka
Redovito praćenje i upravljanje rokovima trajanja i datumima isteka (Slika 3)viškova prehrambenih proizvoda/sirovina je ključno. Prioritet za distribuciju se određuje na temelju preostalog roka trajanja, kako bi se osiguralo da primatelji dobiju hranu koja je još uvijek unutar prihvatljivog razdoblja potrošnje.
Izrada standardnih operativnih postupaka (SOP)
Važno je izraditi standardne operativne postupke (SOP) za različite aspekte distribucije viškova hrane, uključujući primanje, razvrstavanje, skladištenje i distribuciju namirnica. SOP-ovi mogu pomoći u održavanju dosljednosti i pružiti smjernice za volontere i osoblje uključene u proces distribucije.
Obuka i edukacija osoblja i volontera
Pružanje sveobuhvatne obuke o sigurnosti hrane, upravljanju kvalitetom i pravilnim postupcima rukovanja za osoblje i volontere može pomoći u osiguravanju da svi dionici uključeni u proces distribucije razumiju svoje uloge, odgovornosti i najbolju praksu.
Održavanje dokumentacije i sljedivost
Važno je voditi detaljnu evidenciju o transakcijama viškova hrane, uključujući informacije o donatorima, primljenoj količini, datumima distribucije i informacijama o primateljima. Ova dokumentacija omogućuje sljedivost i omogućuje rješavanje bilo kakvih potencijalnih problema ili opoziva.
Povratne informacije primatelja
Potrebno je uspostaviti mehanizme za prikupljanje povratnih informacija od primatelja o kvaliteti i prikladnosti isporučenih viškova hrane.
Tko je odgovoran za doniranu hranu? Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane sve dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slučaju izravne donacije, krajnji primatelj. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od trenutka preuzimanja hrane od strane donatora do distribucije krajnjem primatelju.
Definiranje ciljne populacije i zemljopisnog područja gdje će se odvijati prikupljanje i distribucija hrane ključna je strategija u aktivnostima dobrotvornog projekta. Dobrotvorne organizacije za hranu su neprofitne organizacije koje pružaju pomoć u hrani ljudima koji se suočavaju s nedostatkom hrane ili gladi. Odabir ciljne populacije i zemljopisnih područja ovisi misiji, viziji i raspoloživim financijskim resursima. Neke dobrotvorne organizacije za hranu usmjerene su prvenstveno na pružanje usluga određenim skupinama ljudi, kao što su djeca, starije osobe, izbjeglice, beskućnici, osobe s niskim primanjima ili osobe s invaliditetom. Heterogenost ciljne populacije postavlja dodatni pritisak na dobrotvorne organizacije.
Postoji više različitih načina organizacijske preraspodjele viškova hrane unutar EU, ali se one mogu općenito grupirati u dvije kategorije: organizacije na „zadnjoj liniji” i „na prvoj liniji” (Slika 4). Pri tome treba istaknuti da neke organizacije mogu kombinirati elemente za obje kategorije. Pozadinske organizacije djeluju kao most između lanca opskrbe hranom i organizacija “na prvoj liniji”. Prikupljaju doniranu hranu iz različitih izvora, poštujući pravila i propise o higijeni hrane, sigurnosti i informiranju potrošača. Zatim je distribuiraju besplatno ili po niskoj cijeni mreži partnerskih dobrotvornih organizacija koje su kvalificirane i registrirane. Volonteri sortiraju prehrambene proizvode provjeravajući njihov datum i kvalitetu te ih pakiraju za distribuciju. Organizacije na prvoj liniji imaju izravan kontakt s ljudima kojima je potrebna pomoć u hrani, a također mogu prikupljati doniranu hranu iz različitih izvora, slijedeći ista pravila i propise kao i pozadinske organizacije. Ove organizacije mogu ponuditi hranu koja se može kuhati kod kuće (npr. tjestenina, povrće, konzervirana hrana, itd.) ili hranu koja je spremna za jelo/gotova jela.
Dobrotvorne organizacije često koriste različite metode za pružanje pomoći u hrani, kao što su banke hrane, ostave hrane, pučke kuhinje, programi obroka, itd. Osim toga, vrlo je važno uspješno i adekvatno financiranje istih. Naime, najčešći problem s kojim se suočavaju dobrotvorne organizacije glede inicijative pomoći u hrani je nemogućnost osiguravanja dostatnog financiranja. U tu svrhu dobrotvorne organizacije također mogu surađivati s vanjskim agencijama kako bi svoje inicijative učinile izvedivima i/ili prevladale nesigurnost svog financiranja.
Sigurnost hrane i standardi prijenosa hrane
Standard 1 za prijenos hrane za sigurnost hrane pokriva opće prehrambene potrebe osiguravajući zadovoljenje prehrambenih potreba onih kojima je to potrebno. Standard 2 za prijenos hrane za sigurnost hrane odnosi se na prihvatljivost i prikladnost. Kako bi se hrana uspješno i učinkovito koristila u domovima, ona mora biti primjerena i prihvatljiva primateljima. Kvaliteta i sigurnost hrane ili Standard 3 za prijenos hrane znači da je isporučena hrana dovoljno kvalitetna i prikladna za prehranu ljudi. Koordinacija/upravljanje lancem opskrbe potpada pod Standard 4 prijenosa hrane jer sustavi koji su pravovremeni, transparentni i nepristrani pomažu u učinkovitom upravljanju robom i povezanim izdacima. Standard 5 za prijenos hrane bavi se distribucijom i ciljanjem u pogledu sigurnosti hrane. Ciljana distribucija hrane je brz, učinkovit, transparentan, siguran, dostojanstven i situaciji primjeren pristup.
Upotreba hrane obuhvaćena je Standardom prijenosa hrane 6. Hranom se rukuje, priprema i konzumira na odgovoran i siguran način. Svih 6 standarda prikazano je na Slici 5.
Logistika prijevoza u procesu doniranja hrane
uključuje planiranje, koordinaciju i provedbu premještanja donirane hrane od donatora do organizacija primatelja. Procjena najučinkovitije i najisplativije metode predstavlja prvi korak u planiranju transporta donirane hrane. Prilikom planiranja u obzir treba uzeti nekoliko čimbenika kao što su količina i vrsta hrane, udaljenost, rasporedi dostave i raspoloživi resursi.
Obzirom na količinu i vrste hrane potrebno je odabrati odgovarajuća vozila. Na primjer, kamioni hladnjače mogu biti potrebni za kvarljive artikle, dok se nekvarljiva hrana može prevoziti standardnim vozilima.
Udaljenost između sabirnih točaka, distribucijskih centara i krajnjih korisnika zahtijeva optimizaciju rute. Ako je moguće, partnerstvo s Dostavnim službama više je nego dobrodošlo. Banke hrane i relevantne organizacije (distributeri hrane) uključene u oporabu i preraspodjelu hrane mogu se suočiti s različitim izazovima vezanim uz transport hrane ovisno o njihovom zemljopisnom položaju i dosegu dostave, ciljevima upravljanja, vremenskom okviru i učestalosti potrebe. Učinkovitost transporta hrane ključni je čimbenik za probleme projektiranja mreže koja uključuje velika područja. Na odluke o raspodjeli hrane također utječu ispravnost i kvaliteta hrane koja dolazi do korisnika.
Donacije su često neredovite i nedostatne da zadovolje potražnju. Stoga se distributeri hrane moraju pozabaviti kompromisom između pravednosti (osigurati da svaka osoba u potrebi ima jednaku priliku da bude uslužena) i učinkovitosti (uslužiti što veći broj ljudi u potrebi). Nadalje, jedan od teških i važnih zadataka distributera hrane je podjela heterogenih zaliha koje primaju.
Pohranjivanje i skladištenje donirane hrane igra ključnu ulogu u dugom lancu aktivnosti doniranja hrane. Odgovarajuće skladištenje donirane hrane osigurava sigurnost i kvalitetu hrane, a time i učinkovitu distribuciju zdravstveno ispravne hrane krajnjim potrošačima. Najrelevantnije prakse uključuju pravilnu kontrolu temperature, održavanje higijene, rotaciju inventara po principu “prvi ušao, prvi izašao“ (eng. First In, First Out; FIFO) i poštivanje datuma isteka. Tehnike kao što su kategorizacija hrane, označavanje i šifriranje omogućuju točno praćenje odabranog inventara.
Ukratko, operateri doniranja, prikupljanja i distribucije hrane moraju ispuniti sljedeće ključne korake:
- Osigurati da u skladištu postoje odgovarajući higijenski i kvalitetni standardi i prakse.
- Objasniti donatorskoj organizaciji sve relevantne informacije propisane zakonodavstvom EU-a o informacijama o hrani za potrošače uz sve važeće nacionalne zakone.
- Razmotriti prihvaćanje ambijentalne, ohlađene i smrznute hrane, sve dok je hrana i može se sigurno skladištiti, transportirati i isporučiti u skladu s postojećim zakonodavstvom o higijeni i sigurnosti hrane.
- Osigurati odgovarajuće higijenske i sigurnosne standarde vozila koja se koriste za dostavu i da su u stanju održavati hladni lanac.
Zakonske odredbe
Temeljito razumijevanje relevantnih nacionalnih i EU propisa i smjernica koje se odnose na doniranje, prikupljanje, transport, skladištenje i distribuciju hrane od ključne je važnosti za početak odgovarajućih aktivnosti.
Opća zakonska uredba o hrani - usvojena 2002. kao Uredba (EZ) br. 178/2002 - utvrđuje opće pravne obveze i zahtjeve za sigurnost hrane u državama članicama. Također postavlja kriterije za određivanje je li neka hrana "sigurna" ili nije, zahtijeva sljedivost i stavlja odgovornost za usklađenost s propisima o sigurnosti hrane na operatere. U siječnju 2006. EU je implementirala novi skup propisa o sigurnosti hrane.
EU i nacionalni dokumenti relevantni za većinu tvrtki dostupni su na sljedećim poveznicama:
Međunarodni propisi
Smjernice EU-a o doniranju hrane
European Commision: Food Donation
EU Platform on Food Losses and Food Waste: Recommendations for Action in Food Waste Prevention
Republika Srbija
Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći
Zakon o porezu na dodatu vrednost
Republika Hrvatska
Pravilnik o doniranju hrane i hrane za životinje
Commission Notice providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations 2020/C 199/01 C/2020/2941
Mađarska
A guide to preventing food waste in the food industry
A guide to preventing food waste in the commercial sector
Otkako su usvojene Smjernice EU, napravljene su neke promjene u pravilima EU o higijeni hrane kako bi se olakšala redistribucija veće količine hrane. Na primjer, Uredba Komisije 2021/382 pojašnjava kako koristiti datume „upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do”, posebno kada se hrana donira. Smjernice EU određuju obveze vezane uz sigurnost hrane koje se primjenjuju na sve tvrtke uključene u redistribuciju hrane. Propisi imaju pravnu snagu za razliku od smjernica koje nemaju. Uz smjernice EU, redistribucija hrane podliježe nacionalnim zakonima koji se bave sigurnošću hrane.
Standardni operativni postupak (SOP) je dokument koji daje jasne i detaljne upute za dosljedno i učinkovito izvođenje određenog zadatka ili operacije. SOP-ovi su važni za osiguravanje ujednačenosti, smanjenje pogrešne komunikacije, poštivanje propisa i povećanje produktivnosti i sigurnosti.
Odgovarajući SOP-ovi odnose se na sigurnost hrane, postupke rukovanja, kontrolu temperature hrane, sljedivost hrane i zahtjeve za specifičnom dokumentacijom. Stroga provedba pripremljenih SOP-ova u pogledu prakse sigurnosti hrane sukladno nacionalnim i EU propisima zajamčena je kroz higijenske kontrole, HACCP načela, sustave sljedivosti, upravljanje alergenima i pravilne tehnike rukovanja za sprječavanje bolesti koje se prenose hranom i osigurava najvažniji aspekt – potpunu sigurnost donirane hrane.
Dostupni materijali:
Standard Operating Procedure Example (Primjer standardnog radnog postupka)
Standard Operating Procedure Template (Predložak standardnog operativnog postupka)
Pojmovnik
Pekarski proizvodi – uključuju kruh, peciva, kolačiće, pite, peciva i muffine, obično se pripremaju od brašna ili krupice dobivene od nekog oblika žitarica.
Najbolje do isteka roka trajanja – dan ili mjesec prije kojeg treba pojesti ili popiti hranu ili piće; datum nakon kojeg hrana ili piće počinje gubiti kvalitetu ili okus (Cambridge dictionary)
Dobrotvorna organizacija - organizacija čija je svrha davati novac, hranu ili pomoć onima kojima je potrebna, ili provoditi aktivnosti kao što su medicinska istraživanja koja će pomoći ljudima u potrebi, a ne ostvariti profit (Cambridge dictionary)
Donacija – novac ili dobra koja se daju za pomoć osobi ili organizaciji, ili čin njihovog davanja (Cambridge dictionary)
Rok valjanosti – datum otisnut na ambalaži artikla za prodaju, posebno hrane ili lijekova, nakon kojeg se artikl više ne može prodavati i ne smije se koristiti (Cambridge dictionary)
HACCP – Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke (HACCP) je sustav koji identificira, ocjenjuje i kontrolira opasnosti za sigurnost hrane. Provode ga prehrambena poduzeća kako bi se osigurala sigurna proizvodnja, skladištenje i transport hrane. (EFSA definition)
Kvarljiva hrana – su namirnice koje se lako kvare, raspadaju ili postaju nesigurne za jelo ako se ne drže na određenoj temperaturi. Ove namirnice treba pravilno skladištiti i držati u hladnjaku ili zamrzivaču. Kvarljive namirnice također se mogu nazvati svježom hranom ili hranom koju je potrebno držati na hladnom te hranom koju je potrebno odmah pohraniti. Kvarljiva hrana uključuje meso, perad, ribu, mliječne proizvode, pa čak i kuhane ostatke. (Cambridge dictionary)
Nekvarljiva hrana – mogu se čuvati u smočnici ili na sobnoj temperaturi bez brige o prijetećem kvaru. Nekvarljiva hrana također se može nazvati hranom koja je dugotrajna, hranom s police ili hranom koju nije potrebno držati na hladnom. Nekvarljiva hrana uključuje maslac od kikirikija, rižu, konzervirano voće i povrće, krekere i umak za tjesteninu u teglicama. (Cambridge dictionary)
Gotova hrana – Hrana koju je proizvođač namjenio za izravnu konzumaciju bez potrebe kuhanja ili druge obrade (EFSA definition).
Primatelj - osoba koja nešto prima (Cambridge dictionary)
Trajnost – vrijeme koje se proizvod, osobito hrana, može držati u trgovini prije nego što postane prestar za prodaju ili uporabu (Cambridge dictionary)
Višak - (iznos koji je) veći nego što je potrebno (Cambridge dictionary)
Sljedivost - Sposobnost praćenja putovanja prehrambenog proizvoda ili sastojka kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije (EFSA definition).
Valjanost – datum koji je otisnut na spremniku s hranom, lijekovima itd. kako bi se pokazalo da možda nije sigurno koristiti ga nakon tog određenog datuma (Cambridge dictionary)
Volonter - osoba koja radi nešto, posebno pomaže drugim ljudima, dragovoljno i bez prisile ili plaćanja da to učini (Cambridge dictionary)
Literatura
EU Platform on Food Losses and Food Waste (2019). Recommendations for Action
European Commission (2018). EU guidelines on food donation (2017/C 361/01), Official Journal of the European Union
European Commission. (2019). Study on food donation and food waste prevention in the EU. https://ec.europa.eu/food/sites/food/files/safety/docs/fw_eu-actions_study_food_donation_2019_en.pdf
European Commission. (2020). COMMISSION NOTICE providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations (2020/C 199/01). Official Journal of the European Union, 57.
European Commission. (2020, June 12). 2020/C 199/01 - Commission Notice providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations. Official Journal of the European Union, 63. Retrieved from https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=OJ:C:2020:199:FULL&from=EN
European Commission. (2022, September 16). Commission Notice on the implementation of food safety management systems covering Good Hygiene Practices and procedures based on the HACCP principles, including the facilitation/flexibility of the implementation in certain food businesses 2022/C 355/01. Official Journal of the European Union, 65. Retrieved 8 11 2023 from https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=OJ%3AC%3A2022%3A355%3AFULL
European Committee for Standardization. (2020). EN 12875:2020 - Foodstuffs - Determination of nitrite content. https://www.en-standard.eu/csn-en-12875-foodstuffs-determination-of-nitrite-content/
Food and Agriculture Organization of the United Nations. (2018). Food loss and waste reduction: A guide for foodservice establishments. http://www.fao.org/3/i8294en/I8294EN.pdf
Food and Drug Administration. (2020). Food Safety Modernization Act (FSMA). https://www.fda.gov/food/food-safety-modernization-act-fsma
Food Banks BC . (2018). Perishable Food Recovery: A Step-by-Step Guide. Retrieved from kamloopsfoodbank: https://www.kamloopsfoodbank.org/wp-content/themes/food-bank/pdf/food-recovery-manual.pdf
Food Waste Reduction Alliance. (2016). Best practices and emerging solutions toolkit: A guide to reducing food waste through donation. https://fpra.ca/wp-content/uploads/2019/08/FWRA-Toolkit.pdf
FoodDrinkEurope, EuroCommerce, FEBA . (2016). Every Meal Matters: Food Donation Guidelines. Retrieved August 11, 2023, from https://www.fooddrinkeurope.eu/wp-content/uploads/2021/09/6194-FoodDrink-Europe-Every_Meal_Matters-1.pdf
FoodDrinkEurope. (2017). Guidance on food donation and food waste prevention in the food and drink industry. https://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Food_Donation_Study.pdf
Garcia-Garcia, G., Woolley, E., Rahimifard, S., Colwill, J., White, R., & Needham, L. (2017). A methodology for sustainable management of food waste. Waste and Biomass Valorization, 8(6), 2209-2227. https://29september.eurofoodbank.org/wp-content/uploads/2020/09/Infographics_EN.pdf in Food Waste Prevention https://food.ec.europa.eu/system/files/2021-05/fs_eu-actions_action_platform_key-rcmnd_en.pdf
International Organization for Standardization. (2020). ISO 22000:2018 - Food safety management systems - Requirements for any organization in the food chain. https://www.iso.org/standard/65464.html
International Organization for Standardization. (2020). ISO 9001:2015 - Quality management systems - Requirements. https://www.iso.org/standard/62085.html
Ministry of agriculture of Croatia – https://poljoprivreda.gov.hr/istaknute-teme/hrana-111/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane/222
National Restaurant Association. (2021). ServSafe: Food safety training and certification. https://www.servsafe.com/
Nitzsche, P., Simba, A., & Gourmelon, G. (2020). Analyzing the drivers of food waste generation in the hospitality sector: A case study of hotel restaurants. Sustainability, 12(9), 3586. doi:10.3390/su12093586
Ockerman, H. W., & Basu, L. (2017). Encyclopedia of meat sciences (2nd ed.). Academic Press.
Oragui, D. (2023, August 6). How to Create an Effective Standard Operating Procedure (SOP). Retrieved from Helpjuice: https://helpjuice.com/blog/standard-operating-procedure
World Resources Institute. (2019). The business case for reducing food loss and waste: Catering and restaurants. https://www.wri.org/research/business-case-reducing-food-loss-and-waste-catering-and-restaurants
Prezentacija
Čestitamo na završetku obuke 1. Modula ReS-Food tečaja. Ne zaboravite podijeliti svoje postignuće sa svojim prijateljima!
MODUL 2: SIGURNOST HRANE
ASPEKTI SIGURNOSTI TIJEKOM PRERADISTRIBUCIJE HRANE ZA
HUMATITARNE ORGANIZACIJE
Sigurnost hrane uključuje pravila o higijeni u proizvodnji, preradi, prometu i kontroli hrane, biljnog i životinjskog podrijetla, kojima se osigurava higijenska ispravnost hrane, uključujući pravila o informiranju potrošača. Svi sudionici u opskrbnom lancu od sudionika u procesu proizvodnje, distribucije, skladištenja, prodajnih objekata i isporuke do potrošača dužni su poštivati zakonske propise i direktive iz područja sigurnosti hrane. Razmatranje sigurnosti hrane od industrije do tržišta uključuje aspekte kao što su kao što su podrijetlo hrane, prakse označavanja, higijenski standardi, aditivi, ostaci pesticida, biotehnološke politike i zakonski propisi za uvoz-izvoz i certificiranje hrane. S druge strane, praksa od tržišta do potrošača daje prioritet osiguravanju sigurnosti hrane na tržnicama i tijekom pripreme hrane za potrošače.
Poglavlje 12 u „Pravnoj stečevini EU“, skupu zajedničkih prava i obveza za sve članice EU, uključuje detaljna pravila u području sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike. Općim pravilnikom o prehrambenim proizvodima propisuju se higijenska pravila za proizvodnju prehrambenih proizvoda (https://europa.rs).
Analiza zakona i propisa o sigurnosti hrane koji se odnose na doniranje hrane
U zemljama Europske unije (EU), zahvaljujući primjeni brojnih propisa, direktiva i dokumenata temeljenih na preporukama i smjernicama, sigurnošću hrane upravlja se od njezine proizvodnje i prerade do distribucije i potrošnje (Tablica 1).
Uredba je obvezujući pravni akt, a direktiva je pravni akt čiji se ciljevi moraju postići, pri čemu države članice EU imaju slobodu izbora odgovarajućeg oblika (zakona, podzakonskog akta), koji će omogućiti ostvarivanje Postavi ciljeve. Stalna briga o ovom aspektu hrane štiti javno zdravlje, osigurava povjerenje potrošača i olakšava slobodno kretanje zdravstveno sigurne hrane unutar jedinstvenog tržišta Europske unije. Uz propise Europske unije, države članice imaju svoje nacionalno zakonodavstvo i smjernice koje pobliže definiraju postojeće zakone i direktive o sigurnosti hrane.
Tablica 1. Zakoni i smjernice o sigurnosti hrane
| Propisi | Opis |
| EU Uredba
No 852/2004 |
Uredba utvrđuje opće higijenske zahtjeve za proizvođače hrane, uključujući i aspekt doniranja hrane (prostor, oprema, osobna higijena, obuka i dokumentacija). |
| EU Uredba
No 853/2004 |
Uredba utvrđuje posebna higijenska pravila za proizvođače hrane životinjskog podrijetla (meso, mliječni i riblji proizvodi) te ujedno osigurava da donirana hrana životinjskog podrijetla zadovoljava sigurnosne standarde. |
| EU Uredba
No 178/2002 |
Uredba utvrđuje opća načela i propise uključujući sigurnost i sljedivost hrane, kao i hranu namijenjenu doniranju. Ovom uredbom naglašava se odgovornost gospodarskih subjekata koji posluju s hranom da na tržište osiguraju higijenski ispravnu hranu, uključujući i doniranu hranu.. |
| EU Uredba 2019/828 | Cilj uredbe je poticanje doniranja hrane i smanjenje bacanja hrane uz pojašnjenje odredbi o odgovornosti za doniranje hrane. Uredba pruža pravnu zaštitu donatorima hrane, potiče povećanje donacija uz minimaliziranje pravnih rizika za donatore. |
| EU Direktiva 2000/13/EC | Direktiva uređuje označavanje hrane i osigurava potpune informacije o sastojcima, alergenima, nutritivnom sastavu i roku trajanja prehrambenih proizvoda. Ispravno označavanje osigurava dobru praksu doniranja hrane. |
| EU Direktiva
2002/99/EC |
Direktiva utvrđuje zahtjeve za zdravlje životinja za proizvodnju i stavljanje na tržište proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi. |
| EU Smjernice za doniranje hrane 2017/C 361/01 | EU daje smjernice i preporuke za pravilno doniranje hrane (rukovanje hranom, skladištenje, transport i komunikacija u lancu doniranja) u skladu s dobrom donatorskom praksom zemalja EU.. |
| EU Smjernice zakona o hrani | Smjernice Europske komisije o različitim aspektima EU zakona o hrani, uključujući sigurnost (označavanje, sljedivost i sustav upravljanja). |
| EFSA Smjernice | Znanstvena mišljenja, smjernice i procjene rizika Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u području sigurnosti hrane u svrhu podrške EU institucijama i državama članicama u donošenju odluka. |
| Smjernice Codexa Alimentariusa | Smjernice za implementaciju Codex Alimentariusa međunarodno priznatih standarda, smjernica i drugih preporuka vezanih uz hranu, proizvodnju hrane i sigurnost hrane kako bi EU osigurala sigurnost hrane i potaknula društveno odgovorno ponašanje u trgovini. |
Doniranje hrane
Preraspodjela viškova hrane koja se javlja u bilo kojoj fazi lanca proizvodnje i distribucije hrane provodi se besplatno izravnim doniranjem socijalno ugroženim osobama ili putem banaka hrane koje djeluju kao posrednici između donatora, dobrotvornih organizacija i krajnjih korisnika. Donirana hrana može biti svježa hrana (meso, voće i povrće), gotova hrana/obrok, djelomično pripremljena ili smrznuta hrana. Donatori su subjekti u poslovanju s hranom, fizičke ili pravne osobe, koje doniraju viškove hrane iz bilo koje faze lanca opskrbe hranom (proizvodnja, maloprodaja, priprema i dostava gotove hrane, catering). Posrednik u lancu doniranja hrane je neprofitna fizička ili pravna osoba, odnosno humanitarna organizacija (socijalne samoposluge, javne kuhinje) upisana u odgovarajući Upisnik posrednika u doniranju hrane. Krajnji primatelji donirane hrane mogu biti socijalno ugrožene osobe, osobe pogođene elementarnim nepogodama ili elementarnim nepogodama, neprofitne pravne osobe koje pružaju usluge smještaja i/ili prehrane svojim stanovnicima (Slika 1.).
Banke hrane, neprofitne organizacije koje prikupljaju, pohranjuju i distribuiraju višak hrane koji je još uvijek siguran za korištenje, imaju važnu ulogu u doniranju. Prva banka hrane osnovana je u Arizoni (SAD) 1967. godine, a prva u Europi 1984. godine u Francuskoj. Danas u europskim zemljama postoje nacionalne federacije banaka hrane. U EU su nacionalne banke umrežene i tvore Europsku federaciju banaka hrane - FEBA (European Food Banks Federation), sa sjedištem u Bruxellesu od 2018. godine. (https://food.ec.europa.eu). U 2018. godini u mreži FEBA bila je 421 banka hrane iz 24 zemlje s 31.700 humanitarnih radnika, od kojih su 85% volonteri. Donacijom se smatra i stavljanje hrane u promet, što zahtijeva dosljednu primjenu zakonskih propisa u ovom području. Donator hrane odgovoran je za higijensku ispravnost hrane do preuzimanja hrane od strane posrednika u lancu donacije ili, u slučaju izravne donacije, krajnjeg primatelja. Humanitarne organizacije, posrednici u lancu doniranja hrane, odgovorne su za sigurnost hrane od preuzimanja hrane od donatora hrane do distribucije hrane do krajnjeg primatelja.
Europska komisija potiče države članice na preraspodjelu viškova hrane, odnosno donacija, dajući pravni okvir i smjernice za dobru praksu doniranja hrane u zemljama Europske unije. Direktiva EZ-a 2018/851 o otpadu naglašava potrebu smanjenja bacanja hrane u EU za 50% prije 2030. godine te sugerira da zemlje članice potiču doniranje hrane i smanje usmjeravanje viška hrane za prehranu stoke ili za preradu u neprehrambene proizvode. Godine 2019. unutar Europske unije donesena je odluka o uspostavi zajedničke metodologije za mjerenje bacanja hrane. Strategija Farm to Fork (F2F) također vidi doniranje hrane kao ključnu kariku u smanjenju bacanja hrane od strane potrošača i trgovaca u EU do 2030.https://food.ec.europa.eu/document/download). Europska unija je u sklopu Akcijskog plana za kružno gospodarstvo donijela Smjernice za doniranje hrane (https://eur-lex.europa.eu) kako bi se aktivnim uključivanjem zemalja članica u doniranje hrane smanjilo bacanje hrane i time očuvali prirodni resursi i okoliš. Primjenom smjernica o doniranju hrane koje je Europska komisija objavila 2017. godine osigurava se visoka razina sigurnosti hrane, zdravlja i higijene, sljedivosti i odgovornosti. Kada je riječ o fiskalnom okviru, većina zemalja Europske unije (20 od 27 članica) kao poticajnu mjeru ukinula je obvezu plaćanja PDV-a na doniranu hranu. Višestruka važnost doniranja hrane prepoznata je u međunarodnim okvirima. U sklopu Agende Ujedinjenih naroda 2030. planira se prepoloviti bacanje hrane po glavi stanovnika do 2030. godine.
Briga o zdravstvenoj i higijenskoj ispravnosti hrane prioritetan je cilj doniranja jer smanjuje zdravstvene rizike korisnika donirane hrane. Stoga unutar EU postoje propisi i direktive za doniranje hrane i stočne hrane te se izrađuju brojne smjernice koje olakšavaju implementaciju dobre prakse u području sigurnosti hrane. Ovi zakoni i smjernice igraju ključnu ulogu u omogućavanju donacija hrane od strane humanitarnih organizacija i dobrotvornih udruga unutar EU-a. Uspostavom higijenskih standarda, osiguravanjem sigurnosti hrane i pružanjem pravne zaštite donatorima, podržavamo misiju humanitarnih organizacija da ublaže glad i nedostatak hrane, a istovremeno štite zdravlje i dobrobit primatelja.
Prepreke u doniranju hrane
Unatoč postojećim propisima i podizanju svijesti o važnosti zbrinjavanja viškova hrane, statistički podaci pokazuju da se zbog brojnih prepreka samo 10% viškova hrane iz cijelog opskrbnog lanca adekvatno iskoristi. Glavne prepreke u preraspodjeli viška hrane doniranjem su nedostatak informacija o vrsti hrane koja se može donirati i razumijevanje protokola doniranja hrane. Hrana se često donira pred kraj roka trajanja pa se postavlja opravdano pitanje je li hrana na kraju lanca donacije zdravstveno sigurna. Iako proizvođači hrane unutar tvornica dosljedno primjenjuju standarde koji osiguravaju zdravstvenu i higijensku ispravnost proizvoda, i kod njih postoje nejasnoće kada je u pitanju doniranje hrane. Najčešća dilema potencijalnih donatora je mogu li donirati proizvode kojima je istekao rok trajanja. Osim toga, nameću se i logična pitanja vezana uz pravilno skladištenje, pakiranje, transport i označavanje donirane hrane. Osim regulatornog pitanja, proizvođači imaju opravdane dileme i oko naplate PDV-a na doniranu hranu. Obveze ekonomske prirode destimuliraju i proizvođače i prodavače da doniraju višak hrane, pa često čekaju rok trajanja i uništavaju hranu. Zbog svega navedenog brojne tvornice i organizacije nepotrebno odbacuju zdravstveno ispravnu hranu i time propuštaju priliku ublažiti posljedice prehrambene nesigurnosti i pružiti podršku socijalno ugroženim skupinama.
Dodatni problem su nedoumice koje imaju nadležne inspekcije zbog nepostojanja jasnih smjernica za rješavanje problema s kojima se susreću donatori u području sigurnosti hrane. Važno je napomenuti da se mnogi proizvođači hrane teško odlučuju na doniranje hrane zbog straha od potencijalne odgovornosti da se korisnik razboli. Istraživanje iz 2016. koje su proveli Savez za smanjenje rasipanja hrane i Inicijativa za suradnju prehrambene industrije potvrdilo je da je 50% proizvođača, 39% anketiranih restorana i 25% trgovaca na malo zabrinuto zbog odgovornosti kao glavne prepreke donacijama.
Problemi humanitarnih organizacija
Probleme vezane uz sigurnost donirane hrane imaju i humanitarne organizacije koje posreduju u lancu doniranja. Hrana prikupljena od donatora transportira se, skladišti i distribuira kroz mrežu pridruženih dobrotvornih organizacija (lokalne organizacije, pučke kuhinje, Crveni križ). Identificiranje svih sudionika u doniranju hrane važno je zbog prijenosa odgovornosti za sigurnost donirane hrane u lancu doniranja. Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane sve dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slučaju izravne donacije, krajnji primatelj. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od primitka hrane od donatora do distribucije hrane, odnosno dok ne stigne do primatelja. Većina humanitarnih organizacija nema odgovarajuće tehničke uvjete za prihvat većih količina hrane (hladnjače, skladišta, vozila, ljudski resursi), posebno kada je u pitanju zaprimanje hrane prije isteka roka trajanja. Doniranje hrane nije zaživjelo u europskim zemljama upravo zbog nedovoljne tehničke osposobljenosti posrednika u lancu doniranja. Važan problem sa aspekta sigurnosti su ljudski resursi, odnosno veliki broj volontera uključenih u rad humanitarnih organizacija koji moraju položiti i higijenski minimum, ispit iz osnovnih znanja o sigurnosti hrane. Iako je volonterska radna snaga iznimno važna za društvo, volonteri često nemaju potrebne vještine za obavljanje određenih zadataka unutar humanitarnih organizacija. U nekim europskim zemljama dio volontera su osobe osuđene na društveno koristan rad. Takvim osobama često nedostaje istinske motivacije za bilo kakvu edukaciju i humanitarni rad općenito. Nedostatak odgovora na sva gore navedena pitanja, kao i nedovoljna edukacija svih sudionika u lancu doniranja, destimulira zbrinjavanje viškova hrane, a time i brigu društva za socijalno ugrožene, prirodne resurse i okoliš.
Prevladavanje prepreka i motivacija humanitarnih organizacija za doniranje hrane
Unatoč postojećoj zakonskoj regulativi EU, većina humanitarnih organizacija u zemljama članicama Europske unije još uvijek nema jasnu predodžbu o važnosti sigurnosti donirane hrane, kao ni o svojim obvezama po tom pitanju. Kontinuirana edukacija o svim aspektima sigurnosti hrane način je za prevladavanje postojećih prepreka. No, prvi bitan korak u rješavanju ovog problema je registracija svih posrednika u donatorskom lancu. Nadležna ministarstva trebaju se pobrinuti za registrirane posrednike i pomoći im u otklanjanju nedoumica oko redovitog i obveznog izvješćivanja o količini prikupljene hrane, ali i pružiti punu podršku svim zainteresiranim humanitarnim organizacijama da se uključe u lanac doniranja hrane. Stoga je potrebno da Vlada i nadležna ministarstva stvore odgovarajući poticajni okvir za sigurno darivanje (Slika 2).
Nacionalni vodiči za razumijevanje europskih propisa i dodatnih zahtjeva o doniranju hrane imaju značajnu ulogu u prevladavanju prepreka. Navedeni vodiči pružaju detaljnije informacije o hrani koja se može donirati, sigurnosti i označavanju hrane namijenjene doniranju.
Primjeri dobre prakse doniranja hrane
Francuska je jedna od europskih zemalja s najboljom donatorskom praksom i najdosljednijom primjenom propisa o sigurnosti hrane. Posebna regulativa u Francuskoj propisuje da je svaki subjekt u poslovanju s hranom odgovoran za zdravstvenu ispravnost i higijenu proizvoda. Prijenos vlasništva i odgovornosti za hranu vrši se potpisivanjem službenih dokumenata za svaku primljenu donaciju sa svim potrebnim podacima. Postoje nacionalni vodiči za donatore s navedenim higijenskim uvjetima koji se moraju poštivati tijekom distribucije donirane hrane.
Italija je također jedna od zemalja koja na adekvatan način svladava prepreke vezane uz provedbu zakonskih propisa za sigurnost donirane hrane. U Italiji je donesen prvi europski zakon (Good Samaritan Law) po uzoru na američki Bill Emerson Good Samaritan Act, koji osigurava donatore od tužbi zbog zdravstvene ispravnosti donirane hrane. Posebnost ovog zakona temelji se na činjenici da se donacijom hrane od strane donatora posredniku u lancu donacije smatra donacija hrane krajnjem primatelju. Unatoč činjenici da Italija ima jednu od najbolje organiziranih banaka hrane u Europi i da je donošenje Zakona dobrog Samaritanca potaknulo donacije, Italija je i dalje vodeća zemlja po količini bačene hrane. Kako bi se spomenuti problem riješio, 2016. godine donesen je novi zakon koji je promjenom poreznog okvira znatno olakšao doniranje. Novi zakon temelji se na inicijativama i poticajima za sve sudionike u lancu doniranja hrane. Posebna pažnja u zakonu usmjerena je na pojašnjenje pojmova "najbolje upotrijebiti do" i "upotrijebiti do". Pojam "najbolje upotrijebiti do" određuje datum do kojeg je hranu poželjno upotrijebiti, ali ne ograničava donatore u doniranju ukoliko nakon navedenog datuma postoji višak hrane očuvane kvalitete i neoštećene ambalaže. S druge strane, talijanski zakon kaže da se izraz "upotrijebiti do“ odnosi na specifične kratkotrajne i lako kvarljive proizvode te označava točan rok valjanosti nakon kojeg se hrana više ne može donirati (Slika 3).
Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) ima detaljan pravni okvir relevantan za sigurnost hrane koji se oslanja na zakon Ujedinjenog Kraljevstva, zakone država članica (Velika Britanija i Sjeverna Irska) kao i dio zakona Europske unije koji je zadržan nakon što Ujedinjeno Kraljevstvo napusti EU. Na nacionalnoj razini, vlada je osnovala Agenciju za standarde hrane, koja pruža pomoć svim prehrambenim tvrtkama i surađuje s lokalnim vlastima u provedbi zakona i propisa o sigurnosti hrane. Lokalne vlasti provode redovite inspekcije svih subjekata u poslovanju s hranom. UK također ima zakonodavstvo za standardizaciju i pojašnjenje označavanja datuma na proizvodima, u skladu s Codexom Alimentariusom i Uredbom EU o informacijama o hrani (FIR). koji propisuje dvostruko označavanje datuma na deklaracijama. Zakon Ujedinjenog Kraljevstva, kako bi se smanjilo nepotrebno bacanje hrane, zahtijeva od proizvođača da koriste izraz "upotrijebiti do" kada postoje ograničenja roka trajanja s aspekta higijene proizvoda, au ostalim slučajevima izraz "najbolje upotrijebiti do" su zakonske odredbe o sigurnosti hrane te dopustio doniranje (i prodaju) hrane kojoj je istekao rok trajanja „najbolje do“ ako je očuvana kvaliteta proizvoda, te zabranio prodaju odnosno doniranje hrane nakon isteka roka "upotrijebiti do“. Osim toga, britanska vlada pokrenula je opsežne kampanje s ciljem edukacije potrošača o označavanju trajnosti proizvoda. Donošenje nacionalnih i pojedinačnih propisa o sigurnosti donirane hrane, uspostava sustava označavanja trajnosti korištenjem dvostrukog datuma navedenog u standardima Codex Alimentariusa, davanje bespovratnih sredstava i poticaja gospodarskim subjektima u poslovanju s hranom dobri su pristupi Velika Britanija u rješavanju problema vezanih uz doniranje hrane.
EU nema zakonodavstvo o doniranju hrane koje se dosljedno primjenjuje u svim zemljama članicama, pa su zemlje razvile vlastite pristupe rješavanju problema preraspodjele viškova hrane. Kao što je navedeno, samo nekoliko država članica EU-a, poput Italije i Francuske, ima dobre nacionalne zakone o doniranju hrane, dok su neke zemlje, poput Njemačke, Rumunjske i Švedske, samo uspostavile smjernice za upravljanje donacijama hrane. Dio zemalja unutar Europske unije provodi doniranje hrane samo na temelju određenih administrativnih tekstova na ovu temu. Prevladavanje prepreka u doniranju hrane u zemljama koje još nisu postigle visoku razinu organizacije doniranja u pogledu sigurnosti hrane moguće je postići dobrom suradnjom s lokalnim vlastima i ministarstvima, kao i organiziranjem kontinuirane edukacije na sljedeće teme:
Higijenski preduvjeti za osobe koje rukuju doniranom hranom
- Uvjeti prijevoza i skladištenja donirane hrane
- Sljedivost hrane u lancu donacija
- Osnovni principi zamrzavanja hrane namijenjene donacijama
- Skladištenje i transport hrane iz ugostiteljskih objekata
- Označavanje hrane namijenjene doniranju
- Tumačenje zakonskih propisa, direktiva i smjernica o sigurnosti hrane
Literatura
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=OJ:C:2017:361:TOC
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32004R0852
https://faolex.fao.org/docs/pdf/eur63427.pdf
https://www.legislation.gov.uk/uksi/2019/828/pdfs/uksi_20190828_en.pdf
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32000L0013
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32002L0099
https://faolex.fao.org/docs/pdf/eur214110.pdf
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017XC1025(01)
https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.2903/j.efsa.2020.6306
https://europa.rs/images/publikacije/Bezbednost-hrane.pdf
https://ec.europa.eu/echo/files/policies/food_assistance/them_policy_doc_foodassistance_en.pdf
https://www.fao.org/fao-who-codexalimentarius/codex-texts/guidelines/en/
https://food.ec.europa.eu/document/download/472acca8-7f7b-4171-98b0-ed76720d68d3_en?filename=f2f_action-plan_2020_strategy-info_en.pdf
Bounie D. , Arcot J., Cole M., Egal F., Juliano P., Mejia C., Rosa D., Sellahewa J. (2020). The role of food science and technology in humanitarian responss. Trends in Food Science & Technology, 103, 367-375.
European Commission established the Platform on Food Losses and Food Waste (FWL) 10 in 2016
European Commission. (2020). Farm to Fork Strategy: For a fair, healthy, and environmentally-friendly food system
Prezentacija
Čestitamo na završetku obuke 2. Modula ReS-Food tečaja. Ne zaboravite podijeliti svoje postignuće sa svojim prijateljima!
MODUL 3: DONATORSKA ZAJEDNICA
Nastavni materijal
Kako izgraditi i proširiti mrežu donatora i dobrotvornih organizacija?
Učinkovita metoda upravljanja viškom hrane uključuje redistribuciju hrane dobrotvornim organizacijama ili bankama hrane. Nakon prevencije, najpoželjniji izbor u hijerarhiji otpada od hrane je hrane preusmjeravanje viška hrane za ljudsku prehranu.
Prema Eisenhandleru i Tzuru (2019), banke hrane su objekti poput skladišta ili depoa koje koriste organizacije kao što su smočnice hrane, javne kuhinje ili skloništa, kako bi ponudile pomoć u hrani onima koji se suočavaju s nestašicom hrane.
Cilj banke hrane ili druge humanitarne organizacije je dati vrijednost hrani koja bi inače završila na odlagalištima, unatoč tome što je sigurna i hranjiva za ljudsku prehranu. Osim što im je primarni cilj pomoći potrebitima, pridonose i očuvanju okoliša smanjenjem količine otpada, što ima značajne posljedice za okoliš.
Ove organizacije obično ovise o dobavljačima kao što su prehrambene tvrtke i drugi suradnici, koji u osnovi funkcioniraju kao veletrgovci. Neki od njihovih ključnih korisnika i dionika uključuju:
▪ Obitelji, organizacije djece i mladih, centri za liječenje ovisnosti, vjerska skloništa, radne zadruge i slične skupine.
▪ Proizvođači hrane, distributeri, supermarketi, veletrgovci, skladišta, trgovci na malo, prijevozničke tvrtke, financijske institucije, marketinške i komunikacijske agencije, javne ustanove, kao i razne nacionalne i međunarodne organizacije.
Akcije za hranu nisu novi koncept prikupljanja sredstava, ali služe kao osnova za banke hrane diljem svijeta. Zanemarivanje prvog koraka u prikupljanju hrane može dovesti do značajnog gubitka donacija.
Banke hrane ili druge humanitarne organizacije mogu se obratiti lokalnim restoranima, kafićima, odmorištima i drugim objektima za donacije hrane. Postizanje viših stopa donacija često zahtijeva fizički posjet tim lokacijama, kada je to moguće, i objašnjavanje svrhe banaka hrane.
Pitajte ih imaju li ostataka hrane kojima je rok trajanja, a koje bi mogli donirati umjesto da ih šalju na odlagalište. Mnoge institucije spremne su donirati takve proizvode.
Koraci za stvaranje ili proširenje mreže donatora
Identificirajte svoje idealne donatore hrane:
Kako biste počeli graditi svoju donatorsku mrežu, definirajte tko su vaši idealni donatori. To su ljudi koji će najvjerojatnije podržati vašu stvar i dijeliti vaše vrijednosti. Moguće je koristiti društvene mreže, e-poštu, pozive ili tehnike od vrata do vrata kako biste izgradili svoju donatorsku mrežu. Upotrijebite alate kao što su upitnici, društvene mreže ili baze podataka o donatorima za prikupljanje informacija o vašim trenutnim donatorima i potencijalnim podupirateljima. Zatim osmislite svoje govore ili poruke kako biste zadovoljili njihove potrebe.
Proširite svoj utjecaj:
Sljedeći korak u izgradnji vaše mreže donatora je povećanje vašeg dosega i vidljivosti. Pronađite način da se povežete s potencijalnim donatorima koji još uvijek možda ne znaju za vaš startup ili vaš cilj. Možete koristiti različite metode kao što su preporuke, događaji, mediji, partnerstva, online platforme ili izravna pošta. Također, uključite svoje postojeće donatore i podupiratelje da prošire riječ o tome. Budite strateški i kreativni u svom pristupu, nudeći vrijednost i relevantnost svojim izgledima. Nastojte pobuditi njihov interes i pozovite ih da saznaju više o vašem startup-u ili misiji.
Komunicirajte sa svojim potencijalnim pristašama:
Sljedeća faza u širenju vaše mreže donatora uključuje aktivno uključivanje vaših potencijalnih podržavatelja i njihovo vođenje kroz putovanje donacija. Važno je uspostaviti povjerenje i vezu s njima, a istovremeno im pokazati važnost njihove podrške. Upotrijebite različite metode i strategije kako biste ih angažirali, uključujući e-poštu, telefonske pozive, društvene medije, webinare, biltene i priče. Ponudite vrijedan i privlačan sadržaj koji ih informira, motivira i potiče na angažman.
Prilagodite svoju komunikaciju kako biste je učinili interaktivnijom i osjetljivijom te obratite pozornost na njihove povratne informacije, pitanja, nedoumice i prigovore.
"Traži dar":
Sljedeći korak u širenju mreže donatora je traženje donacija. Ovo je trenutak kada se direktno i jasno obraćate svojoj ciljnoj skupini i tražite njihovu podršku. Budite sigurni i uvjerljivi u svojim zahtjevima, objasnite kako će njihove donacije učiniti razliku. Važno je biti pun poštovanja, ali i fleksibilan, nudeći im različite mogućnosti i pogodnosti za različite razine donacija. Učinite proces darivanja jednostavnim i praktičnim te izrazite zahvalnost za njihovu velikodušnost i predanost.
Uključite svoje donatore:
Sljedeći korak u širenju vaše mreže donatora je da natjerate svoje donatore da se vraćaju i postanu vjerni podržavatelji. Ključno je njegovati i njegovati svoj odnos s njima, pokazujući im koliko cijenite njihovu podršku. Koristite različite metode kao što su kartice zahvale, tražite njihove povratne informacije, dajte im novosti, kreirajte događaje ili provedite ankete kako biste zadržali svoje donatore.
Ponudite im relevantne i pravovremene informacije koje naglašavaju važnost njihovih doprinosa. Potaknite njihovo sudjelovanje i pozovite ih da budu dio vaše zajednice.
| Neki donatori radije ostaju uključeni i aktivno sudjeluju u svom cilju. Kada donator postane zainteresiraniji, taj se odnos može njegovati i iz njega se može razviti dugoročno partnerstvo. Isticanjem njihovog angažmana moguće je privući više pristaša da se pridruže mreži donatora hrane. |
Proširite svoju mrežu:
Posljednji korak u širenju vaše donatorske mreže je širenje vaših veza. To uključuje korištenje vaših postojećih donatora i podupiratelja za privlačenje novih. Možete ih motivirati da preporuče, predstave ili pozovu druge da se pridruže vašoj misiji. Uz to, koristite alate i platforme koje vašim pristašama omogućuju dijeljenje ili prikupljanje hrane za vašu organizaciju. Prepoznajte i nagradite svoje donatore i podupiratelje za njihov trud, njegujući kulturu velikodušnosti i pružanja pomoći.
Slika 1. Mogućnosti upravljanja viškom hrane.
Ograničeni resursi, koji povećavaju potrebu za pomoći u hrani, i konkurencija utječu na mrežu potražnje. Dostupnost viška hrane (SF) ključna je za transakcije, ali pojedinosti su neizvjesne do internog datuma "upotrijebiti do". Strana ponude zahtijeva niske troškove preraspodjele i ima različite mogućnosti za upravljanje viškovima hrane (Slika 1). Redovita dostupnost viška hrane jača veze, ali sporadični viškovi zahtijevaju fleksibilnost i koordinaciju kako bi se oporavili. Redovita opskrba koči razvoj odnosa, što dovodi do redovnih i sporadičnih odnosa. Kako bi se povećao povrat viška hrane, potrebno je unaprijediti nove veze i postojeće veze. (Sundgren, 2022.).
Grupe za pomoć u hrani grade povjerenje ispunjavanjem očekivanja donatora. Ovo održava sindikate u poduzećima u kojima je vjerodostojnost važna. Snažne veze podrazumijevaju dosljednost, pravednost i izravno sudjelovanje, ali postoje praznine u znanju o hijerarhiji i redistribuciji rasipanja hrane među stručnjacima za upravljanje opskrbnim lancem. Obrazovanje ovih stručnjaka može pomoći jer se bacanje hrane događa u svim fazama opskrbnog lanca. Tvrtke tada mogu odgovorno redistribuirati hranu, oslanjajući se više na osobno znanje nego na vrstu proizvoda.
Logistika redistribucije hrane, razvoj infrastrukture i dizajn ruta
Mnoge skupine za humanitarnu pomoć, poput banaka hrane, služe kao mostovi između izvora hrane i onih kojima je potrebna. Obično te organizacije primaju hranu od tvrtki i pojedinaca, prerađuju je u svojim skladištima i zatim je distribuiraju ljudima na razne načine, ponekad preko neprofitnih organizacija ili vladinih organizacija. Za subjekte socijalne ekonomije kao što su banke hrane, financijska dobit i ekonomske mjere nisu u fokusu. Umjesto toga, prioritet daju društvenim i ekološkim utjecajima. Na taj način banke hrane igraju ključnu ulogu u poticanju održivosti unutar lanca opskrbe hranom.
Većina banaka hrane osniva se i djeluje lokalno, često s ograničenim resursima i nesigurnim opskrbama hranom. Oslanjaju se na donacije koje mogu varirati u učestalosti, vrsti, kvaliteti i količini. Zbog toga je važno pravedno raspodijeliti hranu unutar banke hrane.
Također, banke hrane uvelike ovise o volonterima, što ponekad može dovesti do problema poput neiskusnih radnika, otpora promjenama, velike fluktuacije i problema s odgovornošću.
Dobrotvorne i neprofitne organizacije ključne su u odgovoru na društvene probleme, kao što su smanjenje siromaštva i pomoć u katastrofama. Za financiranje ovise o velikodušnosti donatora, ali jednako je važna učinkovita raspodjela resursa onima kojima su potrebni.
Slika 2. Mreža lanca snabdevanja banke hrane (Martins et al., 2019).
Zahtjevi humanitarne organizacije za skladištenje variraju ovisno o specifičnim potrebama pojedinačnih koraka odgovora i općim ciljevima organizacije.
Organizacije koje se bave većim količinama dugotrajnih proizvoda mogu da zahtevaju višestruka skladišta na različitim lokacijama. Obratno, organizacije koje se fokusiraju na ciljane intervencije, kao što su psiho-društveni programi, mogu da imaju minimalnu potrebu za sveobuhvatnom strategijom skladištenja i mogu da pribave i dostavljaju direktno od prodavaca kako je potrebno za specifične projekte. Osim očekivanog obima proizvoda, specijalizovani zahtevi skaldišta takođe mogu da utiču na pristup skladištenja; upravljanje medicinskim zalihama na primer, zahteva temeljno upravljanje inventarom i potencijalno specijalizovane uslove skladištenja, dok dugotrajni neprehrambeni proizvodi (NFI), mogu da zahtevaju samo osnovu zaštitu od elemenata.
Agencije za humanitarnu pomoć obično usvajaju model distribucije sličan komercijalnim mrežama. Ovaj model uključuje međunarodna i lokalna skladišta, koja djeluju kao konsolidacijski centri, skladišta i konačne distribucijske točke za isporuku robe ugroženom stanovništvu.
Regionalna/međunarodna skladišta
Međunarodna ili regionalna skladišta djeluju kao centri za primanje proizvoda od dobavljača, donatora ili partnera. To omogućuje humanitarnim organizacijama da provjere, sortiraju i pripreme teret za daljnju distribuciju. Ova skladišta također služe kao objekti za prethodno pozicioniranje, zalihe za hitne slučajeve i skladišta, postupno obnavljajući zalihe u drugim skladištima u opskrbnom lancu. Iako mnoge agencije koriste regionalna skladišta, ona se ne bi trebala smatrati jedinom opcijom. Vođenje velikog skladišta, osobito u udaljenom području, može biti skupo i zahtijevati dodatno osoblje i vrijeme održavanja. Ako agencija nije voljna pokriti troškove ili pravilno nadzirati objekt, može odlučiti prepustiti vanjskim suradnicima upravljanje skladištem ili u potpunosti preskočiti vođenje regionalnog skladišta.
Pozicioniranje regionalnog skladišta
Kada birate gdje ćete smjestiti regionalno skladište, trebali biste razmotriti sljedeće:
| Transportne veze |
Je li skladište blizu velikih luka ili zračnih luka koje imaju dovoljan kapacitet? |
| Područje odgovora | Je li regija aktivna u pružanju pomoći i uklapa li se lokacija u opći plan? |
| Vrsta pomoći | Hoće li se skladište koristiti za brzi odgovor ili dugoročne projekte? |
| Objekti | Ima li lokacija dovoljnu veličinu i kvalitetu zgrada? Trebate li posebno skladištenje s kontroliranom temperaturom? |
| Trošak | Je li isplativo raditi u zemlji? Postoje li povlastice poput zone slobodne trgovine ili izuzeća za humanitarni rad? |
| Politička stabilnost | Je li politika države stabilna i nije podložna sukobima ili promjenama politike? |
| Tehnička pomoć | Postoje li u blizini kvalificirani radnici ili tvrtke koje mogu obaviti popravke i upravljati skladištem? |
Regionalno/međunarodno upravljanje skladištem
Regionalna ili međunarodna skladišta mogu biti objekti izgrađeni po narudžbi, u kojima radi obučeno osoblje ili njima upravljaju vanjski pružatelji logističkih usluga. Idealno bi bilo da ova skladišta koriste računalne alate za upravljanje zalihama. Radno okruženje takvih skladišta mora biti stabilno i usmjereno na ekonomično poslovanje. Mnoge organizacije imaju centralizirana skladišta diljem svijeta, nudeći honorarne usluge drugim humanitarnim skupinama.
Centralno skladište – reagovanje
Broj i položaj potrebnih skladišta u zoni odgovora ovisi o količini i vrsti aktivnosti, kao i operativnim područjima. Mnoge organizacije za odgovor žele imati barem jedno središnje spremište u zemlji ili području odgovora.
Središnje skladište u području odgovora obično se nalazi u glavnom gradu ili većem trgovačkom središtu s dobrom infrastrukturom. Njegova lokacija može varirati ovisno o potrebama organizacije i ciljevima odgovora. U većim područjima ili aktivnostima, organizacije mogu trebati veća skladišta na više lokacija. Centralno skladište obično se nalazi u blizini mora i zračnih luka, proizvodnih pogona, iskusnih radnika i transportnih službi. Njime može upravljati izravno agencija ili ga mogu angažirati vanjski izvođači u područjima s dovoljno komercijalnih aktivnosti.
Centralno skladište služi kao glavna točka za prijem robe u zemlju i prikupljanje lokalno kupljenih proizvoda. Cilj strategije centraliziranog skladišta je osigurati stabilnu opskrbu proizvodima udaljenim ili teško dostupnim područjima, uz održavanje dostatnih zaliha za zadovoljenje potražnje. Neke se organizacije mogu odlučiti za izravne isporuke od kupaca ili međunarodnih luka do terenskih skladišta ili distribucijskih lokacija umjesto korištenja strategije središnjeg skladišta.
Terenska skladišta
Terenska skladišta obično nemaju istu razinu infrastrukture kao središnja ili međunarodna skladišta. Uvjeti skladištenja često su ograničeni i mogu biti potrebne nadogradnje za posebne zahtjeve kao što je kontrola temperature.
Sigurnost je veliki izazov u poljskim skladištima i mogu biti potrebne dodatne sigurnosne mjere kao što su ograde i stražari.
Teret se obično transportira i slaže ručno uz minimalnu opremu za skladištenje kao što su regali.
Radna snaga u skladištu na terenu može se sastojati od povremenih radnika s malo iskustva u skladištenju, a sustavi inventara često se temelje na papiru. Izgradnja skladišta na terenu može biti kaotična, pa čak i opasna, osobito u hitnim humanitarnim situacijama. Stoga menadžment mora biti praktičan i orijentiran na akciju, te se usredotočiti na pružanje pomoći brzo i učinkovito, istovremeno osiguravajući odgovornost.
Dionice logističkog poslovanja u distribuciji humanitarne hrane
Trenutačno humanitarne organizacije u nekoliko zemalja ručno upravljaju procesima isporuke hrane, kao što su zalihe hrane i rasporedi dostave, bilježeći te procese na papiru. Informacije koje osoblje ili upravitelji trebaju znati u svakom trenutku kako bi imali potencijal za poboljšanje su (a) znati u stvarnom vremenu status zaliha hrane u svakom objektu, (b) dijeliti informacije putem sustava banke hrane za isporuku hrane i stoga (c) poboljšati vrijeme rada i učinkovitost. Osoblje mora dostaviti hranu, čak i ako je ruta dostave duga i ne baš učinkovita. Nadalje, ručno planiranje dostave hrane može rezultirati neujednačenim rasporedom osoblja. Ovi problemi mogu dovesti do rasipanja resursa, kako u pogledu vremena tako iu smislu financijskih troškova.
Kako se zalihe hrane te količine i vrste hrane koje pojedinci/organizacije traže stalno mijenjaju, ključno je da se informacije o hrani u sustavu stalno ažuriraju i održavaju u stvarnom vremenu.
Operativni sustav se sastoji od tri glavna mehanizma: mehanizma za upravljanje zalihama, mehanizma za upravljanje rasporedom rada i mehanizma za upravljanje isporukom.
Mehanizam upravljanja zalihama
Mehanizam upravljanja zalihama odgovoran je za pohranu i praćenje trenutnih informacija o zalihama hrane u svakom objektu. Neke od komponenti podataka za svaku zalihu hrane uključuju:'
- Naziv hrane
- Kategorija (npr. pića, konzervirana hrana, svježi proizvodi, sezonski proizvodi itd.)
- Rok trajanja
- Količina
- Težina
- Datum dolaska
- Objekt u kojem se nalazi hrana
- Članovi osoblja u svakoj banci hrane ručno ažuriraju, dodaju i brišu ove podatke kada dođe do promjena u stanju zaliha.
- Mehanizam upravljanja rasporedom rada
Ovaj mehanizam upravljanja rasporedom rada osoblja. Informacije uključuju imena osoblja, naslove zadataka te vrijeme početka i završetka svakog zadatka. Unosom ovih informacija u sustav, slično mehanizmu za upravljanje zalihama, rasporedi rada svih zaposlenika mogu se dijeliti i ažurirati.
- Mehanizam upravljanja isporukom
Ovaj mehanizam prati rasporede dostave hrane za sve objekte banaka hrane. Trenutno uključuje sljedeće pojedinosti:
- Izvorište pošiljke hrane
- Odredišni objekt pošiljke hrane
- Naziv hrane
- Količina
- Datum i vrijeme isporuke
- Dodijeljeno osoblje za dostavu
Nakon što je dostava hrane završena prema rasporedu unesenom u sustav, podaci o inventaru koji se odnose na dostavu obično se ručno ažuriraju između objekata.
Humanitarne organizacije mogu poboljšati svoje procese kroz suradnju s tvrtkama za informacijske sustave i softvere, kako bi digitalizirale različite funkcije i procese. Razvoj takvog softvera može pomoći u planiranju, prikupljanju podataka i optimiziranju distribucije hrane. Osim toga, softverska tvrtka također se može uključiti u volonterske aktivnosti i pružiti financijsku podršku organizaciji prikupljanja hrane putem svog odjela za ljudske resurse.
Postupci praćenja. Protokoli praćenja i posjeti donatorima i dobrotvornim organizacijama
Postupci nadzora i praćenja igraju ključnu ulogu u osiguravanju transparentnosti, odgovornosti i učinkovitosti u upravljanju donacijama i dobrotvornim aktivnostima. Primjenom učinkovitih protokola praćenja i provođenjem redovitih naknadnih posjeta donatorima i dobrotvornim organizacijama, organizacije mogu ojačati odnose, održati povjerenje donatora i maksimalno povećati učinak dobrotvornih priloga. U ovom nastavnom materijalu istražit ćemo ključne strategije i najbolje prakse za postupke praćenja i provođenje naknadnih posjeta u kontekstu upravljanja donatorima i dobrotvornih aktivnosti.
Razumijevanje postupaka praćenja
Postupci praćenja uključuju sustavno promatranje, evaluaciju i praćenje procesa i aktivnosti povezanih s upravljanjem donacijama i dobrotvornim inicijativama. To uključuje nadzor cijelog ciklusa donacije, od primanja priloga do isplate sredstava i procjenu učinka dobrotvornih programa.
Postupci praćenja pomažu osigurati usklađenost s pravnim i etičkim standardima, prepoznati potencijalne rizike ili neusklađenost i pratiti učinkovitost korištenja resursa. Uspostavom jasnih protokola praćenja, organizacije mogu ranije otkriti probleme i poduzeti proaktivne mjere kako bi na njih odgovorile, čime se poboljšava transparentnost i odgovornost.
Ključne komponente postupaka praćenja uključuju:
- Dokumentacija i čuvanje podataka: Vođenje detaljne dokumentacije i sveobuhvatne evidencije osnova je za učinkovite postupke praćenja. To uključuje sustavno i organizirano bilježenje svih relevantnih detalja u vezi s transakcijama donacija, komunikacijom i aktivnostima. Stvaranjem standardiziranih procedura dokumentacije, organizacije osiguravaju dosljednost i jasnoću u održavanju informacija o donatorima, pojedinosti o doprinosima i isplatama sredstava. Korištenje odgovarajućih alata ili sustava kao što je softver za upravljanje donatorima ili podatkovni sustavi poboljšavaju proces čuvanja podataka i poboljšavaju dostupnost i pronalaženje informacija.
Precizno i transparentno upravljanje zalihama ne samo da osigurava transparentnost i reviziju, već služi i kao vrijedan resurs za analizu, izvješćivanje i donošenje odluka.
- Redovne revizije i procjene: Provođenje periodičnih revizija i evaluacija ključno je za evaluaciju učinkovitosti i integriteta procesa doniranja i financijskih podataka. Interne revizije, koje provode neovisni ili interni revizori, ispituju internu kontrolu, usklađenost s politikama i propisima te točnost financijskih izvješća. Vanjske revizije, koje provode vanjske revizorske tvrtke ili regulatorna tijela, daju objektivnu procjenu financijskih praksi i usklađenosti sa zakonskim i regulatornim zahtjevima. Ove revizije identificiraju sve nepravilnosti, pogreške i nesukladnosti, omogućujući organizacijama da brzo isprave te probleme i pojačaju mjere kontrole.
Redovite evaluacije procesa donacija i financijskih podataka poboljšavaju odgovornost, smanjuju rizike i ulijevaju povjerenje među dionicima u prakse financijskog upravljanja organizacije.
- Pokazatelji učinka i izvješćivanje: Uspostavljanje pokazatelja učinka ključno je za procjenu utjecaja i učinkovitosti dobrotvornih programa. Definiranjem jasnih ciljeva i mjerljivih pokazatelja, organizacije mogu procijeniti rezultate programa, pratiti napredak i pokazati odgovornost dionicima. Pokazatelji uspješnosti mogu uključivati kvantitativne mjere kao što su:
- broj opsluženih korisnika
- prikupljena sredstva odnosno
- postignuti ciljevi, kao i kvalitativni pokazatelji kao što su zadovoljstvo
korisnika ili utjecaj na zajednicu.
Redovito izvješćivanje o uspješnosti programa omogućuje organizacijama jasno i učinkovito komuniciranje rezultata s dionicima, uključujući donatore, članove odbora, regulatorne agencije i javnost.
Donošenje odluka temeljeno na podacima praćenjem napretka prema unaprijed definiranim pokazateljima omogućuje organizacijama da identificiraju područja za poboljšanje, strateški rasporede resurse i optimiziraju rezultate programa.
Korisna dokumentacija u vezi s procesom praćenja i evaluacije humanitarne organizacije s detaljnijim informacijama za daljnje razmatranje:
|
Provođenje naknadnih posjeta donatorima i dobrotvornim organizacijama
Naknadni posjeti donatorima i dobrotvornim organizacijama služe kao prilika za jačanje odnosa, izražavanje zahvalnosti za doprinose i prikupljanje povratnih informacija o dobrotvornim inicijativama.
Ovi posjeti daju osobni pečat naporima donatora i pokazuju predanost transparentnosti i odgovornosti. Prilikom provođenja naknadnih posjeta, razmotrite sljedeće:
Pripremu i planiranje: Prije zakazivanja naknadnog posjeta, ključno je da uložite vrijeme u pripremu i planiranje. To uključuje procjenu donatorove povijesti s organizacijom, uključujući prethodne doprinose, interakcije i sve specifične preferencije ili interese koje je možda izrazio. Osim toga, prikupite relevantne informacije o tekućim dobrotvornim aktivnostima ili projektima koji su u skladu s filantropskim interesima donatora. Jasno definirajte ciljeve i dnevni red posjeta, ističući specifične teme za raspravu ili područja istraživanja.
Ako ste dobro pripremljeni za posjet, pokazujete profesionalizam i predanost prioritetima i brigama donatora, čime se povećava učinkovitost posjeta.
Učinkovita komunikacija: Tijekom naknadnog posjeta dajte prednost smislenoj i zanimljivoj komunikaciji s donatorima i predstavnicima dobrotvornih organizacija. Polako pažljivo slušajte perspektivu donatora, motivaciju i očekivanja u vezi s njihovim dobrotvornim prilozima. Potaknite ih da otvoreno daju povratne informacije, nedoumice i prijedloge te da mogu otvoreno i iskreno postaviti sva pitanja i upite. Učinkovita komunikacija gradi i jača odnose, postavljajući temelje za kontinuirano sudjelovanje i podršku.
Zahvalnost i priznanje: Izražavanje iskrene zahvalnosti i priznanja za velikodušnost i potporu donatora ključno je tijekom naknadnih posjeta. Iskoristite priliku da iskreno zahvalite donatorima na njihovim doprinosima i pozitivnom utjecaju koji su imali na misiju organizacije i njezine korisnike. Omogućite im personalizirano priznanje koje ističe važnost njihovog sudjelovanja i vidljive rezultate postignute njihovim donacijama. Podijelite konkretne primjere ili priče o uspjehu koji pokazuju kako su korišteni njihovi doprinosi i živote ljudi koje su dotakli. Izražavanjem zahvalnosti ojačat ćete vrijednost njihovog partnerstva i potaknuti njihovu kontinuiranu podršku i odanost.
Prikupljanje povratnih informacija i planiranje aktivnosti: Aktivno tražite povratne informacije od donatora i predstavnika dobrotvornih organizacija o njihovim iskustvima s organizacijom i njezinim dobrotvornim inicijativama. Potaknite ih da podijele svoje stavove, uključujući prijedloge za poboljšanje ili područja u kojima je potrebna dodatna podrška. Vodite bilješke tijekom razgovora kako biste zabilježili ključne uvide i zapažanja. Nakon posjeta pažljivo pregledajte povratne informacije koje ste primili i identificirajte korake koji se mogu poduzeti za poboljšanje ili prilagodbu. Koristite ove povratne informacije za donošenje strateških odluka, prilagodbe programa i buduće inicijative za prikupljanje sredstava. Implementacijom povratnih informacija donatora u svoj proces planiranja, pokazat ćete predanost osjetljivosti i stalnom poboljšanju, njegujući kulturu odgovornosti i suradnje.
Učinkoviti postupci praćenja i naknadni posjeti ključni su elementi uspješnog upravljanja donatorima i dobrotvornim organizacijama. Primjenom strogih protokola praćenja i provođenjem redovitih naknadnih posjeta, organizacije mogu osigurati transparentnost, odgovornost i zadovoljstvo donatora. Davanjem prioriteta potpori i angažmanu donatora, organizacije mogu poticati dugoročne odnose, potaknuti kontinuiranu podršku i maksimalno povećati učinak dobrotvornih priloga.
Širenje poruke i maksimiziranje društvenog utjecaja dobrotvorne mreže
Širenje svijesti i maksimiziranje društvenog utjecaja dobrotvorne mreže osnova su za učinkovito reagiranje na potrebe društva i prikupljanje podrške za smislene ciljeve. Putem strateškog dosega i angažmana dionika, dobrotvorne organizacije mogu povećati svoj doseg, mobilizirati resurse i katalizirati pozitivne promjene.
Korištenje digitalnih platformi
U svijetu kojeg pokreće digitalna tehnologija, dobrotvorne organizacije imaju jedinstvene prilike za povezivanje s publikom diljem svijeta putem različitih digitalnih platformi.
Ove platforme daleko nadilaze samo ažuriranja društvenih medija, nudeći dinamične načine za uključivanje i širenje. Njegujući ciljani marketing, partnerstva s utjecajnim osobama i strateške kampanje na društvenim mrežama, dobrotvorne organizacije mogu istaknuti svoju poruku i proširiti svoj utjecaj. Pažljivom analizom metrike i uvida, organizacije mogu poboljšati svoje digitalne strategije, osiguravajući da su učinkovito usklađene sa svojim ciljnim skupinama i postižu značajan angažman. Od stvaranja zanimljivog sadržaja do njegovanja online zajednica, korištenje digitalnih platformi omogućuje dobrotvornim organizacijama da dosegnu nove visine u svojim naporima i nastojanjima za društveni utjecaj.
Osobne anegdote, iskustva i priče o uspjehu čine misiju humanitarne organizacije humanijom, čineći je nečim s čime se podržavatelji mogu poistovjetiti i čime se mogu nadahnuti. Korištenje multimedijskih formata kao što su videozapisi, podcastovi i infografike poboljšava iskustvo pripovijedanja i privlači pozornost publike u stalno rastućem, pretrpanom digitalnom krajoliku.
Dijeljenjem autentične priče koje pokazuju vidljive učinke njihova rada, dobrotvorne organizacije mogu stvoriti značajne veze s pristašama i nadahnuti ih da postanu prvaci za svoju svrhu. (Slika 4).
Poticanje strateških partnerstava
Strateška partnerstva služe kao osnova za širenje dosega i utjecaja dobrotvorne mreže. Ta partnerstva uključuju suradnju s korporacijama, sličnim neprofitnim organizacijama, vladinim agencijama i organizacijama zajednice.
Udruživanjem resursa, iskustva i mreža, dobrotvorne organizacije mogu pojačati svoje glasove, pristupiti dodatnim izvorima financiranja i iskoristiti zajedničke platforme za kampanje podizanja svijesti i zagovaranja. Izgradnja i njegovanje ovih partnerstava zahtijeva njegovanje veza temeljenih na uzajamnom povjerenju, zajedničkim vrijednostima i jedinstvenoj predanosti pokretanju pozitivnih društvenih promjena. Putem strateških saveza, dobrotvorne organizacije mogu proširiti svoj doseg i utjecaj, katalizirajući transformativne inicijative koje odgovaraju na goruće društvene izazove u razmjerima.
Poticanje pristaša da organiziraju lokalne događaje, događaje prikupljanja sredstava i kampanje podizanja svijesti znači poticanje osjećaja zajednice i uključenosti u misiju dobrotvorne organizacije. Poticanjem kulture lokalnog aktivizma, dobrotvorne organizacije mogu katalizirati valovito djelovanje pozitivne promjene koja se proteže izvan njihove neposredne mreže, potičući pojedince da postanu nositelji društvenih promjena unutar svojih zajednica.
Suradnja s tradicionalnim medijima
Unatoč porastu digitalnih platformi, tradicionalni mediji ostaju moćan alat za formiranje javnog mnijenja i podizanje svijesti. Dobrotvorne organizacije trebale bi se aktivno uključiti u tradicionalne medije putem priopćenja za javnost, medijskih prezentacija i prilika za intervjue. Njegujući odnose s novinarima i izvjestiteljima koji prate relevantne teme, omogućuje medijsku pokrivenost, dodatno ističe poruku dobrotvorne organizacije i širi njezin utjecaj.
Integracija tradicionalnih medijskih kanala zajedno s digitalnim platformama osigurava sveobuhvatan i višestruk pristup širenju poruke i maksimiziranju društvenog učinka.
Koristeći digitalne i tradicionalne komunikacijske kanale, dobrotvorne organizacije mogu učinkovito doprijeti do šire i raznolikije publike i potaknuti pozitivne promjene u većem opsegu.
Maksimiziranje društvenog utjecaja dobrotvorne mreže zahtijeva strateške i proaktivne napore za širenje poruke, uključivanje dionika i mobilizaciju podrške. Korištenjem digitalnih platformi, njegovanjem strateških partnerstava, jačanjem lokalnog zagovaranja, pričanjem uvjerljivih priča i suradnjom s tradicionalnim medijima, dobrotvorne organizacije mogu proširiti svoj doseg, potaknuti djelovanje i stvoriti dugoročnu promjenu zajednice.
Kroz suradničke i inovativne pristupe, dobrotvorne organizacije mogu iskoristiti zajedničku snagu svojih mreža kako bi odgovorile na hitne društvene izazove i ostvarile značajan utjecaj. (Slika 5).
Literatura
- Charities Regulator. (2017). Guidelines for charitable organisations on fundraising. https://www.charitiesregulator.ie/media/1083/guidance-for-fundraising-english.pdf
- NPI. (2012). Connecting with donors. https://www.ngoconnect.net/sites/default/files/resources/Part%203%20-%20Connecting%20with%20Donors.pdf
- Donor Network. (n.d.). [Business]. How Do You Grow Your Donor Network? Retrieved March 14, 2024, https://www.linkedin.com/advice/1/how-do-you-grow-your-donor-network-skills-fundraising
- Ghahremani-Nahr, J., Ghaderi, A., & Kian, R. (2023). A food bank network design examining food nutritional value and freshness: A multi objective robust fuzzy model. Expert Systems with Applications, 215, 119272. https://doi.org/10.1016/j.eswa.2022.119272
- González-Torre, P. L., & Coque, J. (2016). From Food Waste to Donations: The Case of Marketplaces in Northern Spain. Sustainability, 8(6), Article 6. https://doi.org/10.3390/su8060575
- Guet, I.-H. (2002). Monitoring fundraising - issue lab. https://www.issuelab.org/resources/16097/16097.pdf
- Iiyama, T., Kitakoshi, D., & Suzuki, M. (2021). An Approach for Creation of Logistics Management System for Food Banks Based on Reinforcement Learning. Proceedings of the 4th International Conference on Information Science and Systems, 60–67. https://doi.org/10.1145/3459955.3460601
- Martins, C. L., Melo, M. T., & Pato, M. V. (2019). Redesigning a food bank supply chain network in a triple bottom line context. International Journal of Production Economics, 214, 234–247. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2018.11.011
- Reusken, M., Cruijssen, F., & Fleuren, H. (2023). A food bank supply chain model: Optimizing investments to maximize food assistance. International Journal of Production Economics, 261, 108886. https://doi.org/10.1016/j.ijpe.2023.108886
- Sundgren, C. (2022). Circular supply chain relationships for food redistribution. Journal of Cleaner Production, 336, 130393. https://doi.org/10.1016/j.jclepro.2022.130393
- TUAID. (2023, October 11). Considerations in Charity Logistics. TUAID. https://tuaid.org/navigating-charity-logistics/
- Wilke, Burkhard. (2003). Monitoring Charitable Organizations: Criteria and Assessment Methods.https://www.researchgate.net/publication/228800092_Monitoring_Charitable_Organizations_Criteria_and_Assessment_Methods
Prezentacija
Čestitamo na završetku obuke 3. Modula ReS-Food tečaja. Ne zaboravite podijeliti svoje postignuće sa svojim prijateljima!
MODUL 4: NAJBOLJE PRAKSE
Nastavni materijal
Razumijevanje upravljanja doniranjem hrane
Upravljanje u doniranju hrane odnosi se na odgovorno i etično upravljanje odnosima s donatorima hrane, s ciljem održavanja povjerenja, osiguravanja zadovoljstva i poticanja dugoročnih partnerstava. To uključuje pažljivo njegovanje donatorskih odnosa kroz učinkovitu komunikaciju, transparentnost i odgovornost. Razumijevanje načela i praksi upravljanja ključno je za dobrotvorne organizacije koje se bave doniranjem hrane kako bi maksimalno povećale zadržavanje i podršku donatora.
Učinkovito upravljanje doniranjem hrane počinje prepoznavanjem važnosti donatora i njihovih doprinosa. Donatori igraju ključnu ulogu u rješavanju nesigurnosti hrane i smanjenju rasipanja hrane osiguravajući višak hrane za preraspodjelu. Priznavanjem velikodušnosti donatora i pokazivanjem zahvalnosti za njihovu potporu, dobrotvorne organizacije mogu ojačati odnose i potaknuti nastavak angažmana.
Transparentnost je temeljni aspekt upravljanja, budući da donatori očekuju iskrenost i otvorenost u svojim interakcijama s dobrotvornim organizacijama. Pružanje jasnih i točnih informacija o tome kako se donirana hrana koristi, distribuira i utječe na zajednice gradi povjerenje u organizaciju. Transparentnost također uključuje otkrivanje svih izazova ili ograničenja s kojima se organizacija susreće i proaktivnost u rješavanju problema donatora.
Komunikacija je ključna za učinkovito upravljanje doniranjem hrane. Dobrotvorne organizacije moraju održavati otvorenu komunikaciju s donatorima, obavještavajući ih o aktivnostima, postignućima i utjecaju organizacije. Redovita ažuriranja, bilteni i izvješća pomažu donatorima da ostanu povezani s misijom i da se osjećaju cijenjenima zbog svojih doprinosa. Osim toga, brza i brza komunikacija s upitima i povratnim informacijama donatora pokazuje pozornost i poštovanje prema zabrinutostima donatora.
Izgradnja povjerenja i odnosa s donatorima
Izgradnja povjerenja i odnosa s donatorima hrane ključna je za poticanje snažnih i trajnih odnosa. Povjerenje je temelj svakog uspješnog partnerstva, a dobrotvorne organizacije moraju marljivo raditi kako bi stekle i održale povjerenje donatora. Povjerenje se gradi dosljednim radnjama koje pokazuju integritet, pouzdanost i odgovornost.
Dosljednost u komunikaciji i ponašanju ključna je za izgradnju povjerenja s donatorima. Dobrotvorne organizacije moraju ispuniti svoja obećanja i obveze, osiguravajući da se doniranom hranom postupa odgovorno i da se ona učinkovito distribuira. Dosljednim ispunjavanjem očekivanja i postizanjem pozitivnih rezultata, dobrotvorne organizacije mogu izgraditi povjerenje i kredibilitet kod donatora.
Transparentnost je još jedna ključna komponenta izgradnje povjerenja s donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi biti transparentne u pogledu svojih operacija, financija i utjecaja, pružajući donatorima jasne i točne informacije o tome kako se njihove donacije koriste. Transparentnost gradi povjerenje pokazujući iskrenost, otvorenost i odgovornost u svim aspektima aktivnosti organizacije.
Osobne veze ključne su za izgradnju odnosa s donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi odvojiti vrijeme da upoznaju svoje donatore, razumiju njihove motivacije i sklonosti te prema tome prilagoditi svoje napore u upravljanju. Izgradnja osobnih odnosa s donatorima pomaže u stvaranju osjećaja povezanosti i lojalnosti, potičući dugoročni angažman i podršku.
Pružanje vrijednosti donatorima
Pružanje vrijednosti donatorima hrane nadilazi jednostavno prihvaćanje njihovih donacija; uključuje nuđenje smislenih pogodnosti i usluga koje poboljšavaju iskustvo donatora i iskazuju zahvalnost za njihovu podršku. Dobrotvorne organizacije mogu pružiti vrijednost donatorima na različite načine, poput ponude logističke podrške, mogućnosti umrežavanja i priznanja za njihove doprinose.
Jedan od načina pružanja vrijednosti donatorima je nuđenje logističke potpore kako bi se olakšao proces doniranja. Dobrotvorne organizacije mogu pomoći donatorima u logistici kao što su transport, skladištenje i pakiranje, olakšavajući im doniranje viška hrane. Ublažavanjem logističkih opterećenja, dobrotvorne organizacije mogu potaknuti i potaknuti veće sudjelovanje donatora.
Mogućnosti umrežavanja još su jedna vrijedna korist koju dobrotvorne organizacije mogu ponuditi donatorima. Povezivanjem donatora s drugim istomišljenicima i organizacijama, dobrotvorne organizacije mogu pomoći donatorima da prošire svoje mreže, izgrade odnose i surađuju na zajedničkim ciljevima. Mogućnosti umrežavanja mogu uključivati događaje, radionice i internetske forume na kojima donatori mogu komunicirati i razmjenjivati ideje.
Priznanje je važan aspekt pružanja vrijednosti donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi odavati priznanje i slaviti doprinose donatora, izražavajući zahvalnost za njihovu velikodušnost i prepoznajući njihov utjecaj na misiju organizacije. Priznanja mogu biti u različitim oblicima, kao što su javna priznanja, nagrade i personalizirane zahvalnice, prilagođene sklonostima i preferencijama donatora. Javno priznanje je učinkovit način da se zahvale donatorima. Dobrotvorne organizacije mogu javno priznati doprinose donatora putem različitih kanala, kao što su društveni mediji, bilteni i godišnja izvješća. Isticanje potpore donatora i prikazivanje utjecaja njihovih doprinosa pomaže u podizanju svijesti i inspirira druge da se uključe, a ujedno pruža donatorima osjećaj ponosa i priznanja.
Angažiranje donatora u misiji
Uključivanje donatora u misiju organizacije ključno je za poticanje osjećaja vlasništva, povezanosti i predanosti. Donatori se žele osjećati povezanima s ciljevima koje podržavaju i razumjeti koliko njihovi doprinosi čine razliku. Dobrotvorne organizacije mogu angažirati donatore u misiji kroz različite aktivnosti i inicijative koje ih uključuju u rad i utjecaj organizacije.
Jedan od načina uključivanja donatora u misiju je njihovo uključivanje u volonterske aktivnosti i događaje. Dobrotvorne organizacije mogu pozvati donatore da sudjeluju u volonterskim prilikama kao što su podjela hrane, događaji u zajednici i kampanje prikupljanja sredstava. Volontirajući uz osoblje i druge podupiratelje, donatori stječu iskustvo iz prve ruke o radu i utjecaju organizacije, produbljujući svoju povezanost i predanost misiji.
Drugi način uključivanja donatora u misiju je kroz pripovijedanje priča i izvješćivanje o utjecaju. Dobrotvorne organizacije mogu dijeliti priče, svjedočanstva i priče o uspjehu koje ilustriraju učinak njihovog rada i pokazuju razliku koju doprinosi donatori čine. Prikazujući primjere iz stvarnog života kako donacije pomažu pojedincima i zajednicama, dobrotvorne organizacije mogu inspirirati donatore i ojačati njihovu povezanost s misijom.
Ocjenjivanje i poboljšanje napora u upravljanju
Procjena i poboljšanje napora u upravljanju ključni su za osiguravanje da dobrotvorne organizacije učinkovito angažiraju i zadrže donatore hrane. Redovitim ocjenjivanjem učinkovitosti inicijativa upravljanja i traženjem povratnih informacija od donatora, dobrotvorne organizacije mogu identificirati područja za poboljšanje i implementirati strategije za povećanje zadovoljstva i zadržavanja donatora.
Jedna metoda za procjenu napora u upravljanju je mjerenje zadovoljstva donatora i stopa zadržavanja. Dobrotvorne organizacije mogu anketirati donatore kako bi procijenile njihovu razinu zadovoljstva praksama upravljanja i identificirale područja u kojima su potrebna poboljšanja. Praćenje stopa zadržavanja donatora tijekom vremena pruža dragocjene uvide u učinkovitost nastojanja upravljanja i pomaže u prepoznavanju trendova i obrazaca u ponašanju donatora.
Zadržavanje donatora mjera je koliko vaših donatora nastavlja davati vašoj organizaciji nakon prvog dara.
Ako vaša organizacija ne inspirira nove donatore da ponovno daju, vaša je stopa zadržavanja donatora niska. Ako imate mnogo ponavljajućih darivatelja, vaša stopa zadržavanja darivatelja je visoka. Vaša stopa zadržavanja donatora vrlo je važna jer ima ogroman utjecaj na financijsko zdravlje vaše organizacije.
Druga metoda za ocjenjivanje napora u upravljanju je traženje povratnih informacija od donatora. Dobrotvorne organizacije mogu prikupiti povratne informacije putem anketa, fokusnih grupa i razgovora jedan na jedan kako bi razumjeli iskustva donatora, preferencije i prijedloge za poboljšanje. Aktivnim slušanjem povratnih informacija donatora i njihovim uključivanjem u praksu upravljanja, dobrotvorne organizacije mogu pokazati spremnost i predanost zadovoljstvu donatora.
Korištenje podataka i metrike za mjerenje utjecaja napora upravljanja također je važno za procjenu učinkovitosti i identificiranje područja za poboljšanje. Dobrotvorne organizacije mogu pratiti ključne pokazatelje učinka kao što su učestalost donacija, veličina donacija i razine angažmana donatora kako bi procijenili utjecaj inicijativa upravljanja na ponašanje i zadržavanje donatora. Analiza podataka omogućuje dobrotvornim organizacijama da identificiraju trendove, obrasce i područja za poboljšanje prakse upravljanja.
Izrada strateškog plana upravljanja
Stvaranje strateškog plana upravljanja ključno je za dobrotvorne organizacije kako bi učinkovito angažirale i zadržale donatore hrane. Strateški plan upravljanja ocrtava ciljeve, ciljeve, strategije i akcijske korake za izgradnju i održavanje jakih odnosa s donatorima. Razvijanjem sveobuhvatnog plana, dobrotvorne organizacije mogu osigurati da napori upravljanja budu usklađeni s organizacijskim prioritetima i osmišljeni za postizanje željenih rezultata.
Prvi korak u stvaranju strateškog plana upravljanja je definiranje ciljeva i ciljeva. Dobrotvorne organizacije trebale bi razjasniti svoje ciljeve upravljanja, poput povećanja stope zadržavanja donatora, povećanja zadovoljstva donatora i maksimiziranja doprinosa donatora. Postavljanjem jasnih i mjerljivih ciljeva dobrotvorne organizacije mogu usredotočiti svoje napore i pratiti napredak tijekom vremena.
Sljedeći korak u stvaranju strateškog plana upravljanja je identificiranje strategija i taktika za postizanje ciljeva. Dobrotvorne organizacije mogu razviti niz strategija za angažiranje i zadržavanje donatora hrane, kao što je implementacija programa prepoznavanja donatora, pružanje usluga s dodanom vrijednošću i uključivanje donatora u misiju organizacije. Strategije bi trebale biti skrojene prema jedinstvenim potrebama i preferencijama donatora te usklađene s misijom i vrijednostima organizacije.
Nakon što se utvrde strategije, dobrotvorne organizacije trebale bi zacrtati konkretne akcijske korake i rokove za provedbu. Akcijski koraci trebali bi detaljno opisati zadatke, odgovornosti i rokove povezane sa svakom strategijom, osiguravajući da se napori upravljanja provode djelotvorno i učinkovito. Vremenski okviri trebaju biti realni i dostižni, dopuštajući fleksibilnost i prilagodbu prema potrebi.
Provedba i održavanje prakse upravljanja
Implementacija i održavanje prakse upravljanja zahtijeva pažljivo planiranje, koordinaciju i stalni napor. Dobrotvorne organizacije moraju biti posvećene njegovanju snažnih i trajnih odnosa s donatorima hrane kroz dosljedne i proaktivne napore u upravljanju. Primjenom najboljih praksi i strategija za upravljanje i održavanjem fokusa na zadovoljstvo i zadržavanje donatora, dobrotvorne organizacije mogu osigurati dugoročni uspjeh svojih programa doniranja hrane.
Jedan od ključnih aspekata provedbe prakse upravljanja jest osigurati da su svo osoblje i volonteri obučeni i opremljeni za učinkovitu suradnju s donatorima hrane. Dobrotvorne organizacije trebale bi pružiti obuku i podršku osoblju i volonterima koji su uključeni u napore upravljanja, osiguravajući da razumiju važnost upravljanja i da su opremljeni znanjem, vještinama i resursima potrebnim za uspješno angažiranje donatora.
Još jedan aspekt provedbe prakse upravljanja je uspostavljanje jasnih procesa i procedura za aktivnosti upravljanja. Dobrotvorne organizacije trebale bi razviti standardizirane procese za priznavanje donacija, komunikaciju s donatorima i prepoznavanje doprinosa donatora, osiguravajući dosljednost i profesionalizam u svim interakcijama s donatorima. Postavljanjem jasnih smjernica i očekivanja, dobrotvorne organizacije mogu pojednostaviti aktivnosti upravljanja i osigurati da se one učinkovito provode.
Održavanje prakse upravljanja zahtijeva stalni nadzor, procjenu i prilagodbu. Dobrotvorne organizacije trebale bi redovito procjenjivati učinkovitost napora u upravljanju i tražiti povratne informacije od donatora kako bi identificirale područja za poboljšanje. Praćenjem ključnih pokazatelja učinka kao što su stope zadržavanja donatora, rezultati zadovoljstva i razine donacija, dobrotvorne organizacije mogu mjeriti utjecaj inicijativa upravljanja i identificirati prilike za poboljšanje.
Zaključno, upravljanje je ključno za izgradnju i održavanje snažnih odnosa s donatorima hrane i osiguravanje dugoročnog uspjeha programa doniranja hrane. Razumijevanjem načela i praksi upravljanja i provedbom strateških planova upravljanja, dobrotvorne organizacije mogu učinkovito angažirati i zadržati donatore hrane, maksimalno povećati njihove doprinose i pozitivno utjecati na zajednice kojima služe.
Savjeti i trikovi
Banke hrane i druge vrste dobrotvornih organizacija igraju ključnu ulogu u rješavanju nesigurnosti hrane prikupljanjem, skladištenjem i distribucijom hrane onima kojima je potrebna. Međutim, osiguranje odgovarajuće količine donacija ključno je za njihov uspjeh. Evo detaljnog istraživanja strategija koje dobrotvorne organizacije, nevladine organizacije i banke hrane mogu primijeniti kako bi poboljšale svoje napore u doniranju hrane:
Partnerstvo sa supermarketima
Banke hrane tradicionalno koriste kante za hranu u supermarketima, gdje kupci mogu izravno donirati hranu, kao metodu prikupljanja sredstava. Međutim, ovaj pristup možda nije uvijek optimalan jer može postojati značajan nesrazmjer između artikala koje daruju kupci i stvarnih potreba banaka hrane i njihovih korisnika. Umjesto toga, preporučljivo je uspostaviti izravna partnerstva sa supermarketima. Neki supermarketi partnerstvo s dobrotvornim društvima i bankama hrane smatraju središnjom komponentom svojih napora za korporativnu i društvenu odgovornost. Pogledajte primjer Tesca u poglavlju Najbolje prakse.
Farma u dobrotvorne svrhe
Inicijative od farme do dobrotvornih organizacija predstavljaju transformativni pristup rješavanju rasipanja hrane i nesigurnosti hrane izravnim povezivanjem poljoprivrednika s bankama hrane ili drugim dobrotvornim organizacijama uključenim u doniranje hrane. Ovi programi imaju za cilj spašavanje viška proizvoda koji možda ne zadovoljavaju komercijalne standarde, ali su savršeno hranjivi i jestivi, čime se sprječava da odu u otpad. Stvaranjem partnerstva između lokalnih farmi i dobrotvornih organizacija, ove inicijative olakšavaju učinkovitu preraspodjelu svježeg voća, povrća i drugih poljoprivrednih proizvoda pojedincima i obiteljima u potrebi. Dobrotvorni programi s farme u dobrotvorne svrhe ne samo da pomažu u ublažavanju gladi pružanjem hranjivih opcija hrane, već također podržavaju lokalne poljoprivrednike nudeći alternativno tržište za njihove viškove usjeva, smanjujući tako financijske gubitke i promičući održivost unutar poljoprivrednog sektora.
Uspjeh inicijativa "od farme do banke hrane" oslanja se na snažnu suradnju između farmera, dobrotvornih organizacija, volontera i društvenih organizacija. Poljoprivrednici igraju ključnu ulogu donirajući višak proizvoda, dok dobrotvorne organizacije osiguravaju učinkovito prikupljanje, skladištenje i distribuciju svojoj mreži primatelja. Programi pabirčenja koje pokreću volonteri dodatno povećavaju učinkovitost ovih inicijativa mobilizirajući članove zajednice na žetvu usjeva koji bi inače ostali nepožnjeveni, čime se povećava količina svježe hrane spašene i redistribuirane onima kojima je potrebna. Kroz ove zajedničke napore, inicijative od farme do dobrotvornih organizacija pridonose izgradnji otpornih lokalnih prehrambenih sustava dok se istovremeno bave temeljnim uzrocima rasipanja hrane i nesigurnosti hrane u zajednicama.
Ne morate surađivati samo s velikim farmama, već možete surađivati s lokalnim ljudima/vrtlarima koji su željni podržati dobar slučaj. Program Plant, Grow, Share a Row, na primjer, poziva lokalne vrtlare da uzgoje dodatni red povrća za donaciju njihovoj banci hrane. Iako su ove donacije možda manje, zbrajaju se, a to je također prekrasan način angažiranja zajednice za zajedničku svrhu.
Dodatni savjet [1]:
Spasite "ružne" prehrambene kampanje
Kampanja za spremanje "ružne" hrane za doniranje je pokret čiji je cilj smanjenje bacanja hrane, a istovremeno rješavanje nesigurnosti hrane u zajednicama. Dovodeći u pitanje tradicionalne standarde ljepote koji se nameću voću i povrću, ova inicijativa potiče potrošače, trgovce i poljoprivrednike da prepoznaju vrijednost nesavršenih proizvoda koji bi inače mogli propasti. Kroz inovativne marketinške i obrazovne napore, kampanja podiže svijest o zapanjujućoj količini hrane koja se odbacuje zbog kozmetičkih nedostataka, ističući ekološke, društvene i ekonomske učinke takvog bacanja.
Jedan od primarnih ciljeva takvih kampanja je promijeniti percepciju o ružnim proizvodima naglašavanjem njihove hranjive vrijednosti i prikladnosti za konzumaciju. Prikazivanjem recepata, demonstracija kuhanja i priča o uspjehu s "ružnim" voćem i povrćem, takve kampanje mogu pokazati da izgled ne diktira okus ili kvalitetu. Uz to, partnerstvo s kuharima, blogerima o hrani i kulinarskim utjecajnim osobama pojačava poruku da prihvaćanje nesavršenih proizvoda ne samo da smanjuje otpad, već i potiče kreativnost u kuhinji.
Ovakve kampanje imaju i druge pozitivne učinke, kao što su: edukacija javnosti, potrošača, ali i trgovaca o tome zašto je važno prihvatiti ružne proizvode za prodaju i kupiti ih. S druge strane, ove kampanje mogu povećati potražnju za “ružnom” hranom, a svojom nižom cijenom mogu pridonijeti zdravijem načinu življenja obitelji i djece s niskim primanjima.
Odustanite od kampanja promjena
“Odbaciti promjenu” kao strategiju ne treba previdjeti ili zanemariti. Dugoročno, džeparac se zbraja! Preporučljivo je odabrati prometnu tvrtku, poput kafića ili pekare, gdje ima puno ljudi i gdje je velika vjerojatnost plaćanja u gotovini. Što je mjesto prometnije, to će se donirati veći iznos novca. Kutiju za donacije postavite uz blagajnu i pobrinite se da se kutije za donacije redovito prazne. Postavljanje dvije kutije za donacije jedne pored druge i poticanje ljudi da glasaju svojim donacijama još je jedan način da se poveća količina doniranog novca. Na primjer: jednu kutiju možete nazvati: "ananas na pizzi" nasuprot drugoj "voće ne ide na pizzu".
Najbolje prakse
U sljedećim potpoglavljima predstavljamo najbolje prakse iz stvarnog života iz Europe, prikazujući različite pristupe i uspješne rezultate programa upravljanja između poduzeća i dobrotvornih organizacija u Europi, ističući kako zajednički napori mogu učinkovito smanjiti bacanje hrane, ublažiti glad i promicati održive prakse. Svaka najbolja praksa pokazuje kako učinkovito primijeniti elemente ovog modula u praksi (načela opisana u ovom poglavlju i primijenjena u najboljoj praksi označena su masnim slovima).
Projekt prave brze hrane
Real Junk Food Project (TRJFP), Ujedinjeno Kraljevstvo: TRJFP je lokalna organizacija koja presreće višak hrane iz restorana, kafića i drugih prehrambenih tvrtki kako bi stvorila hranjive obroke za zajednice. Blisko surađuju s restoranima i kafićima kako bi prikupili višak hrane koji bi inače otišao u otpad i iskoristili ga za pripremu obroka za one kojima je potrebna. TRJFP naglašava izgradnju snažnih odnosa sa svojim donatorima hrane, pružanje redovitih ažuriranja o učinku njihovih donacija i pružanje mogućnosti restoranima da se uključe u događaje i inicijative zajednice. Poticanjem povjerenja i suradnje sa svojim donatorima hrane, TRJFP je uspio proširiti svoju mrežu partnera i povećati svoj utjecaj na smanjenje bacanja hrane i nesigurnosti hrane.
The Real Junk Food Project’s website: https://trjfp.com/
Restorani protiv gladi
Restaurants Against Hunger kampanja je koju organizira Action Against Hunger Spain u suradnji s restoranima diljem zemlje. Restorani koji sudjeluju obvezuju se donirati dio svoje prodaje tijekom određenog razdoblja za potporu humanitarnim programima Action Against Hunger. Kroz ovo partnerstvo, restorani pokazuju svoju predanost društvenoj odgovornosti i angažiraju svoje kupce u podržavanju vrijedne svrhe. Action Against Hunger pruža podršku i resurse restoranima koji sudjeluju, uključujući promotivne materijale, obuku i mogućnosti umrežavanja. Kampanja je bila vrlo uspješna u podizanju svijesti o nesigurnosti hrane i mobiliziranju potpore restoranske industrije u borbi protiv gladi.
Refettorio Felix
Refettorio Felix je zajednička kuhinja i društveni projekt koji se nalazi u Milanu u Italiji, a osnovao ga je poznati kuhar Massimo Bottura. Organizacija surađuje s lokalnim restoranima, catering tvrtkama i dobavljačima hrane kako bi spasila višak hrane i pretvorila je u gurmanska jela za ranjive pojedince. Refettorio Felix naglašava važnost izgradnje snažnih odnosa sa svojim donatorima hrane, pružanja redovitih povratnih informacija i ažuriranja o učinku njihovih donacija te prepoznavanja njihovih doprinosa putem javnih priznanja i događaja zahvalnosti. Iskorištavajući kulinarsku stručnost i kreativnost kuhara koji su sudjelovali, Refettorio Felix uspio je višak hrane pretvoriti u ukusna i hranjiva jela koja hrane i tijelo i dušu.
Refettorio Felix’s website: https://www.refettoriofelix.com/
Carrefour - hladnjak solidarnosti
Carrefour, multinacionalna maloprodajna korporacija sa snažnom prisutnošću u Španjolskoj, uvela je koncept Solidarity Fridge za borbu protiv rasipanja hrane i promicanje dijeljenja hrane unutar lokalnih zajednica. Solidarity Fridges su javni hladnjaci postavljeni na pristupačnim lokacijama, kao što su supermarketi ili društveni centri, gdje pojedinci i tvrtke mogu donirati višak prehrambenih artikala kako bi ih drugi slobodno uzeli. Carrefour podržava i promiče postavljanje Solidarity Fridges diljem Španjolske kao dio svojih napora za društveno odgovorno poslovanje, olakšavajući preraspodjelu hrane i istovremeno podižući svijest o problemima rasipanja hrane.
Tesco
Tesco donira višak hrane dobrotvornim organizacijama i zajednicama kroz program Community Food Connection. Ovo povezuje volontere s trgovinama Tesco s aplikacijom koja pokazuje koja je hrana dostupna.
Dobrotvorne organizacije, društvene grupe i "Food Waste Heroes" (volonteri) tada mogu prikupljati hranu za distribuciju ili pretvaranje u obroke. Community Food Connection isporučuje se u partnerstvu s FareShare i OLIO. OLIO je mobilna aplikacija za dijeljenje hrane koja ima za cilj smanjiti bacanje hrane. To čini tako što povezuje ljude koji imaju višak hrane s ljudima kojima je potrebna. Tesco je partner s OLIO-om za naš program Community Food Connection. S druge strane, FareShare je britanska nacionalna mreža dobrotvornih distributera hrane, koju čini 18 neovisnih organizacija. Izgradnjom uspješnog partnerstva koje pomaže u povezivanju viška hrane s uzrocima i ljudima koji je trebaju, Tesco je od 2016. redistribuirao 166 milijuna obroka putem svoje mreže partnera.
https://www.youtube.com/watch?v=oHQQ5965izQ
WRAP - Najbolja praksa za označavanje datuma hrane i savjete o skladištenju
U dokumentu koji je izradio WRAP, autori daju sveobuhvatne smjernice o primjeni i korištenju oznaka datuma hrane u Ujedinjenom Kraljevstvu, pokrivajući različite faze životnog ciklusa prehrambenog proizvoda, od početnog dizajna i razvoja do prodaje ili redistribucije, otkako je postalo jasno da je potrebno intenzivno podizanje svijesti na ovom području. Cilj je osigurati da je hrana točno opisana, pohranjena i sigurno dostavljena potrošačima, čime se smanjuje bacanje hrane. Vodič objašnjava kako usvajanje nekih jednostavnih praksi, uz pridržavanje strogih načela sigurnosti hrane, može smanjiti bacanje hrane i pomoći ljudima da iskoriste hranu na najbolji način.
Dokument također pokriva različite aspekte povezane s označavanjem datuma, uključujući razumijevanje različitih vrsta naljepnica s datumom, odlučivanje o odgovarajućim datumima za označavanje, maksimiziranje zatvorenog (prije otvaranja) i otvorenog (nakon otvaranja) roka trajanja, pružanje ispravnih savjeta o skladištenju i razumijevanje odgovornosti za hrana prodana normalnim kanalima i redistribucija.
WRAP je procijenio da bi promjene proizvoda i označavanja mogle spriječiti oko 350.000 tona bacanja hrane koje se može izbjeći, a vodič pruža najbolje prakse u temama kao što su oznake datuma, određivanje vijeka trajanja proizvoda, skladištenje i savjeti o zamrzavanju.
https://wrap.org.uk/sites/default/files/2020-07/WRAP-Food-labelling-guidance.pdf
Zero Food Waste Cyprus
Zero Food Waste Cyprus (ZFWCY) je izvanredna inicijativa koja podržava vrijednosti očuvanja okoliša i društvene odgovornosti. Ova organizacija, koju vode volonteri, posvećena je smanjenju bacanja hrane i borbi protiv nesigurnosti hrane u zajednici. Presretanjem i preusmjeravanjem hrane koja bi inače otišla u otpad, ZFWCY pruža podršku potrebitima, a istovremeno rješava i problem bacanja hrane. Predstavnik projektnog tima ReS-Food Cipar posjetio je ZFWCY u studenom 2023. radi neformalnih razgovora s voditeljima timova i praktičnog sudjelovanja u subotnjoj aktivnosti Aftermarket.
Ključne aktivnosti i operacije:
ZFWCY radi dva puta tjedno, srijedom i subotom, kada tim posjećuje lokalne tržnice u Nikoziji. Tijekom tih posjeta prikupljaju neprodane proizvode od prodavača i tako sprječavaju bacanje hrane. Hrana se zatim transportira do središnjeg čvorišta, gdje je dostupna za besplatno preuzimanje od strane pojedinaca koji se suočavaju s nedostatkom hrane. Tijekom našeg posjeta u studenom 2023. operativna učinkovitost organizacije bila je očita. Razvijen je učinkovit sustav koji osigurava miran i organiziran proces distribucije. Korisnicima se dodjeljuju brojevi, a hrana se dijeli redom, osiguravajući pravednost i red. Hrana je izložena u kutijama na dugom zajedničkom stolu, omogućujući korisnicima da odaberu što im je potrebno.
Utjecaj i mjerenje:
Uspjeh ove inicijative temelji se na njezina dva cilja: očuvanju okoliša i potpori zajednice. Ovi se ciljevi procjenjuju pomoću mjerljivih pokazatelja, kao što je količina spremljene hrane mjesečno i vrste spremljene hrane. Godine 2021. ZFWCY je izvijestio o uštedi impresivnog raspona od 900 kg do 3000 kg hrane mjesečno.
Izazovi i angažman zajednice:
Uspjeh ZFWCY-a isprepleten je s uključenošću zajednice. Inicijativa napreduje zahvaljujući potpori i aktivnom sudjelovanju članova zajednice, koji se potiču da volontiraju svoje vrijeme i resurse. Kroz ovaj angažman, ZFWCY ne samo da unapređuje svoju misiju, već također njeguje kulturu ekološke i društvene svijesti unutar zajednice.
Podaci za kontakt:
Za dodatne informacije ili sudjelovanje, pojedinci i organizacije mogu kontaktirati ZFWCY putem sljedeće adrese e-pošte: zerofoodwastecy@gmail.com
Naučene lekcije:
Ciparska inicijativa Zero Food Waste izvrstan je primjer učinkovite ekološke akcije u zajednici. Njihova postignuća pokazuju vrijednost organiziranih napora vođenih volonterima u rješavanju društvenih izazova kao što su bacanje hrane i nesigurnost.
Ključne lekcije naučene iz operacija ZFWCY-a uključuju:
- Važnost strukturiranih sustava u raspodjeli donacija za održavanje reda i pravednosti.
- Snaga mjerljivih pokazatelja učinka, koji ne samo da mjere uspjeh inicijative, već služe i kao alat za uključivanje lokalnih vlasti i dobavljača u dijalog o smanjenju otpada.
- Kritična uloga angažmana zajednice i volonterstva u održavanju takvih inicijativa i njegovanju kolektivnog osjećaja odgovornosti prema okolišu i društvenoj dobrobiti.
- Nužnost transparentnosti u poslovanju, što pokazuje ZFWCY otvorenim dijeljenjem statistike, što jača povjerenje i odgovornost u očima javnosti i partnera.
Dodatna literatura
Literatura:
- https://www.nonprofits.freewill.com/resources/blog/donor-stewardship
- https://www.nonprofits.freewill.com/resources/blog/donor-stewardship-best-practices
- Refettorio Felix https://www.refettoriofelix.com/Last access: 26 March 2024
- Tesco, Redistributing surplus food, https://www.tescoplc.com/sustainability/communities/food-redistribution
- Target, measure, act. Food Waste Report 2024 https://www.tescoplc.com/media/sm2hn54l/tesco-food-waste-report-jan24-96.pdf Last access:26 March 2024
- https://www.uglyproduceisbeautiful.com/ Last access: 26 March 2024
- Zero Food Waste Cyprus, https://zfwcy.org/ Last access: 26 March 2024
- WRAP, Labeling Guidance, Best practice on food date labelling and storage advice, https://wrap.org.uk/sites/default/files/2020-07/WRAP-Food-labelling-guidance.pdf, Last access: 26 March 2024
- https://www.edmontonsfoodbank.com/ways-give/give-food/plant-row-grow-row/
Prezentacija
Čestitamo na završetku obuke 4. Modula ReS-Food tečaja. Ne zaboravite podijeliti svoje postignuće sa svojim prijateljima!