Uvod
Otpad hrane je gorući globalni problem. Samo u Evropskoj uniji, baci se blizu 88 miliona tona hrane svake godine, kroz sve faze, od proizvodnje do potrošnje. Ovakvo bacanje hrane utiče negativno na ekonomiju, društvo i okruženje. Kako bismo se izborili sa ovim problemima i umanjili otpad i gubitak hrane, predlažemo pristup saradnje između interesnih grupa u lancu snabdevanja hranom i humanitarnih organizacija.
Preusmeravanjem jestive hrane koja bi otišla u otpad ka doniranju ugroženom stanovništvu, zajednička saradnja može igrati ključnu ulogu u rešavanju problema nedostupnosti hrane i gladi. Ovakva redistribucija viška hrane čini mogućim da osnovna hrana dođe do onih koji imaju otežan pristup hranljivim obrocima, što rezultuje njihovim poboljšanim zdravljem i dobrobiti. Štaviše, u kriznim ili hitnim slučajevima, ovakve inicijative unapređuju društvenu otpornost. Saradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavaca, potrošača i humanitarnih organizacija može dovesti do mnogo efikasnijeg i organizovanijeg lanca snabdevanja hranom.
Takva partnerstva podstiču inovativne pristupe upotrebi i redistribuiranju viška hrane, optimizovanju korišćenja resursa i smanjenju otpada na minimum. Ostvarivanje ovakvih veza unapređuje celokupnu efikasnost resursa unutar sistema ishrane.
Još jedan važan aspekat je uticaj na životnu sredinu. Bačena hrana na otpadima generiše metan, moćan staklenički gas koji znatno utiče na klimatske promene.
Zajednički napori efikasno smanjuju emisije stakleničkih gasova tako što preusmeravaju hranu sa otpada ka donatorskim aktivnostima. Kao rezultat, ovakvi poduhvati podržavaju globalne inicijative u borbi protiv klimatskih promena I promovišu ekološku održivost.
Pristupanje ovom višeslojnom problemu otpadne hrane zahteva kolektivan pristup saradnje u kom učestvuju sve interesne grupe unutar lanca snabdevanja hranom.
Naše istraživanje pokazuje da bi pružanje ciljanih obuka moglo da ima značajne pogodnosti u rešavanju problema otpada hrane kroz ceo lanac snabdevanja. Ovo uključuje i prepoznavanje utica koji bačena hrana ima na životnu sredinu, razumevanje faktora koji doprinose gubitku hrane, identifikovanje rešenja za umanjenje otpada i razvoj operativnih strategija za umanjenje gubitka hrane, uključujući donatorske inicijative. Važno je zapamtiti da otpad hrane nije samo praktično pitanje, već i moralno, jer skoro 12% globalne populacije gladuje. Uzimanje u obzir logističkih izazova koji doprinose gubitku hrane i istraživanje digitalnih tehnologija kao potencijalnih rešenja su takođe važni aspekti koje treba razmotriti.
Na osnovu odgovora u proceni spasavanja hrane, može se tvrditi da je najčešća poteškoća u procesu doniranja hrane nedostatak koordinisanog sistema – ne postoji zajednička platforma gde oba aktera, kompanije koje doniraju hranu (restorani, supermarketi, hoteli, kafići) sa jedne strane, i humanitarne organizacije/ nevladine organizacije/ opštine sa druge strane, mogu međusobno da komuniciraju.
Još jedan problem je haotična priroda celog procesa. Količine suvišnih porcija su nepredvidljive, pa su ad hoc reakcije neophodne. Ove ad hoc odluke takođe utiču na dodatni posao koji zaposleni moraju da rade u vezi sa doniranjem viška hrane. Kad donacija postane deo rutine, kompanije moraju da prerasporede/prilagode ritam rada zaposlenih koji su uključeni u proces doniranja hrane. Drugi problemi su nedostatak infrastrukture (skladištenje, transport), nedostatak vremena, manjak zaposlenih, birokratija, kompleksne regulativne obaveze, kao i vremenski uslovi.
Najčešći razlozi za suvišnu hranu tokom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvaliteta i ljudske greške. Ovi faktori ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i tačnosti u procesu pripreme hrane. Neki od zaključaka o tome kako osigurati usklađenost sa relevantnim regulativama I standardima u vezi sa doniranjem i distribucijom hrane, su sledeći:
- Poznavanje lokalnih, državnih i regulativa i smernica zajednice, je najčešća i najvažnija praksa među donorima hrane i primaocima donacija.
- Razvijanje politika i procedura kako bi se osigurala usklađenost je takođe naširoko prihvaćena mera, naročito za postupke doniranja hrane velikih razmera.
- Pružanje obuka zaposlenima na temu skladištenja i upravljanja doniranom hranom je ključni aspekat u osiguravanju bezbednosti i kvaliteta hrane kroz ceo lanac doniranja hrane.
Kako bi efikasno bavili doniranjem hrane, neophodan je neki vid podrške, kao što su dodatne informacije, obuke ili pojačana svest o tome. Pokazano je da postoji jasna potreba za ovakvom podrškom, jer možda ima propusta u znanju ili veštinama kada se radi o upravljanju donacijama hrane.
Projekat sprečavanja otpada hrane razviće različite rezultate sa ciljem da:
- Obezbedi obuke i podigne svest svih aktera koji učestvuju, od proizvodnje hrane do njene potrošnje, kako bi stekli znanja i veštine neophodne za upravljanje gubitkom i otpadom hrane, kreira mere prevencije (uključujući politike, procedure, strategije itd.) i nadgleda efikasnost tih mera. Ovo će pomoći organizacijama unutar lanca snabdevanja hranom da smanje svoje ukupne količine gubitka i otpada hrane.
- Spoji kompanije iz svih sektora lanca snabdevanja koji potencijalno generišu suvišnu hranu sa humanitarnim akterima (nevladine organizacije, parohije, opštinski akteri itd.) koji su uspostavili aktivnosti doniranja hrane i mogu da redistribuiraju količine viška hrane za ljudsku potrošnju onima koji su ugroženi (ljudima koji žive od socijalne pomoći, dugoročno nezaposlenima, siromašnima, beskućnicima I ljudima sa ozbiljnim finansijskim problemima). Zaposleni ili pojedinci koji učestvuju (npr. volonteri).
- Obezbedi obuke za humanitarne organizacije o nabavci viška hrane i uspostavljanju smernica za bezbedne donacije hrane. Opremajući ove organizacije znanjem i veštinama kako bi se efikasno povezale sa različitim akterima u lancu snabdevanja hranom, one mogu efikasno da pristupe i redistribuiraju suvišnu hranu onima kojima je potrebna. Osim toga, postavljanje jasnih smernica za bezbedne donacije hrane, osigurava da donirana hrana bude visoko kvalitetna i bezbedna za potrošnju, promoviše javno zdravlje i sprečava potencijalne rizike. Putem ovih mera, humanitarne organizacije mogu da igraju ključnu ulogu u smanjenju negativnih uticaja otpada hrane na ekonomiju, društvo i okruženje. U isto vreme, one pružaju podršku ranjivoj populaciji, doprinoseći održivijem i saosećajnijem sistemu ishrane.
Metodološki okvir sprečavanja nastanka otpada hrane je drugi učinak ReS-FOOD projekta. Zasnovan je na trodimenzionalnom metodološkom okviru korak po korak, izgrađenom kako bi se upravljalo lancem spasavanja hrane od jednog do drugog kraja. Praćenje dimenzija ReS-Food metodološkog okvira će pomoći kompanijama/organizacijama da optimizuju proizvodnju gubitka hrane i otpada, kao i humanitarnim akterima koji distribuiraju doniranu hranu.
Glavni ciljevi ReS-Food metodološkog okvira su da identifikuje, iskomunicira svrhu i odabere proizvođače viška hrane, definiše kriterijume prihvatanja kvaliteta po kategoriji hrane i obezbedi zahteve logističke podrške za prikupljanje i distribuciju hrane.