Uvod
Otpad od hrane gorući je globalni problem. Samo u Europskoj uniji, baci se blizu 88 miliona tona hrane godišnje, kroz sve faze, od proizvodnje do potrošnje. Ovakvo bacanje hrane negativno utječe na ekonomiju, društvo i okoliš. Kako bismo se izborili s ovim problemima i smanjili otpad i gubitak od hrane, predlažemo pristup suradnje između dionika u lancu opskrbe hranom i humanitarnih organizacija.
Preusmjeravanjem zdravstveno ispravne i sigurne hrane koja bi bila bačena ka doniranju ugroženom stanovništvu, suradnja može igrati ključnu ulogu u rješavanju problema nedostupnosti hrane i gladi. Redistribucija viškova hrane čini hranu dostupnijom onima koji imaju otežan pristup hranjivim obrocima, što rezultira poboljšanjem zdravlja i povećanjem blagostanja. Štoviše, u kriznim ili hitnim slučajevima, ovakve inicijative unapređuju društvenu otpornost. Suradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavača, potrošača i humanitarnih organizacija poboljšava učinkovitost i org anizaciju lanca opskrbe hranom.
Takva partnerstva potiču inovativne pristupe korištenju i redistribuciji viškova hrane, optimizaciji korištenja resursa i smanjenju otpada od hrane na minimum. Uspostava ovakvih veza unaprjeđuje cjelokupnu učinkovitost (korištenja) resursa unutar lanca opskrbe hranom.
Važan aspekt sprječavanja nastanka otpada od hrane je i utjecaj na okoliš. Hrana koja kao otpad završi na odlagalištima otpada dovodi do nastajanja metana, stakleničkog plina čije emisije značajno doprinose klimatskim promjenama. Zajednički napori oko smanjenja količine hrane koja kao otpad završi na odlagalištu, primjerice višak hrane koji se donira, učinkovit su način smanjenja emisija stakleničkih plinova. Kao rezultat, ovakve aktivnosti podupiru globalne inicijative u borbi protiv klimatskih promjena i promoviraju održivost.
Pristupanje kompleksnom problemu otpada od hrane zahtjeva holistički pristup i suradnju u kojoj sudjeluju svi dionici unutar lanca opskrbe hranom.
Naše istraživanje pokazuje da bi pružanje ciljanih edukacija moglo rezultirati značajnim prednostima u rješavanju problema otpada od hrane kroz čitav lanac opskrbe hrane. Ovo uključuje prepoznavanje utjecaja koji bačena hrana ima na okoliš, razumijevanje čimbenika koji doprinose gubitku hrane, identificiranje rješenja za smanjenje otpada i razvoj operativnih strategija za smanjenje gubitka hrane, uključujući i donatorske inicijative. Nadalje, važno je istaknuti da otpad od hrane nije samo praktično pitanje, već i moralno, budući da gotovo 12 % globalne populacije gladuje. Uzimanje u obzir logističkih izazova koji doprinose gubitku hrane i istraživanje digitalnih tehnologija kao potencijalnih rešenja također su važni aspekti koje treba razmotriti.
Na osnovi odgovora dobivenih kroz upitnik o samoprocjeni spašavanja viškova hrane, vidljivo je kako je najčešća poteškoća u procesu doniranja hrane nedostatak koordiniranog sustava – ne postoji zajednička platforma putem koje bi oba dionika, tvrtke koje doniraju hranu (restorani, supermarketi, hoteli, kafići) s jedne strane, i humanitarne organizacije/ nevladine organizacije/ općine s druge strane, mogla međusobno komunicirati.
Još jedan problem je kompleksnost cijelog procesa, budući količine viškova hrane koji nastaju nije moguće precizno predvidjeti. Stoga je potrebno poduzimati mjere koje su u skladu s trenutačnim stanjem što može predstavljati dodatni posao za zaposlenike i uskladiti ih s aktivnostima koje se poduzimaju vezano uz doniranje viškova hrane. Kad doniranje postane dio rutine, tvrtke trebaju prerasporediti/prilagoditi radne zadatke i obveze zaposlenih koji su uključeni u proces doniranja hrane. Drugi problemi su nedostatak infrastrukture (skladištenje, transport), nedostatak vremena, manjak zaposlenih, dokumentacija, složene zakonske obveze, kao i nepovoljne vremenske prilike.
Najčešći razlozi nastanka viškova hrane tijekom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvalitete i ljudske pogreške. Navedeni čimbenici ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i točnosti u procesu pripreme hrane. Neki od zaključaka o tome kako osigurati usklađenost s relevantnom zakonskom regulativom i standardima u vezi doniranja i distribucije hrane, su sljedeći:
- Poznavanje lokalnih, državnih i regulativa i smjernica zajednice, je najčešća i najvažnija praksa među donorima hrane i primateljima donacija.
- Razvijanje politika i procedura kako bi se osigurala usklađenost je također široko prihvaćena mjera, posebno za postupke doniranja hrane velikih razmjera.
- Pružanje obuke zaposlenicima na temu skladištenja i upravljanja doniranom hranom je važan čimbenik u osiguravanju sigurnosti i kvalitete hrane kroz cijeli lanac doniranja hrane.
Za učinkovitu provedbu doniranja hrane, potreban je odgovarajući oblik podrške, kao što su dodatne informacije, obuke ili jačanje svijesti o pozitivnim učincima doniranja hrane . Utvrđeno je da postoji jasna potreba za ovakvom podrškom jer, više ili manje, postoje propusti u znanju i/ili vještinama kada se radi o upravljanju donacijama hrane.
Ciljevi ReS-Food projekta su kako slijedi:
- Osigurati edukaciju i podizanje svijesti za sve dionike koji su uključeni u lanac od proizvodnje hrane do konzumacije hrane, kako bi stekli potrebne vještine za procjenu gubitka hrane i nastanka otpada od hrane, osmišljavanje preventivnih mjera (uključujući politike, procedure, strategije itd.) i praćenje provođenja mjera. Ovo će pomoći Ho.Re.Ca. tvrtkama u smanjuju ukupne količine otpada od hrane i ublažavanju negativnih utjecaja na okoliš povezanim sa istim.
- Povezati tvrtke iz svih dijelova opskrbnog lanca koje potencijalno stvaraju gubitke od hrane s humanitarnim dionicima (nevladine organizacije, župe, općine, itd.) koji su uspostavili sustav doniranja hrane i koji bi mogli redistribuirati višak hrane za ljudsku prehranu pojedincima u potrebi (ovisno o sustavu socijalne skrbi, dugotrajno nezaposleni, siromašni, beskućnici, u dugovima ili ozbiljnim financijskim problemima), zaposlenicima ili angažiranim pojedincima (npr. volonteri).
- Osigurati edukaciju humanitarnih organizacija o ostvarivanju prihvata doniranih viškova hrane te pripremiti vodič o sigurnom doniranju hrane, kako bi raspolagali znanjima i vještinama koje su potrebite za učinkovito povezivanje s različitim dionicima u lancu opskrbe hrane te kako bi učinkovito preraspodjeljivali višak hrane pojedincima u potrebi. Istovremeno je potrebito uspostaviti jasne upute/mjere za postupanje koji će osigurati da donirana hrana bude zdravstveno ispravna, sigurna za konzumaciju i kvalitetna te kao takva doprinijeti zdravlju populacije i smanjenu rizika vezanih uz hranu. Kroz ove mjere humanitarne organizacije mogu preuzeti ključnu ulogu u smanjenju negativnih učinaka otpada od hrane na ekonomiju, društvo i okoliš uz istovremeno pružanje potpore osjetljivim populacijskim skupinama, odnosno doprinijeti održivosti sustava opskrbe hranom.
ReS-Food metodološki okvir drugi je izlazni rezultat projekta ReS-Food. Temelji se na trodimenzionalnom korak-po-korak metodološkom okviru osmišljenom za upravljanje lancem spašavanja hrane od početka do kraja i obuhvaća
- pristup lokacijama i infrastrukturi potrebitoj u procesu spašavanja hrane (primjerice pristupne rute, udaljenost, mogućnosti skladištenja, …),
- pristup informacijama o radnim zadacima i vremeniku obavljanja istih a vezano uz procese spašavanja hrane (primjerice vremenik nastanka viška hrane, vremenik mogućeg prikupljanja viškova hrane, …),
- koordinaciju, komunikaciju i partnerstvo među dionicima u lancu spašavanja hrane.
Praćenje smjernica ReS-Food metodološkog okvira pomoći će tvrtkama/organizacijama u optimiranju nastajanja gubitaka i rasipanja hrane, kao i humanitarnim dionicima koji distribuiraju doniranu hranu.
Glavni ciljevi ReS-Food metodološkog okvira su identifikacija dionika koji generiraju viškove hrane, osvješćivanje identificiranih dionika o mogućnostima iskorištavanja viškova hrane, odabir dionika koji generiraju viškove od hrane, definiranje kriterija prihvatljivosti kvalitete po kategoriji hrane i pružanje logističke podrške za prikupljanje i distribuciju nastalih viškova hrane.