Uvod

Otpad od hrane gorući je globalni problem. Samo u Europskoj uniji, baci se blizu 88 miliona tona hrane godišnje, kroz sve faze, od proizvodnje do potrošnje. Ovakvo bacanje hrane negativno utječe na ekonomiju, društvo i okoliš. Kako bismo se izborili s ovim problemima i smanjili otpad i gubitak od hrane, predlažemo pristup suradnje između dionika u lancu opskrbe hranom i humanitarnih organizacija.

Preusmjeravanjem zdravstveno ispravne i sigurne hrane koja bi bila bačena ka doniranju ugroženom stanovništvu, suradnja može igrati ključnu ulogu u rješavanju problema nedostupnosti hrane i gladi. Redistribucija viškova hrane čini hranu dostupnijom onima koji imaju otežan pristup hranjivim obrocima, što rezultira poboljšanjem zdravlja i povećanjem blagostanja. Štoviše, u kriznim ili hitnim slučajevima, ovakve inicijative unapređuju društvenu otpornost. Suradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavača, potrošača i humanitarnih organizacija poboljšava učinkovitost i org anizaciju lanca opskrbe hranom.

 

Takva partnerstva potiču inovativne pristupe korištenju i redistribuciji viškova hrane, optimizaciji korištenja resursa i smanjenju otpada od hrane na minimum. Uspostava ovakvih veza unaprjeđuje cjelokupnu učinkovitost (korištenja) resursa unutar lanca opskrbe hranom.

Važan aspekt sprječavanja nastanka otpada od hrane je i utjecaj na okoliš. Hrana koja kao otpad završi na odlagalištima otpada dovodi do nastajanja metana, stakleničkog plina čije emisije značajno doprinose klimatskim promjenama. Zajednički napori oko smanjenja količine hrane koja kao otpad završi na odlagalištu, primjerice višak hrane koji se donira, učinkovit su način smanjenja emisija stakleničkih plinova. Kao rezultat, ovakve aktivnosti podupiru globalne inicijative u borbi protiv klimatskih promjena i promoviraju održivost.

Pristupanje kompleksnom problemu otpada od hrane zahtjeva holistički pristup i suradnju u kojoj sudjeluju svi dionici unutar lanca opskrbe hranom.

Naše istraživanje pokazuje da bi pružanje ciljanih edukacija moglo rezultirati značajnim prednostima u rješavanju problema otpada od hrane kroz čitav lanac opskrbe hrane. Ovo uključuje prepoznavanje utjecaja koji bačena hrana ima na okoliš, razumijevanje čimbenika koji doprinose gubitku hrane, identificiranje rješenja za smanjenje otpada i razvoj operativnih strategija za smanjenje gubitka hrane, uključujući i donatorske inicijative. Nadalje, važno je istaknuti da otpad od hrane nije samo praktično pitanje, već i moralno, budući da gotovo 12 % globalne populacije gladuje. Uzimanje u obzir logističkih izazova koji doprinose gubitku hrane i istraživanje digitalnih tehnologija kao potencijalnih rešenja također su važni aspekti koje treba razmotriti.

Na osnovi odgovora dobivenih kroz upitnik o samoprocjeni spašavanja viškova hrane, vidljivo je kako je najčešća poteškoća u procesu doniranja hrane nedostatak koordiniranog sustava – ne postoji zajednička platforma putem koje bi oba dionika, tvrtke koje doniraju hranu (restorani, supermarketi, hoteli, kafići) s jedne strane, i humanitarne organizacije/ nevladine organizacije/ općine s druge strane, mogla međusobno komunicirati.

Još jedan problem je kompleksnost cijelog procesa, budući količine viškova hrane koji nastaju nije moguće precizno predvidjeti. Stoga je potrebno poduzimati mjere koje su u skladu s trenutačnim stanjem što može predstavljati dodatni posao za zaposlenike i uskladiti ih s aktivnostima koje se poduzimaju vezano uz doniranje viškova hrane. Kad doniranje postane dio rutine, tvrtke trebaju prerasporediti/prilagoditi radne zadatke i obveze zaposlenih koji su uključeni u proces doniranja hrane. Drugi problemi su nedostatak infrastrukture (skladištenje, transport), nedostatak vremena, manjak zaposlenih, dokumentacija, složene zakonske obveze, kao i nepovoljne vremenske prilike.

Najčešći razlozi nastanka viškova hrane tijekom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvalitete i ljudske pogreške. Navedeni čimbenici ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i točnosti u procesu pripreme hrane. Neki od zaključaka o tome kako osigurati usklađenost s relevantnom zakonskom regulativom i standardima u vezi doniranja i distribucije hrane, su sljedeći:

• Poznavanje lokalnih, državnih i regulativa i smjernica zajednice, je najčešća i najvažnija praksa među donorima hrane i primateljima donacija.
• Razvijanje politika i procedura kako bi se osigurala usklađenost je također široko prihvaćena mjera, posebno za postupke doniranja hrane velikih razmjera.
• Pružanje obuke zaposlenicima na temu skladištenja i upravljanja doniranom hranom je važan čimbenik u osiguravanju sigurnosti i kvalitete hrane kroz cijeli lanac doniranja hrane.

Za učinkovitu provedbu doniranja hrane, potreban je odgovarajući oblik podrške, kao što su dodatne informacije, obuke ili jačanje svijesti o pozitivnim učincima doniranja hrane . Utvrđeno je da postoji jasna potreba za ovakvom podrškom jer, više ili manje, postoje propusti u znanju i/ili vještinama kada se radi o upravljanju donacijama hrane.

Ciljevi ReS-Food projekta su kako slijedi:

• Osigurati edukaciju i podizanje svijesti za sve dionike koji su uključeni u lanac od proizvodnje hrane do konzumacije hrane, kako bi stekli potrebne vještine za procjenu gubitka hrane i nastanka otpada od hrane, osmišljavanje preventivnih mjera (uključujući politike, procedure, strategije itd.) i praćenje provođenja mjera. Ovo će pomoći Ho.Re.Ca. tvrtkama u smanjuju ukupne količine otpada od hrane i ublažavanju negativnih utjecaja na okoliš povezanim sa istim.
• Povezati tvrtke iz svih dijelova opskrbnog lanca koje potencijalno stvaraju gubitke od hrane s humanitarnim dionicima (nevladine organizacije, župe, općine, itd.) koji su uspostavili sustav doniranja hrane i koji bi mogli redistribuirati višak hrane za ljudsku prehranu pojedincima u potrebi (ovisno o sustavu socijalne skrbi, dugotrajno nezaposleni, siromašni, beskućnici, u dugovima ili ozbiljnim financijskim problemima), zaposlenicima ili angažiranim pojedincima (npr. volonteri).
• Osigurati edukaciju humanitarnih organizacija o ostvarivanju prihvata doniranih viškova hrane te pripremiti vodič o sigurnom doniranju hrane, kako bi raspolagali znanjima i vještinama koje su potrebite za učinkovito povezivanje s različitim dionicima u lancu opskrbe hrane te kako bi učinkovito preraspodjeljivali višak hrane pojedincima u potrebi. Istovremeno je potrebito uspostaviti jasne upute/mjere za postupanje koji će osigurati da donirana hrana bude zdravstveno ispravna, sigurna za konzumaciju i kvalitetna te kao takva doprinijeti zdravlju populacije i smanjenu rizika vezanih uz hranu. Kroz ove mjere humanitarne organizacije mogu preuzeti ključnu ulogu u smanjenju negativnih učinaka otpada od hrane na ekonomiju, društvo i okoliš uz istovremeno pružanje potpore osjetljivim populacijskim skupinama, odnosno doprinijeti održivosti sustava opskrbe hranom.

ReS-Food metodološki okvir drugi je izlazni rezultat projekta ReS-Food. Temelji se na trodimenzionalnom korak-po-korak metodološkom okviru osmišljenom za upravljanje lancem spašavanja hrane od početka do kraja i obuhvaća

• pristup lokacijama i infrastrukturi potrebitoj u procesu spašavanja hrane (primjerice pristupne rute, udaljenost, mogućnosti skladištenja, …),
• pristup informacijama o radnim zadacima i vremeniku obavljanja istih a vezano uz procese spašavanja hrane (primjerice vremenik nastanka viška hrane, vremenik mogućeg prikupljanja viškova hrane, …),
• koordinaciju, komunikaciju i partnerstvo među dionicima u lancu spašavanja hrane.

Praćenje smjernica ReS-Food metodološkog okvira pomoći će tvrtkama/organizacijama u optimiranju nastajanja gubitaka i rasipanja hrane, kao i humanitarnim dionicima koji distribuiraju doniranu hranu.

Glavni ciljevi ReS-Food metodološkog okvira su identifikacija dionika koji generiraju viškove hrane, osvješćivanje identificiranih dionika o mogućnostima iskorištavanja viškova hrane, odabir dionika koji generiraju viškove od hrane, definiranje kriterija prihvatljivosti kvalitete po kategoriji hrane i pružanje logističke podrške za prikupljanje i distribuciju nastalih viškova hrane.

ReS-food metodološki okvir

Zaključci procjene zatečenog stanja

Prethodno provedene opsežne procjene i pripremljena izvješća u okviru projekta prezentiraju najnovije i ažurirane informacije o stanju doniranja i distribucije hrane na europskoj razini. Važno je napomenuti da su rezultati procjene pokazali da se potrebe obuhvaćenog poslovnog sektora podudaraju s ciljevima ReS-Food projekta. Procjenom dobivenih odgovora identificirane su glavne potrebe kako slijedi:

• potreba za edukacijom i podizanjem svijesti svih dionika uključujući i one u proizvodnji hrane i potrošače kako bi im se pružio sveobuhvatan plan s potrebnim vještinama za procjenu gubitka hrane, te planiranje mjera za sprječavanje gubitka hrane,
• potreba za premošćivanjem komunikacijskog jaza između tvrtki u opskrbnom lancu koje potencijalno stvaraju viškove hrane i humanitarnih dionika koji su uspostavili aktivnosti doniranja hrane i mogli bi redistribuirati viškove hrane za ljudsku prehranu potrebitima.

Uvod u ReS-Food metodološki okvir

Posebni ciljevi povezani s ReS-Food metodološkim okvirom su:

• Definirati sve alate i tehnike potrebne za uspješno stvaranje procesa distribucije hrane za dobrotvorne organizacije,
• Olakšati pridržavanje relevantnih propisa utvrđenih regulatornim okvirom EU (kao što su oni koji se odnose na sigurnost hrane, higijenu hrane, sljedivost i odgovornost) proizvođačima i potrošačima viškova hrane,
• Poticati jedinstveno tumačenje propisa EU koji reguliraju raspodjelu viškova hrane od strane regulatornih tijela u državama članicama EU,
• Poboljšati kapacitete donositelja odluka (izvršnih rukovoditelja, menadžera i direktora) za strateško planiranje distribucije hrane u svom poslovanju.

Navedeni ciljevi pomoći će ciljnim skupinama u kreiranju i provedbi u praksi nove poslovne strategije koje će potaknuti implementaciju sigurnijih i praktičnijih metoda doniranja i distribucije kvalitetne hrane u svoje poslovanje. U budućnosti će metodologija ReS-Food biti uključena u različite alate koji se isporučuju kao rezultat projekta, a koji će biti na raspolaganju za upotrebu širokom rasponu dobrotvornih organizacija i drugih dionika. Nadalje, korisnici metodologije ReS-Food moći će definirati parametre kvalitete za otkrivanje i mapiranje viškova hrane, upravljanje kvalitetom za nevladinu organizaciju koja distribuira hranu, upravljanje kvalitetom za tvrtku koja osigurava zalihe hrane, ali i saznati više o potrebama logističke podrške za prikupljanje hrane i distribuciju.

Uredski zaposlenici (eng. white collar employees) kao što su izvršni direktori, menadžeri, direktori, službenici za zaštitu okoliša, menadžeri operacija i dr., moći će planirati, organizirati vrijeme i aktivnosti, prikupiti resurse, a zatim izraditi plan s kriterijima koje bi trebali primijeniti kako bi dosegli razinu distribucije hrane koju nalažu EU propisi i primjeri dobre prakse.

Tvrtka ili organizacija može koristiti ReS-Food metodološki okvir  kao putokaz za pozicioniranje u sustavu doniranja hrane. Okvir ističe procjenu prednosti, slabosti, prilika i prijetnji, a zatim planiranje budućih aktivnosti na prioritetan i realan način.

Primjenom ReS-Food metodološkog okvira organizacije mogu poboljšati održivost, smanjiti troškove i pridonijeti rješavanju globalne sigurnosti hrane i humanitarnih potreba.

Prvi korak u uspješnoj provedbi procesa prikupljanja i distribucije hrane je potpuno razumijevanje relevantnog EU (ili nacionalnog) zakonodavstva i normi koje se odnose na prikupljanje, prijevoz, skladištenje i distribuciju hrane. EU i nacionalni dokumenti relevantni za većinu tvrtki i dobrotvornih organizacija dostupni su na sljedećim poveznicama:

Međunarodni propisi

Smjernice EU-a o doniranju hrane

European Commision: Food Donation

EU Platform on Food Losses and Food Waste: Recommendations for Action in Food Waste Prevention

Republika Srbija

Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći

Zakon o porezu na dodatu vrednost

Republika Hrvatska

Zakon o hrani

Zakon o poljoprivredi

Pravilnik o doniranju hrane i hrane za životinje

Odluka o donošenju plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske za razdoblje od 2023. do 2028. godine

Obavijest komisije o smjernicama upravljanja sigurnošću hrane za djelatnosti maloprodaje hrane, uključujući donacije hrane

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HU/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2017.361.01.0001.01.HUN&toc=OJ:C:2017:361:TOC#ntr62-C_2017361HU.01000101-E0062

Commission Notice providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations 2020/C 199/01 C/2020/2941

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HU/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2020.199.01.0001.01.HUN&toc=OJ:C:2020:199:TOC

Mađarska

A guide to preventing food waste in the food industry

https://portal.nebih.gov.hu/documents/10182/1218772/maradeknelkul_utmutato_ELELMISZERIPAR_webes.pdf/580e6f4d-b9b9-4756-02ce-0481970c3e05

A guide to preventing food waste in the commercial sector

ReS-Food metodološki okvir može se sažeti u nekoliko aktivnosti kako slijedi:

• Procjena trenutnog stanja

Prvi korak je provedba sveobuhvatne procjene trenutnih praksi unutar tvrtke/organizacije ili humanitarnog konteksta. To obuhvaća procjenu procesa/aktivnosti proizvodnje hrane, rukovanje, skladištenje, transport i distribuciju. Identificiraju se ključna područja gdje dolazi do gubitka i rasipanja hrane i utvrđuje razloge koji stoje iza njih. Slično tome, treba ispitati postojeće metode distribucije donirane hrane, uključujući logistiku, skladištenje i mehanizme praćenja. Potrebno je provesti detaljnu reviziju otpada od hrane, kako bi se kvantificirale i razumjele vrste i količine potencijalnih viškova hrane (koji se u ovom trenutku tretiraju kao otpad od hrane). Opisana procjena pomoći će u prepoznavanju obrazaca, temeljnih uzroka i potencijalnih područja za poboljšanje. Dobivene podatke o vrstama namirnica, količinama, razlozima viškova i učestalosti njihova pojavljivanja potrebno je evidentirati i analizirati.

 

• Postavljanje ciljeva i ciljnih vrijednosti

Na temelju podataka dobivenih kroz prethodno provedenu procjenu potrebno je utvrditi specifične ciljeve i ciljne vrijednosti za smanjenje gubitka hrane i stvaranje otpada, te procijeniti postupanje s viškovima hrane i mogućnosti poboljšanja učinkovitosti distribucije donirane hrane. Definirani ciljevi trebaju biti mjerljivi, vremenski ograničeni i usklađeni s općim ciljevima tvrtke/organizacije i inicijativama održivosti. U takvim slučajevima moguće je provoditi kontinuirano poboljšanje primjenom sustava redovitog praćenja i pregleda napretka usmjerenih ka postizanju postavljenih ciljeva. Važno je analizirati dobivene podatke, identificirati područja za poboljšanje i provesti potrebne prilagodbe kako bi se optimirao gubitak hrane, stvaranje viškova hrane i distribucija donirane hrane.

• Prevencija i smanjenje

Implementacija strategije za sprječavanje i smanjenje gubitka od hrane te stvaranja otpada može uključivati sljedeće elemente:

• Poboljšanje sustava upravljanja zalihama kako bi se smanjilo prekomjerno stvaranje zaliha ili rok trajanja kvarljivih artikala,
• Poboljšanje tehnika pakiranja i skladištenja kako bi se održala kvaliteta proizvoda i produžio rok trajanja,

  • Provedbu učinkovitog planiranja proizvodnje i predviđanja kako bi se izbjegla prekomjerna proizvodnja i naknadno rasipanje hrane,
  • Edukaciju osoblja i podizanje svijesti o važnosti smanjenja gubitka i rasipanja hrane kroz programe obuke i komunikacijske kampanje,
  • Identifikaciju izvora viška hrane. Područja unutar poduzeća u kojima se stvaraju viškovi hrane treba identificirati i mapirati. To može uključivati širok raspon različitih proizvodnih objekata, tržnica, kafića za zaposlenike, mjesta za događanja ili bilo koja druga područja gdje se priprema ili poslužuje hrana. Sveobuhvatna identifikacija izvora viškova hrane i odgovarajuće mjerenje kvalitete i količine viškova hrane od iznimne je važnosti za učinkovito upravljanje kvalitetom postupka spašavanja hrane.

• Upravljanje donacijama hrane

Upravljanje doniranom hranom vrlo je važno kako bi se osigurala učinkovita distribucija i smanjenje otpada. Partnerstva

s bankama hrane, dobrotvornim društvima i drugim relevantnim organizacijama ključna su za postizanje učink ovite koordinacije. Nadalje, tvrtka/organizacija trebala bi uspostaviti standardne operativne postupke (SOP) za rukovanje doniranom hranom, skladištenje i distribuciju te implementirati robusne mehanizme praćenja i evaluacije količine, kvalitete i upotrebe donirane hrane. U konačnici trebalo bi provesti i procjenu utjecaja smanjenje otpada od hrane i učinkovitosti procesa distribucije

 

• Izgradnja kapaciteta

Izgradnja kapaciteta podrazumijeva investicijsku obuku i programe za zaposlenike, dobavljače i partnere kako bi se poboljšalo njihovo razumijevanje gubitaka hrane, stvaranja viškova hrane i strategija smanjenja otpada, kao i učinkovitih praksi upravljanja doniranom hranom. ReS-Food metodološki okvir, kao jedno od dostupnih rješenja, nudi besplatan koncept koji omogućuje obuku i podizanje svijesti za sve dionike  predstavljanjem sveobuhvatnog plana s potrebnim vještinama za procjenu gubitka hrane i planiranje mjera za sprječavanje gubitka hrane. Nadalje, rješenja za usvajanje tehnologija također su važna za optimiranje gubitka hrane, stvaranje viškova hrane i smanjenje otpada te nude mogućnost poboljšanja procesa distribucije donirane hrane. Različiti sustavi temeljeni na podacima za upravljanje zalihama, predviđanje potražnje i planiranje proizvodnje kao i tehnologije praćenja i sljedivosti nude iznimno učinkovite načine za praćenje kretanja donirane hrane i prepoznavanje potencijalnih uskih grla.

 

• Širenje informacija i komunikacija

Preporučuju se učinkoviti način izvješćivanja za praćenje i komuniciranje postignuća i utjecaja gubitka hrane, stvaranja viškova hrane i smanjenja otpada, kao i učinkovitosti distribucije donirane hrane. Transparentno dijeljenje dobivenih informacija s dionicima, kupcima i širom javnošću pokazuje predanost održivosti i društvenoj odgovornosti. Tvrtka/organizacija treba istaknuti postignuća i utjecaj programa putem internih kanala komunikacije, biltena tvrtke i vanjskih platformi (novine, mreže društvenih medija, itd.) kako bi se motiviralo za kontinuirani angažman i prepoznali uloženi napori. Poticanjem kulture odgovornosti i održivosti u cijeloj organizaciji i okruženju u kojem ona djeluje uvode se i podržavaju učinci multiplikacije i mehanizmi lančane reakcije.

ReS-Food metodološki okvir pomoći će tvrtkama/organizacijama i humanitarnim dionicima u optimiranju aktivnosti, smanjenju gubitaka od hrane i stvaranja otpada te poboljšaju učinkovitosti distribucije donirane hrane. ReS-Food pristup promiče održivost i ekonomske koristi te se bavi globalnim izazovima sigurnosti hrane kroz doprinos humanitarnim ciljevima.

Pristup identifikaciji, komuniciranju svrhe i odabiru proizvođača viškova hrane – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Za uspješno angažiranje tvrtki koje raspolažu viškovima hrane, a koji su voljni i sposobni pridonijeti aktivnostima preraspodjele viškova hrane, koristi se sustavna metoda identifikacije, komuniciranja svrhe i odabira tvrtke. Ovakva strategija suradnje pomaže u izgradnji snažne mreže tvrtki koje imaju na raspolaganju višak hrane i osigurava pravedniji, održiviji sustav hrane bez otpada koji istovremeno smanjuje glad i doprinosi zaštiti okoliša.

Identifikacija proizvođača viškova hrane – za dobrotvorne organizacije

Hoteli, restorani, kafići, catering, supermarketi i drugi prehrambeni lanci primjeri su tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane budući da stvaraju ili raspolažu neiskorištenom hranom koja se može distribuirati i tako smanjiti bacanje hrane. Veličina, lokacija i operativni postupci tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane se razlikuju.

Ho.Re.Ca. sektor obuhvaća hotele, restorane, catering tvrtke, kafiće i druge objekte za posluživanje hrane. Hoteli ponekad imaju velike kuhinje i prostore za veća okupljanja u kojima se može proizvesti višak hrane kao rezultat promjena u stopama popunjenosti, odgođenih događaja ili prekomjerne proizvodnje tijekom pripreme obroka. Restorani mogu imati višak hrane zbog promjena u potražnji potrošača, promjena jelovnika ili precijenjenim količinama namirnica potrebne za pripremu obroka. Ako je predviđeno prisustvo manje od očekivanog ili ako dođe do otkazivanja, catering tvrtke koje poslužuju obroke za događaje, konferencije i zabave mogle bi imati višak hrane. Posluživanje klijenata zdravstveno ispravnom, svježe pripremljenom hranom i pićem često je glavni prioritet kafića. Stoga oni imaju mogućnost pripreme obroka i pića u malim količinama tijekom dana kako bi zajamčili svježinu. Međutim, u takvim okolnostima mogu nastati viškovi hrane, ako je potražnja niža od očekivane ili ako se određene stavke jelovnika ne sviđaju klijentima kao što je predviđeno.

Objekti poput supermarketa i prehrambenih lanaca nude razne prehrambene proizvode. Zbog roka trajnosti, vizualnih nedostataka, neispravnih pakiranja ili prevelikih zaliha, supermarketi mogu generirati višak. Uslijed toga kvarljiva hrana, pekarski proizvodi i pakirana roba koja je još uvijek sigurna za konzumaciju mogu  ostati neprodani. Lanci brze hrane, restorani brze usluge i veliki prehrambeni lanci mogu generirati viškove hrane kao posljedicu promjena u potražnji potrošača, grešaka učinjenih tijekom proizvodnje hrane ili marketinških kampanja koje proizvode višak zaliha.

Objekti koji proizvode i prerađuju hranu također mogu stvoriti višak hrane. Ovi objekti proizvode pakiranu robu, prerađenu hranu i namirnice za Ho.Re.Ca. sektor, supermarkete i druge u prehrambenom lancu. Prevelike zalihe, loše označavanje proizvoda, neučinkovite proizvodne linije ili prilagodbe preferencijama potrošača mogu rezultirati viškovima hrane.

Identifikacijom tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru supermarketima i prehrambenim lancima moguće je izraditi ciljane planove za oporabu viškova hrane, preraspodjelu i smanjenje otpada. Odgovornost identifikacije tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i prehrambenim lancima obično pada na dobrotvorne organizacije, banke hrane, neprofitne organizacije (NGO) ili druge dionike koji su uključeni u oporabu i redistribuciju hrane. Ove organizacije imaju aktivna partnerstva i suradnju s Ho.Re.Ca. sektorom, supermarketima i prehrambenim lancima kako bi identificirali potencijalne izvore viškova hrane. Kroz takve partnerske i suradničke odnose mogu učinkovito identificirati tvrtke koje imaju na raspolaganju višak hrane te u praksi primijeniti mehanizme za smanjenje otpada, optimirati zalihe i poboljšati održive prakse kombiniranjem pristupa kako slijedi:

• Istraživanje i prikupljanje informacija

Istraživanje tržišta ključno je za razumijevanje lokalnog sustava proizvodnje, distribucije i konzumacije hrane, što uključuje postojanje Ho.Re.Ca., supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Nakon toga slijedi prikupljanje podataka o broju, veličini i vrsti objekata u svakom sektoru. Posljednja faza je prikupljanje informacija o industrijskim trendovima, potrošačkim navikama i mogućim uzročnicima nastanka viškova hrane.

Prije nego što stupe u kontakt s tvrtkama koje imaju na raspolaganju viškove hrane, pojedinci iz dobrotvornih organizacija i drugih subjekata trebali bi provesti detaljno istraživanje o određenim proizvođačima i njihovom djelovanju. To uključuje razumijevanje njihovih proizvodnih procesa, opskrbnih lanaca, praksi upravljanja zalihama i postojećih inicijativa usmjerenih na smanjenje nastajanja viškova hrane. Prikupljanje ovih informacija pomaže u prilagođavanju plana edukacije specifičnim potrebama i izazovima s kojima se svaki proizvođač suočava.

• Uspostava suradnje

Dobrotvorne organizacije, banke hrane, nevladine organizacije ili drugi subjekti uključeni u napore oporabe i redistribucije hrane trebali bi započeti suradnju s tvrtkama iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketima i drugim prehrambenim lancima. Od velike je važnosti za dionike ovih ustanova da prisustvuju ciljanim događajima, konferencijama i seminarima kako bi se susreli i surađivali s profesionalcima iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i prehrambenih lanaca. To predstavlja put ka ostvarenju snažnijih odnosa s dobavljačima, distributerima i veletrgovcima koji opslužuju navedene sektore, budući da oni mogu pružiti uvid u stvaranje viškova hrane. Zaposlenici/volonteri, posebno oni uključeni u pripremu hrane ili upravljanje zalihama, mogu podijeliti svoje stavove, komentare i povratne informacije o mogućim viškovima hrane unutar organizacije budući je svrha Metodologije povezati tvrtke iz svih sektora opskrbnog lanca koji potencijalno uzrokuju gubitak hrane s humanitarnim dionicima (NVO, župe, općinska tijela) koji su uspostavili aktivnosti doniranja hrane i mogli bi preraspodijeliti viškove hrane za ljudsku prehranu osobama u potrebi.

Osim toga, kako bi se postigao cilj, svi dionici lanca od proizvodnje hrane do konzumacije hrane moraju biti obučeni i senzibilizirani kako bi stekli potrebne vještine za procjenu gubitka hrane, planiranje mjera za sprječavanje gubitka hrane i praćenje mjera za smanjenje gubitka hrane. To će pomoći dionicima Ho.Re.Ca. sektora u smanjenju ukupne količine gubitka od hrane i tako ublažiti negativan utjecaj na okoliš.

• Prikupljanje podataka primjenom upitnika

Prikupljanje podataka primjenom upitnika od zaposlenika iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i prehrambenih lanaca od velike je važnosti za prepoznavanje potencijalnih izvora viškova hrane. Pravilno složen upitnik omogućuje prikupljanje podataka o njihovoj praksi u proizvodnji hrane, upravljanju zalihama i obrascima stvaranja viškova.

• Revizija viškova hrane

Kada se uspostavi suradnja, sljedeći korak je provođenje revizije viškova hrane, što podrazumijeva mjerenje i procjenu stvorenog otpada od hrane. To se može postići vaganjem i klasificiranjem odbijene hrane, praćenjem otpada s tanjura ili procjenom neprodane robe, ovisno o tome koji je tip tvrtke u pitanju. Ovakvim pristupom  može se otkriti obrasce i procijeniti stvaraju li višak i to jednostavnim mjerenjem količine bačene hrane.

• Analiza prodaje i potražnje

Analiza podataka o prodaji i trendova potražnje ključna je za identifikaciju tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane. Moguće je utvrditi aktivnosti u kojima se rutinski proizvodi suvišna hrana koja ostaje neprodana, uspoređujući prodajne brojeve s očekivanom ili prijašnjom potražnjom.

• Kontakt s dobavljačima

Od ključne je važnosti imati dobar kontakt s dobavljačima, kako bi se odredile razine proizvodnje i isporučene količine. To može pomoći dobrotvornim organizacijama da prepoznaju nude li njihovi dobavljači rutinski više hrane nego što se traži, što može rezultirati viškovima hrane.

Komuniciranje svrhe donacija viškova hrane – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Svrha komuniciranja važnosti doniranja viškova hrane je podizanje svijesti, uključivanje zajednice i poticanje aktivnog sudjelovanja u rješavanju kritičnih pitanja bacanja hrane i gladi. Sljedeći glavni čimbenici mogu se naglasiti pri opisivanju cilja donacija viškova hrane:

Sprječavanje bacanja hrane: Ključno je objasniti važnost donacija viškova hrane u sprječavanju bacanja hrane, a koja se može koristiti za konzumaciju. Pojedinci i organizacije mogu doniranjem viškova hrane osigurati dostavu kvalitetne hrane do onih kojima je potrebna umjesto da završi na odlagalištima. U ovom priopćenju mora se naglasiti utjecaj odlaganje hrane na odlagališta otpada na okoliš i potrebu za njegovim smanjenjem za održiviju budućnost.

Ublažavanje gladi: Treba reći da donacije viškova hrane izravno rješavaju nesigurnosti vezane za hranu te pomažu u ublažavanju gladi na lokalnoj razini. Mnogi ljudi i obitelji bore se s osiguravanjem hranjivih obroka, a učinkovito upravljanje viškovima hrane može značajno doprinijeti povećanju njihova blagostanja. Pojedinci i organizacije mogu učiniti značajnu razliku u iskorjenjivanju gladi i poboljšanju pristupa hrani za ranjive zajednice doniranjem viškova hrane.

Potpora lokalnim zajednicama: Važno je naglasiti dobar učinak koji donacije viškova hrane mogu imati na lokalne zajednice. Donacije viškova hrane mogu pomoći lokalnim bankama hrane, skloništima i društvenim organizacijama, u uspostavljanju društvenih odnosa i osjećaja solidarnosti. Pojedinci i tvrtke koji doniraju viškove hrane mogu pomoći svojim susjedima i izgraditi jaču i otporniju zajednicu.

Promicanje održivih praksi: Važno je naglasiti da su donacije viška hrane u skladu s održivim praksama i odgovarajućim upravljanjem resursima. Doniranje viška hrane pomaže smanjiti potražnju za novom proizvodnjom hrane, čuva prirodne resurse i smanjuje ugljični otisak povezan s bacanjem hrane. Donacije viška hrane mogu pridonijeti očuvanju Zemlje za buduće generacije poticanjem održivosti.

Komunikacija između dobrotvornih organizacija, banaka hrane, nevladinih organizacija ili drugih dionika uključenih u napore oporabe i redistribucije hrane i šire zajednice, kao i proizvođača viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca ključna je za učinkovitu suradnju i podizanje svijesti.

Komunikacija sa širom zajednicom ima za cilj povećati svijest, educirati, uključiti i motivirati članove zajednice da aktivno sudjeluju u programima smanjenja bacanja hrane. Ova komunikacija trebala bi pomoći u razvoju poticanja cijele zajednice prema održivijem i učinkovitijem prehrambenom sustavu ugrađivanjem osjećaja odgovornosti zajednice i podržavanjem održivih navika.

Komunikacija s tvrtkama koje imaju na raspolaganju višak hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i drugi prehrambenim lancima ključna je za podizanje svijesti, promicanje razumijevanja i poticanje podrške njihovim naporima. Oni mogu značajno napredovati prema smanjenju bacanja hrane i razvoju održivijeg i učinkovitijeg prehrambenog sustava. Ključni čimbenici/svrhe ove komunikacije uključuju sljedeće elemente:

• Transparentnost i dostupnost

Transparentnost i dopiranje do šire zajednice i tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, maketa i drugih prehrambenih lanaca ključni su za poticanje suradnje, izgradnju povjerenja i osiguravanje učinkovitog upravljanja viškovima hrane.

Uspostavljanje komunikacije sa širom zajednicom: Dobrotvorne organizacije i drugi subjekti uključeni u smanjenje bacanja hrane i nastajanja viškova hrane trebaju se povezati s javnošću kako bi podigli svijest o problemu bacanja hrane, njegovom utjecaju na okoliš te društvenim i ekonomskim posljedicama. Šire zajednice mogu uključivati pojedince, obitelji, grupe, zajednice, tvrtke, obrazovne ustanove i tijela lokalne uprave/samouprave. Kako bi se doprlo do šire javnosti mogu se koristiti različiti komunikacijski kanali , koji uključuju tiskane medije, televiziju i radio (konvencionalnih komunikacijski kanali) kao i digitalne platforme (web stranice, društveni mediji, bilteni putem e-pošte i mobilne aplikacije). Korištenje različitih komunikacijskih kanala omogućuje veću diseminaciju informacija i uključenost različitih članova zajednice.

Uspostavljanje komunikacije s tvrtkama koje imaju na raspolaganju viškove hrane: Ključno je izgraditi odnose s tvrtkama koje imaju viškove hrane na raspolaganju izravnim obraćanjem i/ili putem različitih strukovnih mreža i udruga. Komunikacija olakšava suradnju i partnerstvo između dobrotvornih organizacija i drugih dionika sa dionicima u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i drugim prehrambenim lancima. Uključivanjem u otvoreni dijalog i dijeljenjem znanja i stručnosti, ovi dionici mogu raditi zajedno na razvoju učinkovitih strategija i inicijativa za smanjenje bacanja hrane i nastajanja viškova hrane.

Pojedinci s iskustvom u smanjenju bacanja hrane mogu podijeliti iskustva, nove tehnike i uspješne inicijative s dionicima u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i drugim prehrambenim lancima. S druge strane, pojedinci iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketi i drugi prehrambeni lanci mogu doprinijeti informacijama i iskustvima specifičnim za sektor, potičući okruženje za suradničko učenje koje promiče kontinuirani razvoj i inovacije kojima je cilj smanjenje bacanja hrane i nastajanje viškova hrane.

• Obrazovanje i motivacija

Edukacija i motiviranje šire zajednice i tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane o doniranju hrane ključni su koraci u promicanju i povećanju sudjelovanja u naporima oporabe i preraspodjele viškova hrane.

Promjena ponašanja i podizanje svijesti šire zajednice: Vrlo je važno naglasiti da tvrtke koje imaju na raspolaganju viškove hrane mogu pomoći u ublažavanju gladi, pomoći ranjivim skupinama populacije i smanjenju nesigurnosti u dostupnosti hrane unutar zajednica. Uključeni pojedinci ili skupine mogu educirati zajednicu u razumijevanju nužnosti smanjenja bacanja hrane i iskorištavanja viškova hrane davanjem informacija o količini dostupnih viškova hrane i njegovom potencijalu za preraspodjelu.

Komunikacija može pomoći u obrazovanju šire zajednice o praktičnim mjerama za smanjenje bacanja hrane u svakodnevnom životu. Kroz ideje, smjernice i prikaze dobre prakse, pojedinci ili skupine iz različitih institucija i/ili organizacija  mogu pomoći članovima zajednice prepoznati kako mogu promijeniti svoja ponašanja i navike , ina taj način ostvariti već spomenuti pozitivni učinak na zajednicu i okoliš. Učinkovita komunikacija trebala bi poticati usvajanje ekološki prihvatljivih aktivnosti kao što su odgovarajuće planiranje obroka, pametna kupnja, odgovarajuće skladištenje i kreativno korištenje ostataka.

Učinkovita komunikacija može pomoći u izgradnji kulture održivosti unutar šire zajednice. Promicanjem vrijednosti upravljanja okolišem, društvene odgovornosti i učinkovitog korištenja resursa, pojedinci mogu potaknuti promjenu u stavovima i ponašanju što će posljedično dovesti do smanjenja bacanja hrane i nastajanja viškova hrane. S vremenom komunikacijski napori mogu pridonijeti široj promjeni društvenih normi, čineći smanjenje otpada uobičajenom i široko prihvaćenom praksom unutar zajednice.

Motiviranje i obuka proizvođača hrane: Širenje informacija igra ključnu ulogu u podizanju svijesti među dionicima iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketima i drugim prehrambenim lancima o problemu viškova hrane i dugotrajnim posljedicama. Tvrtkama koje imaju na raspolaganju viškove hrane trebalo bi osigurati podatke i uvide u razmjere i utjecaj bacanja hrane u njihovom sektoru i širem sustavu. Pojedinci iz dobrotvornih organizacija i drugih subjekata trebali bi predstaviti informacije o ekonomskim, ekološkim i društvenim posljedicama proizvodnje viškova hrane, naglašavajući potencijalne dobrobiti smanjenja nastajanja otpada od hrane za njihove krajnje rezultate, ugled i povećanje održivosti. Povećana svijest može pomoći dionicima iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca u razumijevanju hitnosti i važnosti poduzimanja radnji za smanjenje bacanja hrane i nastajanja viškova hrane i s njim povezanih negativnih učinaka. Dobrobiti za okoliš moraju se naglasiti objašnjavajući kako smanjenje bacanja hrane pomaže u očuvanju prirodnih resursa, smanjenju emisije stakleničkih plinova i minimaliziranju ekološkog otiska. Vrlo je korisno prikazati statistike i studije slučaja kako bi se pokazao pozitivan utjecaj praksi nekih dionika na okoliš.

Komunikacija bi trebala pomoći u izgradnji povjerenja i angažmana između dionika iz dobrotvornih organizacija i drugih subjekata i dionika iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanca. Otvorena i transparentna komunikacija potiče osjećaj zajedničke odgovornosti i predanosti zajedničkom cilju, smanjenju bacanja hrane i nastajanja viškova hrane.

Učinkovita komunikacija može potaknuti promjenu ponašanja među dionicima iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanca promičući usvajanje najboljih praksi za sprječavanje i smanjenje nastajanja viškova hrane. Dijeleći priče o uspjehu i pokazujući pozitivan učinak inicijativa za smanjenje nastajanja otpada, pojedinci iz dobrotvornih organizacija i drugih subjekata mogu nadahnuti i motivirati dionike iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca za usvajanje slične prakse u svom poslovanju.

Studije slučaja i intervjui s proizvođačima koji su uspješno proveli mjere za smanjenje nastajanja otpada mogu poslužiti kao moćni obrazovni alati. Dijeljenje uspješnih priča o tvrtkama koje imaju na raspolaganju viškove hrane, a koje su učinkovito smanjile bacanje hrane može nadahnuti druge unutar lanca opskrbe hranom i pokazati da je smanjenje bacanja hrane ne samo ostvarivo, već i financijski i ekološki korisno. Ekonomske koristi i uštede troškova povezane sa smanjenjem bacanja hrane mogu ohrabriti dionike iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca da daju prioritet mjerama za smanjenje nastajanja otpada.

Organiziranje treninga i radionica posebno osmišljenih za proizvođače viškova hrane moglo bi biti vrlo korisno. Teme obuhvaćene ovim tečajevima mogu uključivati procjenu količina otpada koji nastaje, optimizaciju procesa, upravljanje zalihama i odgovornu proizvodnu praksu. Praktične aktivnosti, studije slučaja i primjeri iz stvarnog života trebali bi poboljšati iskustvo učenja i potaknuti dionike iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca kako bi primijenili znanje u svom poslovanju.

• Uključivanje u zagovaranje i utjecaj na politike

Učinkovitom komunikacijom šira zajednica i tvrtke koje imaju na raspolaganju viškove hrane mogu se uključiti u podržavanje reformi politika koje promiču oporabu hrane, poboljšavaju propise o sigurnosti viškova hrane za doniranje i promiču poticaje za poduzeća u minimiziranju bacanja hrane i doniranju viškova hrane. Kroz zajedničke glasove i zagovaranje, šira zajednica i tvrtke koje imaju na raspolaganju viškove hrane mogu utjecati na kreatore politike da daju prioritet i podrže inicijative koje se bave rasipanjem hrane na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

• Suradnja s Influencerima

Suradnja s influencerima podrazumijeva rad s utjecajnim ljudima, blogerima ili influencerima na društvenim mrežama koji kroz svoje komunikacijske kanale podržavaju i potiču održivost, smanjenje bacanja hrane i općenito svojim aktivnostima potiču jačanje svijesti o različitim društvenim problemima. Suradnja s navedenim pojedincima može pojačati poruku i doprijeti do šire publike, podižući svijest i pružajući podršku tvrtkama koje raspolažu viškovima hrane.

Odabir tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Odabir tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i drugim prehrambenim lancima obično je zadatak koji provodi više dionika, uključujući organizacije za preraspodjelu hrane, odjele nabave prehrambenih lanaca i odjele koji su zaduženi za osiguravanje održivosti sustava. Organizacije za redistribuciju viškova hrane, kao što su banke hrane ili dobrotvorne organizacije, igraju važnu ulogu u identificiranju tih tvrtki te aktivno surađuju s tvrtkama na formiranju partnerstava za doniranje i preraspodjelu viškova hrane.

Odabir tvrtki koje na raspolaganju imaju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i drugim prehrambenim lancima zahtijevaju sustavan pristup kako bi se osiguralo da su odabrane tvrtke usklađene s ciljevima organizacija za redistribuciju, da imaju viškove u dovoljnim količinama za preraspodjelu i da daju učinkoviti doprinos smanjenju bacanja hrane. Pristup odabiru tvrtki koje na raspolaganju imaju viškove hrane može uključivati:

• Sigurnost hrane

Jedan od najvažnijih čimbenika pri odabiru tvrtki koji imaju na raspolaganju viškove hrane je pridržavanje strogih propisa o sigurnosti hrane i higijene kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost donirane hrane. Organizacije obično zahtijevaju od proizvođača pridržavanje lokalnih i nacionalnih propisa o sigurnosti hrane, korištenje prikladnih načina skladištenja i rukovanja te podvrgavanje čestim inspekcijama i revizijama.

• Količina i raznolikost viškova hrane

Količina i raznolikost zaliha viškova hrane su važan čimbenik prilikom odabira kandidata za doniranje viškova hrane. Veće količine viškova hrane daju veći učinak i mogućnost opskrbe većeg broja primatelja. Pouzdana i predvidljiva dostupnost viškova hrane omogućuje učinkovito planiranje distribucije i smanjenje rasipanja hrane. Nadalje, širok izbor viška namirnica, uključujući voće, povrće, žitarice, proteine i mliječne proizvode, jamči korisnicima uravnoteženu i zdravu prehranu.

• Svježina i rok trajanja

Tvrtke koje imaju na raspolaganju viškove hrane trebale bi ponuditi svježe i visokokvalitetne proizvode s razumnim preostalim rokom trajnosti. Prehrambeni lanci preferiraju višak hrane koji se može brzo iskoristiti kako bi se smanjilo bacanje hrane. Proizvođači koji imaju učinkovite sustave upravljanja zalihama i daju prioritet pravovremenoj distribuciji vrijedni su partneri.

• Transparentnost

Proizvođači moraju voditi detaljnu evidenciju i biti spremni dati informacije o podrijetlu, rukovanju i skladištenju viškovima hrane. Transparentnost je također potrebna u pogledu proizvodnih postupaka, izvora sastojaka i svih dodataka ili konzervansa koji se koriste.

• Etičke i održive prakse

Prehrambeni lanci sve više daju prednost proizvođačima koji u svom radu primjenjuju etičke i ekološke prakse. Politike pravednog rada (pravednih uvjeta rada), odgovorno korištenje resursa, mjere za smanjenje nastajanja otpada i ekološki prihvatljivi proizvodni procesi su čimbenici koje treba uzeti u obzir. Proizvođači koji imaju certifikate održivosti, organskog uzgoja ili pravedne trgovine mogu imati prednost.

• Pouzdanost i pravovremenost

Proizvođači moraju biti pouzdani i isporučivati viškove hrane prema dogovorenom rasporedu. To omogućuje planiranje aktivnosti u prehrambenom lancu i učinkovitu distribuciju. Proizvođači  koji su potvrđeni kao pouzdani i pravovremeni u ispunjavanju rokova isporuke su preporučeni partneri.

• Isplativost

Dok se ostaci hrane često redistribuiraju kroz donacije ili značajno smanjenje cijene, isplativost ostaje bitan zahtjev za prehrambene lance. Veća je vjerojatnost da će biti izabrani proizvođači koji, uz zadržavanje kvalitete hrane, mogu prodati viškove hrane po razumnim cijenama ili ponuditi mogućnosti smanjenja troškova za prehrambeni lanac.

• Suradnja i komunikacija

Tvrtke koje imaju na raspolaganju viškove hrane trebale bi učinkovito komunicirati s organizacijama za redistribuciju o raspoloživim viškovima hrane, pravodobnoj koordinaciji za prikupljanje ili isporuku kao i mogućnosti pružanja točnih informacija o vrsti, količini i kvaliteti viškova hrane koji se doniraju.

• Lokacija

Blizina proizvođača viškova hrane grupama za redistribuciju jedan je od bitnih praktičnih aspekata. Proizvođači koji su na poželjnijoj udaljenosti mogu pomoći u učinkovitom i pravovremenom prikupljanju ili distribuciji viškova hrane. Dostupnost je posebno ključna za kvarljivu robu koja se mora brzo distribuirati kako bi se zadržala svježina i kvaliteta.

• Ugled

Uzimaju se u obzir ugled tvrtki koje raspolažu viškovima hrane, kao i preporuke drugih partnera ili dionika u prehrambenom lancu. Pozitivni komentari, preporuke i evidencija uspješne suradnje mogu pomoći u izgradnji povjerenja u sposobnost proizvođača da zadovolji potrebe lanca distribucije viškova hrane.

 

Kriteriji prihvatljivosti kvalitete po kategoriji hrane – za dobavljače hrane

Prilikom doniranja viškova hrane vrlo je važno usredotočiti se na sigurnost i kvalitetu hrane, osiguravajući da je donirana hrana prikladna za konzumaciju. Donirana hrana ne bi smjela štetno djelovati na ljudski organizam tijekom konzumacije, trebala bi zadovoljiti potrebe konzumenta, te pružati osjećaj ugode i sl. Kvaliteta hrane uključuje skup karakteristika koje potrošači ocjenjuju kako bi se zadovoljile njihove potrebe i očekivanja. Politike kvalitete moraju biti regulirane zakonom na europskoj ili nacionalnoj razini (zajamčeno zaštićene oznake izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta), ali mogu biti i dobrovoljne: institucionalne (npr. gospodarske komore), privatne (proizvođači, trgovački lanci) ili međunarodne (neovisne međunarodne organizacije). U svrhu zaštite potrošača hrane utvrđeni su zahtjevi za kvalitetu hrane koji se mogu podijeliti u osnovne skupine: primarni zahtjevi koji se temelje na zaštiti zdravlja potrošača (zdravstvena sigurnost) i propisani su zakonom, te sekundarni zahtjevi koji uključuju tehnološke, prehrambene i senzorske zahtjeve te karakteristike proizvoda. Standardi prihvaćanja kvalitete za doniranje viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca razlikuju se ovisno o kategoriji hrane. Najčešće vrste doniranih viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca navedeni su u nastavku:

• Kvarljiva hrana

U slučaju senzorskih svojstava, od lako kvarljive hrane se očekuje da zadovoljava propisane odgovarajuće parametre kvalitete i sigurnosti hrane. Voće i povrće ne smije imati znakove kvarenja poput plijesni, truleži ili neobičnog mirisa. Čvrstoća, boja i izgled hrane moraju biti unutar prihvatljivih granica. Meso, jaja i mliječni proizvodi ne smiju imati znakove kvarenja, uključujući promjenu boje, neugodan miris ili sluzavost.

Kako bi se navedeno osiguralo, potrebno je obratiti pozornost na temperaturu skladištenja. Razvoj štetnih mikroorganizama, tzv. "opasna zona", najčešće se događa na temperaturama od 5°C do 63°C, pa se kvarljive namirnice moraju čuvati na temperaturama ispod 5°C, odnosno iznad 65°C. Povrće, osobito lisnato povrće, treba čuvati što dalje od kondenzatora hladnjaka kako bi se spriječilo smrzavanje. Hrana u hladnjaku će se osušiti, te je meso, ribu, listove salate ili slično povrće čuvati u hermetički zatvorenim posudama ili vrećicama za hranu. Također, nikada ne skladištiti rajčice i salatu u istoj posudi ili blizu jedne drugoj jer rajčice ispuštaju plinove koji uzrokuju posmeđivanje salate. Rezanje zelene salate metalnim nožem uzrokovat će posmeđivanje lišća čime ono postaje neprikladno za konzumaciju. Kako ulje ne bi poprimilo neželjenu aromu, čuvati ga što dalje od namirnica intenzivnih mirisa. Vakuumsko pakiranje hrane produljuje rok trajanja pokvarljive hrane poput mesa i ribe.

• Nekvarljiva hrana

Nekvarljiva hrana uključuje konzerviranu robu, kao što je konzervirano voće, povrće, juhe, umaci itd.; pakiranu hranu - grickalice, kolačići, čips, krekeri itd.; suhe namirnice - riža, tjestenina, žitarice, grah, žitarice itd.; začine - umaci, preljevi, namazi, začini itd.; pića: voda u boci, sokovi, bezalkoholna pića, kava, čaj, itd.

• Gotova hrana

Gotova hrana uključuje gotova jela kao što su unaprijed zapakirana jela, sendviči, salate, zamotuljci itd.; delikatesne artikle - naresci, pripremljene salate, sirne plate itd.; ostatke sa švedskog stola, banketa i događanja.

• Pekarski proizvodi

Pekarski proizvodi uključuju višak kruha, peciva i punjenih pekarskih proizvoda iz pekara, kafeterija i restorana. Za pečene proizvode je preporuka da se potroše unutar 24 sata od primitka kod posrednika. Važno je napomenuti da se peciva s nadjevima (npr. nadjevi od sira, nadjevi za pizzu a la pizza, nadjevi za meso, hrenovke) moraju potrošiti unutar 12 sati od primitka od posrednika.

• Višak sastojaka

Višak sastojaka uključuje višak sirovih sastojaka i zaliha hrane korištenih za kuhanje i pripremu hrane.

• Višak zaliha

Višak zaliha odnosi se na prekomjerne zalihe ili hranu kojoj je skoro istekao rok trajanja, a koja je još uvijek sigurna za konzumaciju.

Koriste se različiti pristupi i pokazatelji za otkrivanje kriterija kvalitete u viškovima hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, tržnicama i drugim prehrambenim lancima. Ovi čimbenici pomažu u određivanju kvalitete i prihvatljivosti viškova hrane za preraspodjelu. Kako bi se kvaliteta viškova hrane za moguću donaciju pravilno procijenila i donijela odluka o daljnjoj distribuciji, osobe koje sudjeluju u tom procesu moraju biti dobro educirane/obučene. Kako bi se održala dosljednost i proveli standardi sigurnosti hrane tijekom procesa preraspodjele viškova hrane, rutinski se poduzimaju redoviti nadzori, dokumentacija i testovi kontrole kvalitete. Specifični parametri kvalitete i metode detekcije mogu se razlikovati ovisno o vrsti hrane, lokalnim propisima i organizacijskim politikama. Neki od parametara kvalitete koji se koriste za procjenu stanja viška hrane su navedeni u daljnjem tekstu:

Izgled i boja: Vizualni pregled se koristi za procjenu općeg izgleda, boje i svježine namirnica/hrane. Promjena boje i plijesan znakovi su kvarenja. Na primjer, svježe voće i povrće ne smije imati znakove kvarenja, poput plijesni ili truleži. Izgled i boja moraju biti unutar prihvatljivih granica. Meso, perad, riba, mliječni proizvodi i jaja ne smiju imati znakove kvarenja, uključujući promjenu boje ili sluzavost. Za zbirna pakiranja u kojima je jedno jaje razbijeno, preostala su jaja sigurna i prikladna za donaciju. Pri tome jaja moraju biti smještena u čistu kutiju ili drugu prikladnu ambalažu, a ako ista nije označena, mora se označiti odgovarajućim podacima kako bi krajnji primatelj imao sve potrebne podatke. Pekarski proizvodi ne smiju sadržavati plijesan niti znakove kvarenja.

Miris i okus: Donirana hrana ne smije imati neugodne ili čudne mirise koji bi mogli sugerirati na truljenje ili rast bakterija. Od visokokvalitetnih namirnica obično se očekuju svježi, ugodni mirisi i odgovarajući okus.

Tekstura i konzistencija: Tekstura i konzistencija hrane pomno se ispituju kako bi se osigurala potrebna svojstva. Pekarski proizvodi trebaju biti odgovarajuće svježine, bez znakova ustajalosti ili suhoće, dok voće i povrće treba biti čvrsto, a meso pravilne teksture.

Ambalaža i pečati: Pakiranje i pečati jamče odgovarajuću kvalitetu namirnice. Kontaminacija ili gubitak kvalitete proizvoda može biti posljedica oštećene ambalaže. Brtve koje su još netaknute služe za osiguranje svježine i sigurnosti proizvoda. Limenke koje imaju malo udubljenje mogu se donirati. Limenke koje su napuhnute, cure ili imaju toliko duboko udubljenje da je unutrašnjost (premaz) oštećen te bi i hrana u limenci mogla biti kontaminirana, moraju se baciti.

Rok trajnosti i datumi isteka roka trajnosti: Trajnost ili datumi isteka provjeravaju se da bi se vidjelo je li višak hrane prikladan za preraspodjelu. Prednosti imaju artikli s duljim rokom trajnosti.

Preporuke:

• hranu je potrebno vizualno provjeravati
• miris hrane treba biti karakterističan za odgovarajuću vrstu hrane
• provjeriti je li pakiranje koje je u izravnom dodiru s hranom oštećeno i uvjeriti se da nema znakova ispupčenja, hrđe, plijesni, kvarenja, insekata ili stranih tijela
• obratiti pozornost na temperaturu skladištenja.

Postoji razlika između: "upotrijebiti do" (eng. „use to“) i "najbolje upotrijebiti do" (eng. „best before“) u smislu sigurnosti hrane. Slika koja slijedi prikazuje primjer označavanja hrane namijenjene doniranju.

Kako znamo da je hrana sigurna za konzumaciju i nakon datuma "najbolje upotrijebiti do"?

Preporuka:

• prema vizualnoj provjeri
• karakterističnom mirisu za određenu vrstu hrane
• prihvatljivoj neoštećenosti pakiranja,
• nedostatku pojave hrđe, plijesni te prisutnosti insekata i stranih tijela
• primijenjenoj temperaturi skladištenja

Kontrola temperature: kvarljivu hranu treba skladištiti i transportirati na odgovarajućim temperaturama kako bi zadržala kvalitetu i sigurnost. Nerashlađena (vruća, topla) hrana mora se prevoziti na temperaturi od ≥ 63 ºC, dok se ohlađena hrana mora prevoziti na temperaturi od ≤ 4 ºC i čuvati u hladnjaku na ≤ 4 ºC. Vrijeme transporta do posrednika u lancu doniranja hrane ne smije biti duže od jednog sata! Vruća/topla hrana se konzumira u roku od sat vremena nakon primitka donacije! Ohlađena hrana (4°C) konzumira se što je prije moguće, a najkasnije 24 sata nakon primitka donacije! Ohlađene namirnice koje se konzumiraju tople potrebno je neposredno prije konzumacije zagrijati na temperaturu od najmanje 75 °C. Zamrznuta hrana mora se transportirati i skladištiti na ≤ -18 °C.

Informacije o alergenima i sastojcima: Za osiguravanje sigurnosti hrane i informiranje potrošača o mogućim alergijama ključne su jasne informacije o alergenima i sastojcima na pakiranju.

Usklađenost sa standardima sigurnosti hrane: Viškovi hrane podliježu standardima i zakonima o sigurnosti hrane, kao što su pravilno rukovanje, skladištenje i tehnike pripreme. Time se jamči da hrana zadovoljava sve potrebne sigurnosne kriterije.

Povratne informacije od primatelja: Primatelji viškova hrane, kao što su dobrotvorne organizacije ili banke hrane, mogu dati povratne informacije o kvaliteti i prikladnosti donirane hrane. Ove povratne informacije doprinose ukupnoj procjeni kvalitete i daju informacije za buduće postupke odabira i donacija.

 Detekcija parametara kvalitete i mapiranje viškova hrane – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Kako bi se osigurala sigurnost i prihvatljivost donirane hrane, ključno je otkriti i mapirati kriterije kvalitete viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Implementacijom robusnih procesa otkrivanja i mapiranja parametara kvalitete, dobrotvorne organizacije, banke hrane i nevladine organizacije mogu osigurati da viškovi hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca ispunjavaju potrebne standarde sigurnosti i kvalitete za redistribuciju potrebitima. Sigurnost hrane (eng. Food Safety) temeljni je uvjet njezine kvalitete i uveden je kao pojam kako bi se povećalo povjerenje potrošača u hranu koju konzumiraju. Odnosi se na uvjete i postupke rukovanja, pripreme i skladištenja hrane na način koji sprječava njezinu kontaminaciju čime se smanjuje mogućnost pojave bolesti porijeklom iz hrane.

Korak dalje od sigurnosti hrane postižemo težnjom prema prehrambenoj sigurnosti (eng. Food Security) koja označava potrebu svakog pojedinca za pristupom hrani. Na Svjetskom ekonomskom forumu o prehrani u Rimu 1996. godine zaključeno je da sigurnost hrane postoji kada svi ljudi u svakom trenutku imaju na raspolaganju dovoljne količine sigurne i nutritivno vrijedne hrane u fizičkom, socijalnom i ekonomskom smislu, a koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i predstavlja njihov izbor za aktivan i zdrav život.

Važni koraci u ovom procesu su sljedeći:

• Uspostavljanje smjernica kvalitete

Hrana se smatra sigurnom za prehranu ljudi ako nema štetnih učinaka na ljudsko zdravlje kada se konzumira prema uputama. Prvi korak je razviti sveobuhvatne smjernice za kvalitetu, koje opisuju specifične parametre za procjenu kvalitete viškova hrane. Važni čimbenici uključuju izgled, teksturu, miris, okus, cjelovitost pakiranja, datume isteka i sve zakonske zahtjeve. Stvaranje smjernica za kvalitetu podrazumijeva suradnju sa stručnjacima za sigurnost hrane, regulatornim agencijama i dionicima u sektoru/području kako bi se uspostavili robusni i relevantni parametri kvalitete. Kako bi se zaštitili interesi potrošača i osigurala što bolja informiranost, koriste se različiti mehanizmi, kao što su zakonska regulativa, učestale kontrole, jasnije označavanje hrane, uvođenje sustava osiguranja, a sve u cilju poboljšanja kvalitete hrane.

Sustavi osiguranja kvalitete i sigurnosti hrane mogu biti obvezni (npr. HACCP - Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke) ili dobrovoljni (ISO 22000 - Međunarodna organizacija za standardizaciju, IFS - Međunarodni standard za hranu i BRC - Britanski maloprodajni konzorcij). Analiza opasnosti i kontrola kritičnih točaka (HACCP) je međunarodno obvezujuća sustavna metoda za identifikaciju, procjenu i kontrolu opasnosti hrane, koja je integrirana sa svim drugim sustavima kvalitete i sigurnosti hrane. Serija standarda ISO 22000 proizašla je iz potrebe prehrambene industrije za stvaranjem međunarodne norme koja bi bila prihvaćena i priznata u svim zemljama i koja bi se bavila upravljanjem sigurnošću hrane u cijelom lancu „od polja do stola“. Standard IFS razvili su njemački, francuski i talijanski trgovački lanci za kontrolu proizvođača marki velikih trgovačkih lanaca. On kombinira načela HACCP-a sa zahtjevima sustava upravljanja kvalitetom i higijenskim zahtjevima. Tehnički standard BRC razvijen je kako bi trgovcima na malo pomogao da ispune svoje zakonske obveze u vezi sa zaštitom potrošača.

Globalna krovna organizacija koja brine o sigurnosti hrane je Codex Alimentarius Commission (CAC).

• Kategorizacija viškova hrane

Viškove hrane treba kategorizirati prema vrsti, kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice ili gotova jela. Ova kategorizacija pomaže u boljem razumijevanju prirode viškova hrane i olakšava ciljanu preraspodjelu. Otpad od hrane u restoranima čini 13 % ukupnog otpada od hrane. Od toga 30 % otpada od hrane su ostaci na tanjuru, 20 % su nepripremljena jela, a 15 % je voće i povrće, kao što je prikazano na grafikonu koji slijedi

• Suradnja s nadležnim tijelima za sigurnost hrane

Suradnja s nadležnim tijelima za sigurnost hrane i regulatornim agencijama osigurava ispunjavanje potrebnih standarda i propisa o sigurnosti hrane. Traženje informacija i podrške od stručnjaka za sigurnost hrane može pomoći u razvoju pravilnih postupaka testiranja i točnom tumačenju rezultata.

• Inspekcija na licu mjesta

Inspekcije na licu mjesta uključuju procjenu stanja viškova hrane na mjestima gdje oni nastaju kao što su restorani, supermarketi i prehrambeni lanci. Kako bi se osigurala usklađenost sa zakonima o sigurnosti hrane, prvo treba pregledati skladišne prostore, zatim metode rukovanja i opće standarde čistoće. Procjena na licu mjesta također uključuje procjenu svježine, vizualne prihvatljivosti i opće stanje viškova kako bi se utvrdila njihova prihvatljivost za donaciju.

• Ispitivanje i uzorkovanje

Strategija testiranja i uzorkovanja također se koristi za procjenu kvalitete i sigurnosti viškova hrane. Reprezentativni uzorci trebaju biti nasumično odabrani iz različitih kategorija hrane za laboratorijsko ispitivanje, uključujući mikrobiološku (kontaminacija mikroorganizmima), kemijsku (nutritivni sastav i usklađenost sa zahtjevima za označavanje hrane), senzorsku analizu (izgled, boja, miris, okus, tekstura, konzistencija, pakiranje) kao i prisutnost alergena.

• Dokumentacija i vođenje evidencije

Detaljne zapise o procesu procjene kvalitete, uključujući nalaze inspekcije, rezultate ispitivanja i sve poduzete korektivne radnje treba pohraniti korištenjem elektroničkih baza podataka ili softverskih sustava. Nakon toga slijedi dokumentiranje, mapiranje tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane, uključujući njihovu lokaciju, podatke za kontakt i određene kategorije hrane koje mogu donirati.

• Kontinuirano praćenje i evaluacija

Vrlo je korisno implementirati sustav za kontinuirano praćenje i ocjenu parametara kvalitete viškova hrane. To uključuje redoviti pregled i ažuriranje smjernica za kvalitetu na temelju povratnih informacija, znanstvenog napretka i promjena u propisima o sigurnosti hrane, kao i provođenje periodičnih revizija i procjena kako bi se osiguralo dosljedno pridržavanje utvrđenih parametara kvalitete.

Upravljanje kvalitetom za tvrtku koja opskrbljuje hranom – za dobavljače hrane

Kontrola kvalitete neophodna je za tvrtke koje isporučuju viškove hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Korištenje dobre prakse upravljanja kvalitetom osigurava sigurne viškove hrane, zadovoljava standarde kvalitete i zadovoljava potrebe krajnjih primatelja. Donator mora posredniku u lancu doniranja hrane dostaviti sve podatke o hrani na etiketi ili popratnom dokumentu, te osigurati da krajnji primatelj dobije točne podatke o hrani. Izazovi upravljanja kvalitetom u takvim poduzećima su sljedeći:

• Uspostavljanje postupaka osiguranja kvalitete

Kako bi se održala dosljedna kvaliteta opskrbe viškovima hrane, moraju se razviti i implementirati procesi osiguranja kvalitete. Mogu biti potrebne redovite inspekcije, revizije i procjene dobavljača, proizvoda i postupaka.

• Sigurnost hrane i higijenska praksa

U cijelom opskrbnom lancu moraju se provoditi i poštivati stroge mjere sigurnosti hrane i higijena. Kako bi se spriječila kontaminacija i osigurala sigurnost hrane, potrebno je odgovarajuće rukovanje, skladištenje, transport i kontrola temperature.

• Pregled i testiranje proizvoda

Obzirom na utvrđivanje parametara kvalitete, ključno je provoditi redovite kontrole proizvoda i testiranja kako bi se procijenila kvaliteta i sigurnost viškova zaliha hrane. To uključuje senzorske procjene, laboratorijska ispitivanja i analize kako bi se identificirali potencijalni problemi ili odstupanja od standarda kvalitete.

• Sljedivost i dokumentacija

Kako bi se pratilo podrijetlo, upravljanje i distribucija viškova hrane, moraju se uspostaviti snažni mehanizmi sljedivosti. Od ključne je važnosti voditi točnu evidenciju o dobavljačima, specifikacijama proizvoda, inspekcijama kontrole kvalitete i svim drugim relevantnim podacima.

Sljedivost hrane i sastojaka hrane u cijelom prehrambenom lancu ključni je element za osiguranje sigurnosti hrane! Sljedivost se uspostavlja evidencijom.

Posrednici u lancu doniranja hrane moraju osigurati tzv. "sljedivost jedan korak unatrag" (eng. "one step back") , odnosno moraju voditi evidenciju od koga su dobili doniranu hranu. U slučaju prosljeđivanja viškova hrane drugom posredniku u lancu doniranja hrane, posrednici moraju osigurati sljedivost tzv. „jedan korak naprijed“ (eng. "one step forward"), odnosno voditi evidenciju o posredniku u lancu doniranja hrane kojemu su predali doniranu hranu. U slučaju doniranja hrane izravno krajnjem primatelju, posrednici ne moraju osigurati sljedivost tzv. „jedan korak naprijed“, tj. ne moraju evidentirati primatelja pojedine donacije, samo sljedivost „korak unatrag“, ali moraju moći dokazati da je primljena hrana predana krajnjim primateljima.

• Standardni operativni postupci (SOP)

Za mnoga područja opskrbnog lanca, kao što su primanje, skladištenje, rukovanje i distribucija hrane, treba definirati standardne operativne postupke (SOP). SOP utvrđuju pravila i osiguravaju dosljednost provedbe procesa u cijeloj organizaciji. Potrebno je koristiti čista, prikladna i po potrebi dezinficirana prijevozna sredstva za hranu! Osigurati tijekom transporta održavanje odgovarajućeg temperaturnog režima! Održavati skladište čistim, urednim i slobodnim od glodavaca (istrebljenje!) te onemogućiti pristup kućnim ljubimcima i domaćim životinjama! Obratiti pažnju na uvjete čuvanja namirnica (sobna temperatura, hladnjak, zamrzivač)! Dopuštena su ograničena razdoblja bez kontrolirane temperature kako bi se olakšalo rukovanje tijekom transporta, skladištenja, izlaganja i posluživanja hrane. U prostorijama u kojima se skladišti ili rukuje hranom te u prostorijama u kojima se nalaze spremnici za otpad moraju se provoditi propisane mjere suzbijanja štetočina.

• Obuka i obrazovanje

Od ključne je važnosti pružiti sveobuhvatnu obuku osoblju opskrbnog lanca kako bi poboljšali svoje razumijevanje upravljanja kvalitetom, standarda sigurnosti hrane i pridržavanja relevantnih propisa. Programi osposobljavanja i obrazovanja trebaju biti osmišljeni tako da promiču kritičko i kreativno razmišljanje svih sudionika u lancu proizvodnje, prerade i opskrbe hranom. Programi obuke moraju se redovito ažurirati kako bi informirali dionike o promjenama u standardima i pratili primjere dobre prakse.

• Usklađenost s propisima

Očekuje se da će se provoditi kontinuirano usklađivanje  s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom o sigurnosti hrane, upravljanju kvalitetom i standardima označavanja, kao i da će se osigurati potpuna usklađenost s ovim propisima kako bi se zaštitio integritet zaliha viškova hrane.

• Povratne informacije potrošača i kontinuirano poboljšanje

Od ključne je važnosti uspostaviti kanale za povratne informacije krajnjih primatelja (potrošača) i tražiti mišljenja o kvaliteti i zadovoljstvu dostavljenim viškovima hrane. Ove povratne informacije treba koristiti za poboljšanje poslovanja, rješavanje pritužbi i ispunjavanje njihovih očekivanja. Također, ove informacije mogu pomoći u poboljšanju i provedbi učinkovitosti praksi upravljanja kvalitetom prema potrebi.

Upravljanje kvalitetom za humanitarnog aktera koji dijeli viškove hrane – za dobrotvorne organizacije

Kako bi se osiguralo da je hrana koju distribuiraju nevladine organizacije sigurna, hranjiva i dobre kvalitete, upravljanje kvalitetom je ključno. Provedba izvrsnih postupaka upravljanja kvalitetom pomaže u očuvanju viškova hrane i osigurava da ona zadovoljava potrebe i očekivanja onih koji je primaju. Primjenom robusnih praksi upravljanja kvalitetom, nevladine organizacije mogu poboljšati sigurnost, prehrambenu vrijednost i ukupnu kvalitetu viškova hrane koju distribuiraju. To pomaže u izgradnji povjerenja među primateljima, donatorima i dionicima te pridonosi smanjenju rasipanja hrane i rješavanju nesigurnosti hrane na odgovoran i učinkovit način. Preporuka je da donatori sklope ugovore o suradnji u kojima će se između ostalog odrediti količina viškova hrane, vrsta hrane te učestalost doniranja .

Donatori hrane mogu hranu donirati putem posrednika u lancu doniranja viškova hrane ili izravno krajnjem potrošaču. Slika koja slijedi prikazuje shemu doniranja viškova hrane u dva navedena slučaja.

Ključni čimbenici za upravljanje kvalitetom u neprofitnim organizacijama koje distribuiraju viškove hrane su:

• Uspostavljanje protokola o sigurnosti hrane

Protokoli za sigurnost hrane moraju biti osmišljeni i implementirani u skladu s važećim pravilima i preporukama. To uključuje osiguravanje da se s viškovima hrane pravilno rukuje, te da se ista skladišti i transportira kako bi se izbjegla kontaminacija i osigurala sigurnost viškova hrane.

• Provođenje evaluacije dobavljača

Ocjenjivanje dobavljača podrazumijeva procjenu i odabir proizvođača viškova hrane i donatora na temelju njihovog postupanja sukladno standardima vezanim za sigurnost hrane, procesa osiguranja kvalitete i usklađenosti s propisima. Od ključne je važnosti procijeniti njihovu izvedbu kako bi se osigurala stalna usklađenost.

• Provođenje provjere kontrole kvalitete

Uspostavljanje procesa za kontrolu kvalitete provjere primljenih viškova hrane može uključivati vizualne preglede, praćenje temperature i senzorske procjene kako bi se identificirali bilo kakvi znakovi kvarenja, kontaminacije ili problema s kvalitetom.

• Davanje prioriteta pravilnom skladištenju i rukovanju

Potrebno je provoditi pravilno skladištenje i rukovanje hranom kako bi se izbjeglo oštećenje ili raspadanje/razgradnja hrane. Kako bi se održala kvaliteta i sigurnost viškova hrane, moraju se osigurati odgovarajući skladišni prostori i oprema, kao i osigurati da su prehrambeni proizvodi pohranjeni na odgovarajućoj temperaturi, pravilno organizirani i zaštićeni od štetnika, unakrsne kontaminacije i drugih čimbenika koji mogu ugroziti njihovu kvalitetu.

• Praćenje roka trajanja i datuma isteka

Redovito praćenje i upravljanje rokovima trajanja i datumima isteka viškova prehrambenih proizvoda/sirovina je ključno. Prioritet za distribuciju se određuje na temelju preostalog roka trajanja, kako bi se osiguralo da primatelji dobiju hranu koja je još uvijek unutar prihvatljivog razdoblja potrošnje.

• Izrada standardnih operativnih postupaka (SOP)

Važno je izraditi standardne operativne postupke (SOP) za različite aspekte distribucije viškova hrane, uključujući primanje, razvrstavanje, skladištenje i distribuciju namirnica. SOP mogu pomoći u održavanju dosljednosti i pružiti smjernice za volontere i osoblje uključene u proces distribucije.

• Obuka i edukacija osoblja i volontera

Pružanje sveobuhvatne obuke o sigurnosti hrane, upravljanju kvalitetom i pravilnim postupcima rukovanja za osoblje i volontere može pomoći u osiguravanju da svi dionici uključeni u proces distribucije razumiju svoje uloge, odgovornosti i najbolju praksu. Preporučljivo je odrediti djelatnika u tvrtki koji je odgovoran za donacije hrane.

• Održavanje dokumentacije i sljedivost

Važno je voditi detaljnu evidenciju o transakcijama viškova hrane, uključujući informacije o donatorima, primljenoj količini, datumima distribucije i informacijama o primateljima. Ova dokumentacija omogućuje sljedivost i omogućuje rješavanje bilo kakvih potencijalnih problema ili opoziva. Format dokumenata (dostavnica) koji trebaju pratiti hranu nije propisan. Ipak, preporuča se navesti osnovne podatke kao što su vrsta, naziv i količina hrane.

• Povratne informacije primatelja

Potrebno je uspostaviti mehanizme za prikupljanje povratnih informacija od primatelja o kvaliteti i prikladnosti isporučenih viškova hrane. Ove informacije pomažu u identifikaciji područja za poboljšanje i osiguravanju da jela odgovaraju potrebama i preferencijama primatelja. Tko je odgovoran za doniranu hranu? Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane sve dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slučaju izravne donacije, krajnji primatelj. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od trenutka preuzimanja hrane od strane donatora do distribucije krajnjem primatelju.

Logistička podrška za doniranje, prikupljanje i distribuciju hrane – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

 

Kako bi se zajamčilo da viškovi hrane stignu do onih kojima su najpotrebniji, bitni su učinkoviti postupci doniranja, prikupljanja i distribucije hrane, zajedno s odgovarajućim mehanizmima skladištenja i nadzora. Slijedeći navedene smjernice u okviru ReS-Food projekta, tvrtke/organizacije bi mogle značajno utjecati na smanjenje bacanja hrane i gubitaka hrane u svojim zajednicama. Nadalje, predloženi metodološki okvir mogao bi pomoći tvrtkama/organizacijama da razumiju što je bitno osigurati u logističkoj podršci u prikupljanju viškova hrane od donatora u EU te da su sve provedene aktivnosti usklađene s propisima, promicati sigurnost hrane i učinkovito rješavati potrebe pojedinaca i zajednica suočenih s nedostatkom hrane.

Smjernice za uspješnu logističku provedbu doniranja, prikupljanja i distribucije hrane:

Pravni aspekti – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Temeljito razumijevanje relevantnih nacionalnih i EU propisa i smjernica koje se odnose na doniranje, prikupljanje, transport, skladištenje i distribuciju hrane od ključne je važnosti za početak odgovarajućih aktivnosti. Posebni propisi mogli bi pokriti/pokrivaju različite sektore od interesa kao što su EU standardi sigurnosti hrane i higijene, propisi o gospodarenju otpadom i relevantni postupci donacija.

Kada daju ili primaju hranu za potrebite, donatori hrane i organizacije za oporabu hrane trebaju biti svjesni pravnih aspekata i implikacija svojih postupaka. Regulacija doniranja hrane u EU je složena i uključuje različite zakone/propise koje bi donatori, posrednici i kreatori politika trebali proučiti i po potrebi se posavjetovati s pravnim stručnjacima.

Jedna od glavnih prepreka doniranju viškova hrane u mnogim europskim zemljama je nedostatak jasnih i dostupnih smjernica o tome kako osigurati sigurnost donirane hrane. Sve donacije hrane moraju biti sigurne za konzumaciju i u skladu s relevantnim zakonima i propisima o sigurnosti hrane. Međutim, kao što je pokazalo istraživanje u okviru ReS-Food projekta, potencijalni donatori često se suočavaju s neizvjesnošću oko toga koja se pravila o sigurnosti hrane primjenjuju na doniranu hranu u odnosu na kupljenu hranu. Nadalje, koji su koraci potrebni za sigurno doniranje hrane prema važećim propisima, a da se na taj način osigura sigurna hrana za ljude u potrebi namjesto da se ista odlaže na odlagališta.

Opća zakonska uredba o hrani - usvojena 2002. kao Uredba (EZ) br. 178/2002 - utvrđuje opće pravne obveze i zahtjeve za sigurnost hrane u državama članicama. Također postavlja kriterije za određivanje da li neka hrana "sigurna" ili nije, zahtijeva sljedivost i stavlja odgovornost za usklađenost s propisima o sigurnosti hrane na operatere. U siječnju 2006. EU je implementirala novi skup propisa o sigurnosti hrane.

Bitno je istaknuti da se donedavno politike EU-a nisu bavile sigurnošću hrane u svezi donacija hrane. To se promijenilo od usvajanja smjernica EU koje pojašnjavaju koji su propisi EU relevantni za doniranje hrane (uključujući propise o sigurnosti hrane). Iste također, pomažu pružateljima i primateljima viškova hrane ispunjavanje relevantnih zahtjeva postavljenih u okviru EU te promiču dosljedno tumačenje primjenjivih pravila EU kroz regulativu država članica vezano za preraspodjelu viškova hrane.

Točnije, Europska komisija 2017. objavila je Obavijest Komisije (2017)/C 361/01 kako bi pružila smjernice o doniranju hrane i objasnila kako se zakonodavstvo EU primjenjuje na različite slučajeve preraspodjele hrane. Cilj je bio riješiti neke od prepreka koje sprječavaju doniranje hrane unutar postojećeg pravnog okvira. Smjernice nisu obvezujuće i ne zamjenjuju nacionalne smjernice, ali ih države članice mogu usvojiti. Dijagram toka u nastavku prikazuje glavne korake doniranja hrane.

Smjernice EU o doniranju hrane navode kako posebna pravila koja se primjenjuju na organizaciju koja redistribuira hranu (organizacije za redistribuciju i dobrotvorne organizacije) ovise o prirodi njezine aktivnosti prema pravnom okviru EU o sigurnosti hrane i informiranju potrošača o hrani. Na primjer, pravila se mogu razlikovati ovisno o tome donira li organizacija hranu drugoj organizaciji (npr. distribucijskom centru) ili izravno krajnjem primatelju (npr. supermarketu), te o tome kakvu aktivnost obavlja (npr. pripremanje obroka, kao što je društveni restoran). Stoga dijagrami toka za distribucijske centre, supermarkete i/ili društvene restorane također mogu biti relevantni za organizacije uključene u doniranje hrane.

Smjernice EU objašnjavaju da se pravila EU o higijeni hrane primjenjuju na sve subjekte koji se bave hranom koji su uključeni u bilo koju aktivnost koja redistribuira viškove hrane. Također objašnjavaju da su organizacije za preraspodjelu hrane i dobrotvorne organizacije "operativci u poslovanju s hranom" prema Općem zakonu o hrani i moraju slijediti Opći zakon o hrani i druga pravila EU o sigurnosti hrane, uključujući Higijenski paket.

Otkako su usvojene Smjernice EU, napravljene su neke promjene u pravilima EU o higijeni hrane kako bi se olakšala redistribucija veće količine hrane. Na primjer, Uredba Komisije 2021/382 pojašnjava kako koristiti datume „upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do”, posebno kada se hrana donira. Smjernice za doniranje hrane o higijeni treba čitati zajedno s ovim promjenama. Smjernice EU određuju obveze vezane uz sigurnost hrane koje se primjenjuju na sve tvrtke uključene u redistribuciju hrane. Također objašnjavaju slučajeve u kojima države članice mogu odstupiti od određenih pravila o sigurnosti hrane. Propisi imaju pravnu snagu za razliku od smjernica koje nemaju.

Uz smjernice EU, redistribucija hrane podliježe nacionalnim zakonima koji se bave sigurnošću hrane. Neke zemlje, poput Francuske, Estonije, Hrvatske, Italije i Slovenije, uključile su higijenske standarde za redistribuciju hrane u svoje nacionalne zakone, bilo kao dio zakona o sigurnosti hrane ili kao zasebne zakone o redistribuciji hrane.

U drugim zemljama, gdje ne postoji posebna nacionalna legislativa za doniranje hrane, subjekti koji se bave redistribucijom hrane mogu imati koristi od smjernica o higijeni koje objašnjavaju relevantne postupke. Na primjer, u Bugarskoj je Ministarstvo poljoprivrede i prehrane objavilo Uredbu o vrstama hrane koje mogu distribuirati banke hrane. U Španjolskoj, iako ne postoji poseban zakon o sigurnosti hrane za donacije, regionalne vlasti dale su korisne vodiče o najboljim praksama sigurnosti hrane za preraspodjelu hrane. Godine 2017. Češka federacija banaka hrane i Češka konfederacija trgovine i turizma objavili su interne smjernice o doniranju hrane. Slično tome, Finska uprava za hranu objavila je vodič pod naslovom "Hrana donirana za pomoć u hrani", dok je Savezno ministarstvo hrane i poljoprivrede Njemačke objavilo "Vodič za doniranje hrane organizacijama socijalne skrbi - pravni aspekti" kao smjernice za pravni okvir za redistribuciju hrane u Njemačkoj.

Drugi korak za uspješnu logističku provedbu doniranja, prikupljanja i distribucije hrane bio bi razvoj sveobuhvatnih standardnih operativnih postupaka (SOP) usklađenih s nacionalnim i EU propisima za svaku fazu procesa prikupljanja hrane, uključujući prihvaćanje donacija, transport, skladištenje i distribuciju.

Standardni operativni postupak (SOP) je dokument koji daje jasne i detaljne upute za dosljedno i učinkovito izvođenje određenog zadatka ili operacije. SOP su važni za osiguravanje ujednačenosti, smanjenje pogrešne komunikacije, poštivanje propisa i povećanje produktivnosti i sigurnosti. Za izradu učinkovitog SOP potrebno je slijediti ove korake:

• Definirati svrhu, opseg i ciljanu skupinu SOP,
• Identificirati ključne korake i pod-korake uključene u proces,
• Napisati jasne i jezgrovite upute za svaki korak, koristeći jednostavan jezik i aktivan oblik rečenica,

• Uključiti sve relevantne informacije, kao što su dijagrami, grafikoni, popisi/predlošci za provjeru,
• Pregledati i testirati SOP radi točnosti, potpunosti i jasnoće,
• Obučiti osoblje kako koristiti SOP i osigurati mehanizme povratnih informacija,
• Provesti SOP i pratiti njegovu izvedbu i ishode,
• Redovito ažurirati SOP kako bi odražavao sve promjene ili poboljšanja (Oragui, 2023.).

Odgovarajući SOP-ovi trebali bi se odnositi na sigurnost hrane, postupke rukovanja, kontrolu temperature hrane, sljedivost hrane i zahtjeve za specifičnom dokumentacijom. Stroga provedba pripremljenih SOP-ova u pogledu prakse sigurnosti hrane sukladno nacionalnim i EU propisima zajamčena je kroz higijenske kontrole, HACCP načela, sustave sljedivosti, upravljanje alergenima i pravilne tehnike rukovanja za sprječavanje bolesti koje se prenose hranom i osigurava najvažniji aspekt – potpunu sigurnost donirane hrane.

Što se tiče preraspodjele i doniranja hrane, SOP za doniranje hrane trebao bi osigurati upravitelju odabir namirnica koje su sigurne, hranjive i prikladne za namijenjene primatelje, kao i usklađene s relevantnim propisima i standardima. Radne upute ili standardni operativni postupci trebaju biti jasni, točni i jednostavni, vidljivi ili lako dostupni. Strateški postavljeni plakati ili znakovi mogu znatno doprinijeti svijesti i primjeni ispravnog rukovanja hranom i praksi doniranja.

Na donjoj poveznici može se pristupiti priručniku standardnih operativnih postupaka za fiksni prehrambeni objekt (SOP primjer), koji sadrži opće standardne operativne postupke za sigurnost hrane tijekom skladištenja, rukovanja i pripreme hrane. Ovaj primjer potencijalno može poslužiti kao pomoć u razvoju sveobuhvatnih standardnih operativnih postupaka (SOP) usklađenih s nacionalnim i europskim propisima za svaku fazu procesa prikupljanja hrane, uključujući prihvaćanje donacija, transport, skladištenje i distribuciju. Dostupan je i predložak SOP.

Dostupni materijali:

Standard Operating Procedure Example (Primjer standardnog radnog postupka)

Standard Operating Procedure Template (Predložak standardnog operativnog postupka)

Ciljano područje i skupine – za dobrotvorne organizacije

Identifikacija ciljne populacije i zemljopisnog područja gdje će se odvijati prikupljanje i distribucija hrane je važno kako bi se zadovoljile specifične potrebe zajednice i maksimizirao učinak implementiranog metodološkog okvira. Logistička potpora poput transporta, skladištenja, pakiranja i označavanja donirane hrane može se adekvatno planirati tek nakon temeljite evaluacije. Kada se procjenjuju zemljopisna područja za doniranje, prikupljanje i distribuciju hrane, uzimaju se u obzir elementi kao što su pristupačnost, količine, blizina izvora hrane i dostupnost objekata za skladištenje i distribuciju. ReS-Food metodološki okvir pružit će predloške za procjenu gore navedenih kriterija za donatore i distributere hrane.

U ovom trenutku istaknuto je pet općih strategija za kreiranje i mjerenje učinka uspješnog dobrotvornog projekta (uključujući dobrotvorni projekt vezan za doniranje hrane). Te strategije su: 1) jasno definiranje ciljeva i zadataka projekta, kao što su ciljna populacija, ishodi i rokovi; 2) razvoj sveobuhvatnog projektnog plana koji opisuje aktivnosti, resurse, vremenske okvire i rezultate; 3) uključivanje dionika i partnera u izradu i provedbu projekta; 4) praćenje i ocjenjivanje napretka i utjecaja projekta korištenjem odgovarajućih pokazatelja i metrike; te 5) komuniciranje i izvješćivanje o utjecaju projekta na dionike, donatore i širu zajednicu.

Definiranje ciljne populacije i zemljopisnog područja gdje će se odvijati prikupljanje i distribucija hrane ključna je strategija u aktivnostima dobrotvornog projekta. Dobrotvorne organizacije za hranu su neprofitne organizacije koje pružaju pomoć u hrani ljudima koji se suočavaju s nedostatkom hrane ili gladi. Odabir ciljne populacije i zemljopisnih područja ovisi misiji, viziji i raspoloživim financijskim resursima. Neke dobrotvorne organizacije za hranu usmjerene su prvenstveno na pružanje usluga određenim skupinama ljudi, kao što su djeca, starije osobe, izbjeglice, beskućnici, osobe s niskim primanjima ili osobe s invaliditetom. Heterogenost ciljne populacije postavlja dodatni pritisak na dobrotvorne organizacije . Nedavna istraživanja pokazuju da dobrotvorne organizacije mogu pružiti djelomično integrirane proizvode ili usluge ciljnoj populaciji kada su potrebe stanovništva vrlo heterogene.

Postoji više različitih načina organizacijske preraspodjele viškova hrane unutar EU, ali se one  mogu općenito grupirati u dvije kategorije: organizacije na „zadnjoj liniji” i „na prvoj liniji” (Slika 5). Pri tome treba istaknuti da neke organizacije mogu kombinirati elemente za obje kategorije:

• Pozadinske organizacije djeluju kao most između lanca opskrbe hranom i organizacija “na prvoj liniji”. Prikupljaju doniranu hranu iz različitih izvora, poštujući pravila i propise o higijeni hrane, sigurnosti i informiranju potrošača. Zatim je distribuiraju besplatno ili po niskoj cijeni mreži partnerskih dobrotvornih organizacija koje su kvalificirane i registrirane. Volonteri sortiraju prehrambene proizvode provjeravajući njihov datum i kvalitetu te ih pakiraju za distribuciju.
• Organizacije na prvoj liniji imaju izravan kontakt s ljudima kojima je potrebna pomoć u hrani, a također mogu prikupljati doniranu hranu iz različitih izvora, slijedeći ista pravila i propise kao i pozadinske organizacije. Kroz razne programe osiguravaju doniranu hranu ljudima kojima je potrebna. Ove organizacije mogu ponuditi hranu koja se može kuhati kod kuće (npr. tjestenina, povrće, konzervirana hrana, itd.) ili hranu koja je spremna za jelo/gotova jela. Primjerice: mogu izraditi prehrambene pakete, pripremiti obrok ( pučke kuhinje, skloništa, društveni restorani/kafići) ili prodavati prehrambene proizvode potrebitima po sniženoj cijeni.

Dobrotvorne organizacije često koriste različite metode za pružanje pomoći u hrani, kao što su banke hrane, ostave hrane, pučke kuhinje, programi obroka, itd. Osim toga, vrlo je važno uspješno i adekvatno financiranje istih. Naime, najčešći problem s kojim se suočavaju dobrotvorne organizacije glede inicijative pomoći u hrani je nemogućnost osiguravanja dostatnog financiranja. U tu svrhu dobrotvorne organizacije također mogu surađivati s vanjskim agencijama kako bi svoje inicijative učinile izvedivima i/ili prevladale nesigurnost svog financiranja. Na primjer, humanitarne organizacije koje pokušavaju ublažiti glad često se oslanjaju na privatni sektor u opskrbi hranom. Međutim, neke dobrotvorne organizacije nerado se udružuju i dijele resurse s drugim humanitarnim organizacijama, jer to može smanjiti medijsku pozornost i buduće donacije pojedinačnih donatora.

Kriteriji određivanja ciljnih skupina i prihvatljivosti istih temelje se na različitim pokazateljima koji pokazuju opseg utjecaja krize na različite skupine ljudi. Kriteriji osmišljavanja i svrhe distribucije hrane, osiguravaju da se pomoć u hrani temelji na potrebama i izbjegava bilo kakav negativan utjecaj pomoći u hrani. Određivanje ciljne skupine se uglavnom provodi u svrhu optimizacije korištenja resursa. Proces usmjeravanja trebao bi biti jeftiniji (u smislu vremena, osoblja, hrane i novca) od pružanja hrane svima.

Kako bi se opravdalo određivanje ciljne skupine, trebale bi postojati jasne i uočljive razlike između pojedinaca koji ulaze u ciljnu skupinu i onih koji ne ulaze u tu skupinu. Kriteriji prihvatljivosti trebali bi jasno definirati karakteristike ciljne skupine te biti realni i transparentni. Sva pomoć u hrani geografski je usmjerena, što znači da se hrana daje nekim područjima, a ne drugima. To se može dogoditi na različitim razinama: između zemalja, regija, pod-regija, zona, okruga ili sela. Određivanje ciljnih skupina unutar geografskih područja prikladno je kada:

1. Postoje značajne razlike u potrebama između ciljnih i drugih skupina
2. Ciljna skupina je manjina s izrazitim potrebama
3. Moguće je izvršiti distribuciju ciljnim skupinama
4. Zajednica podržava strategiju distribucije ciljnim skupinama

Glavne metode određivanja ciljnih skupina su administrativno i određivanje ciljnih skupina temeljeno je na potrebama određene zajednice. Administrativne metode uključuju vladine i humanitarne agencije koje koriste sustavne registre, dok je određivanje ciljne skupine unutar neke zajednice ovisno o odboru izabranom od strane te zajednice koji odlučuje o kriterijima prihvatljivosti.

Sigurnost hrane i standardi prijenosa hrane

• Sigurnost hrane - standard prijenosa hrane 1: Opći prehrambeni zahtjevi. Osigurati prehrambene potrebe potrebitih osoba.
• Sigurnost hrane - standard prijenosa hrane 2: Prikladnost i prihvatljivost. Dostavljeni prehrambeni artikli prikladni su i prihvatljivi primateljima tako da se mogu učinkovito i djelotvorno koristiti na razini kućanstva.
• Sigurnost hrane - standard prijenosa hrane 3: Kvaliteta i sigurnost hrane. Distribuirana hrana je primjerena za ljudsku prehranu i odgovarajuće kvalitete.
• Sigurnost hrane - standard 4 prijenosa hrane: Upravljanje lancem opskrbe. Robama i povezanim troškovima dobro se upravlja korištenjem nepristranih, transparentnih i osjetljivih sustava.
• Sigurnost hrane - standard 5 prijenosa hrane: Određivanje ciljne skupine i distribucija. Metoda ciljne distribucije hrane je brza, pravovremena, transparentna, sigurna, podržava dostojanstvo i primjerena je lokalnim uvjetima.
• Sigurnost hrane - standard 6 prijenosa hrane: Upotreba hrane. Hrana se skladišti, priprema i konzumira sigurno i primjereno.

Umrežavanje – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Uspostava snažne redistribucijske mreže partnera i suradnika predstavlja temeljni korak u postizanju održive i dugotrajne inicijative spašavanja hrane i predstavlja temeljni okvir za uspješnu praktičnu provedbu doniranja, prikupljanja i distribucije hrane (Slika 6).

Međutim, kako bi partnerstva za preraspodjelu bila učinkovita, potrebno ih je formalizirati posebnim ugovorima o partnerstvu (Slika 7). Bilo bi poželjno uspostaviti različite partnerske sporazume s donatorima hrane poput restorana, trgovina mješovitom robom i proizvođača hrane, kako bi se osigurale redovite donacije, te nešto drugačije s organizacijama lokalne zajednice, bankama hrane i nevladinim organizacijama u svrhu osiguranja učinkovitog prikupljanja i distribucije hrane. Ako je moguće, preporučuje se pravna potpora vladinih agencija, korporativnih sponzora i volontera u svrhu poboljšanja logističke mogućnosti. Jasno razumijevanje kriterija prihvatljivosti/kvalitete, logistike i svih posebnih zahtjeva za doniranu hranu utvrdilo bi se i specificiralo kroz posebne ugovore o partnerstvu.

Dostupni materijali:

Checklist - Selecting your redistribution partner(s) (Popis za provjeru - odabir partnera za redistribuciju)

Readiness to Receive Declaration Template: For Food Surplus Recipients (Obrazac izjave o spremnosti za primitak: Za primatelje viškova hrane)

Readiness to Supply Declaration Template: For Food Surplus Providers (Obrazac izjave o spremnosti za opskrbu: Za dobavljače viškova hrane)

Redistribution Partnership Arrangement Template (Predložak dogovora o partnerstvu za redistribuciju)

Donacija i prikupljanje hrane – (odnosi se na: dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije)

Sustav doniranja i prikupljanja hrane može se podijeliti na dvije platforme ovisno o ulozi partnera:

• Platforma za doniranje hrane
• Platforma za prikupljanje hrane

Smjernice za doniranje hrane

Kako bi sustav funkcionirao moraju se osigurati smjernice i obuka za donatore hrane u vezi s prihvatljivim prehrambenim artiklima, pakiranjem i zahtjevima za označavanje. Glavne smjernice navedene su u ovom Okviru, a posebne smjernice svaki donator treba odrediti ovisno o praksi zajednice i utvrđenim načelima doniranja.

• Glavne smjernice za doniranje hrane

• Provjeriti da li su poznata sva pravila i/ili zakoni u zajednici u vezi s donacijom u hrani. Različite regije mogu imati posebne zahtjeve, stoga je važno razumjeti sve pravne obveze i najbolje prakse u području.
• Komunicirati s tvrtkama koje obavljaju prikupljanje hrane, kao što su banke hrane, nevladine organizacije ili društveni centri, kako bi se ustanovile njihove specifične potrebe i zahtjevi. Komunikacija je iznimno vrijedna kako bi se osigurale donacije u skladu s trenutnim potrebama te da se donacije mogu učinkovito distribuirati onima kojima su potrebne.
• Koordinirati donacije sa tvrtkama koje obavljaju prikupljanje hrane kako bi se organiziralo preuzimanje i/ili dostava donirane hrane. Poštovati rasporede i slijediti unaprijed dogovorene smjernice za lokacije sabirnih točaka i vremena preuzimanja. Pravovremeno dati jasne upute i kontakt informacije za neometanu koordinaciju.
• Odabrati samo namirnice koje su sigurne i dobre kvalitete. Izbjegavati donirati hranu kojoj je istekao rok trajanja ili je oštećena. Nikada ne donirati pokvarenu hranu. Dati prednost svježem voću i povrću, konzerviranoj hrani, nepokvarljivim namirnicama i neotvorenoj pakiranoj hrani. Dati prednost doniranju nutritivno vrijedne hrane koja nudi ravnotežu esencijalnih nutrijenata.
• Uzeti u obzir prehrambena ograničenja i uobičajene alergije na hranu. Jasno označiti donacije hrane ukazujući na prisutnost uobičajenih alergena, poput alergena orašastih plodova, mliječnih proizvoda, glutena ili školjki. To jamči primateljima donošenje odgovornih odluka i smanjuje potencijalne rizike od razvoja ozbiljnih zdravstvenih problema.
• Pakirati doniranu hranu u svrhu očuvanja svježine i cjelovitosti hrane što predstavlja veliki logistički izazov i zahtijeva inovativna rješenja Kvarljive namirnice čuvati u hladnjaku ili držati na odgovarajućoj temperaturi tijekom transporta (pravilno pakiranje pomaže u sprječavanju mikrobne kontaminacije i produljuje rok trajanja donirane hrane).
• Slijediti unaprijed određene dobre higijenske prakse rukovanja hranom i transporta do sabirnih mjesta. Koristiti samo čiste posude i posuđe! Izbjegavati unakrsnu kontaminaciju hranom (alergeni, mikroorganizmi) držeći različite namirnice odvojeno.

• Smjernice za prikupljanje hrane

Provedba odgovarajućih protokola i održavanje otvorenih komunikacijskih kanala  s donatorima i primateljima pomoći će u stvaranju pojednostavljenog procesa koji maksimizira dobrobiti prikupljanja hrane. Glavne smjernice za tvrtke koje prikupljaju hranu navedene su u ovom Okviru, a specifične smjernice treba odrediti ovisno o praksi zajednice i utvrđenim načelima doniranja.

• Provjeriti je li su poznata sva pravila i/ili zakoni u zajednici u vezi s donacijom hrane. Različite regije mogu imati posebne zahtjeve, stoga je važno razumjeti sve pravne obveze i najbolje prakse u području.
• Definirati potencijalna mjesta za prikupljanje hrane, kao što su restorani, trgovine mješovitom robom, ugostitelji, farme ili javna okupljanja. Uspostaviti partnerstva ili ugovore s relevantnim tvrtkama za prikupljanje viška hrane redovito ili u posebnim prilikama. Prenijeti očekivanja donatorima hrane u vezi s vrstama prihvatljive hrane, zahtjevima za pakiranje i svim posebnim smjernicama za donacije.
• Dogovoriti i uspostaviti redoviti raspored prikupljanja hrane kako bi se osigurao učinkovit i dosljedan proces prikupljanja hrane. Dogovoriti s donatorima hrane o najprikladnijim vremenskim okvirima za prikupljanje hrane koji su u skladu s njihovim redovitim poslovanjem.
• Educirati donatore hrane o sigurnosti hrane i važnosti doniranja sigurne hrane, te im dati jasne smjernice o prepoznavanju hrane koja je sigurna za doniranje. Uspostaviti otvorene linije komunikacije kako bi se odgovorilo na sva pitanja ili nedoumice koje donatori hrane mogu imati. Zajednički razviti i slijediti protokole o sigurnosti hrane tijekom procesa prikupljanja. Osigurati skupljanje, skladištenje i transport hrane na odgovarajućim temperaturama kako bi se održala njezina sigurnost i kvaliteta. Koristiti odgovarajuće spremnike, poput izoliranih hladnjaka ili spremnika za skladištenje hrane, kako bi se spriječila kontaminacija i kvarenje.
• Provoditi redovite kontrole kvalitete prikupljene hrane budući su ključne za kontinuiranu kvalitetu i sigurnost hrane. Sustavno provoditi vizualne provjere donirane hrane kako bi se osigurala svježina hrane i potvrdila neoštećena i pravilno pakirana hrana. Odbaciti sve predmete koji ne zadovoljavaju potrebne standarde kako bi se održao integritet donacije.
• Voditi posebne evidencije o aktivnostima prikupljanja hrane, uključujući datume, informacije o donatorima hrane te vrstama i količinama prikupljene hrane. Odgovarajuća dokumentacija omogućit će praćenje tijeka donacija, prepoznavanje trendova i osiguranje odgovornosti.
• Uključiti i obučiti volontere koji će biti uključeni u aktivnosti prikupljanja hrane ukoliko je moguće. Volonteri bi trebali biti obučeni i pripremljeni za primjenu tehnika pravilnog rukovanja, pakiranja, skladištenja i transporta. Sustavno naglašavati praksu sigurnosti hrane, uključujući sve higijenske prakse, kako bi obučeni volonteri s relevantnim znanjem i vještinama osigurali sigurnost hrane tijekom cijelog procesa prikupljanja.
• Pokazati zahvalnost donatorima hrane za njihovu velikodušnost. Priznati velikodušnost donatora hrane kroz pisma zahvale ili zahvalnice. Izgradnja pozitivnih odnosa s donatorima hrane potiče stalnu podršku i potiče osjećaj uključenosti zajednice.

Prijevoz – za dobrotvorne organizacije

Logistika prijevoza u procesu doniranja hrane uključuje planiranje, koordinaciju i provedbu premještanja donirane hrane od donatora do organizacija primatelja. Procjena najučinkovitije i najisplativije metode predstavlja prvi korak u planiranju transporta donirane hrane. Prilikom planiranja u obzir treba uzeti nekoliko čimbenika kao što su količina i vrsta hrane, udaljenost, rasporedi dostave i raspoloživi resursi.

Za prikupljanje višaka hrane od različitih donatora, slijediti smjernice:

Držati hranu u hladnjaku cijelo vrijeme i/ili ograničiti vrijeme putovanja na manje od 2 sata. Ovisno o situaciji, može se koristiti:

• Vozilo s hladnjakom, od malog kombija do velikog kamiona
• Bicikl iz zajednice
• Hodanje — za donatore u blizini
• Dostava od strane donatora
• Podrška partnera iz zajednice.

Obzirom na količinu i vrste hrane potrebno je odabrati odgovarajuća vozila. Na primjer, kamioni hladnjače mogu biti potrebni za kvarljive artikle, dok se nekvarljiva hrana može prevoziti standardnim vozilima. Nadalje, veliki donatori mogu zahtijevati da korištenje velikih vozila budu što ekonomski isplativije.

Udaljenost između sabirnih točaka, distribucijskih centara i krajnjih korisnika zahtijeva  optimizaciju rute. Kako bi se smanjili troškovi i vrijeme putovanja, rute se moraju pažljivo planirati. Kako bi se povećala učinkovitost prijevoza, mora se uzeti u obzir nekoliko elemenata kao što su prometni uvjeti, lokacije isporuke i vremenska ograničenja.

Ako je moguće, partnerstvo s Dostavnim službama više je nego dobrodošlo. Korisna je suradnja s lokalnim dostavnim službama ili kurirskim tvrtkama koje mogu pružiti podršku u prijevozu za veće donacije ili kada su potrebna dodatna sredstva.

Dokumentacija i izvješćivanje o aktivnostima prijevoza obvezni su za ozbiljne programe doniranja hrane. Za buduću referencu, potpune evidencije o svim donacijama hrane, transportnim aktivnostima i drugim relevantnim informacijama treba čuvati u svrhu procjene i širenja. To olakšava praćenje donacija, procjenu učinkovitosti logistike i izradu izvješća za dionike. Nadalje, redoviti pregled i procjena logističkog procesa prijevoza važni su za prepoznavanje kritičnih točaka za poboljšanje. Povratne informacije od donatora i primatelja dobra su praksa za optimizaciju učinkovitosti, smanjenje otpada i troškova te poboljšanje cjelokupnog programa doniranja hrane.

Banke hrane i relevantne organizacije (distributeri hrane) uključene u oporabu i preraspodjelu hrane mogu se suočiti s različitim izazovima vezanim uz transport hrane ovisno o njihovom zemljopisnom položaju i dosegu dostave, ciljevima upravljanja, vremenskom okviru i učestalosti potrebe. Učinkovitost transporta hrane ključni je čimbenik za probleme projektiranja mreže koja uključuje velika područja. Na odluke o raspodjeli hrane također utječu ispravnost i kvaliteta hrane koja dolazi do korisnika. Razmatranja  potražnje ne uključuju samo pravednost zadovoljenja potreba, već i količinu i kvalitetu hrane koju osiguravaju organizacije domaćini i distributeri, a koji imaju ograničenu kontrolu nad opskrbom, te minimiziranju kvarenja prilikom dostave hrane udaljenim organizacijama. Obzirom da je potražnja obično poznat deterministički parametar organizacije procjenjuju i prijavljuju svoju potražnju bankama hrane ili u drugim slučajevima određuju opseg dobrotvornih akcija vezanih uz doniranje hrane obzirom na razinu siromaštva određenog područja.

Donacije su često neredovite i nedostatne da zadovolje potražnju. Stoga se distributeri hrane moraju pozabaviti kompromisom između pravednosti (osigurati da svaka osoba u potrebi ima jednaku priliku da bude uslužena) i učinkovitosti (uslužiti što veći broj ljudi u potrebi). To je čest problem za neprofitabilne organizacije. Količina donacija hrane također je često nedostatna za sve korisnike. Štoviše, zadovoljenje potražnje nije samo u količini koja se nudi, već i u kvaliteti. Nedavna istraživanja uzela su u obzir prehrambene potrebe pojedinaca kako bi se odredila potražnja i/ili procijenila učinkovitost distribucije hrane. Drugo praktično pitanje je raspodjela dostupnih proizvoda u paketima za distribuciju. Jedan od teških i važnih zadataka distributera hrane je podjela heterogenih zaliha koje primaju.

Pohranjivane i skladištenje – za dobavljače hrane i dobrotvorne organizacije

Pohranjivanje i skladištenje donirane hrane igra ključnu ulogu u dugom lancu aktivnosti doniranja hrane. Odgovarajuće skladištenje donirane hrane osigurava sigurnost i kvalitetu hrane, a time i učinkovitu distribuciju zdravstveno ispravne hrane krajnjim potrošačima.

Kako bi se održala kvaliteta i cjelovitost donirane hrane provedba odgovarajućih protokola o sigurnosti hrane u procesu pohranjivanja i skladištenja, najveći je logistički izazov. Provedba odgovarajućih protokola o sigurnosti hrane zahtijeva temeljito planiranje i razumijevanje zahtjeva doniranih prehrambenih proizvoda. Najrelevantnije prakse uključuju pravilnu kontrolu temperature, održavanje higijene, rotaciju inventara po principu “prvi ušao, prvi izašao“ (eng. First In, First Out; FIFO.) i poštivanje datuma isteka.

Za održivo skladištenje prerađene hrane koristi se poseban sustav upravljanja zalihama. Uspostava sustava za upravljanje zalihama koji prati donirane prehrambene artikle, količine i datume isteka će stvoriti odgovarajuću osnovu za lakšu implementaciju protokola o sigurnosti hrane. Tehnike kao što su kategorizacija hrane, označavanje i šifriranje omogućuju točno praćenje odabranog inventara. Organizacija namirnica na gore navedeni način omogućit će učinkovito skladištenje i konačno preuzimanje.

Kategorizacija donirane hrane može značajno varirati ovisno o specifičnim potrebama tvrtke/organizacije i vrsti hrane koja se donira. Treba razmotriti i slijediti popis sljedećih metoda za kategorizaciju:

• Kategorizacija donirane hrane na temelju njezine općenite vrste, kao što su konzervirana roba, suha roba, svježi proizvodi, mliječni proizvodi, meso i perad, pekarski proizvodi, itd. Prednosti: jednostavno prepoznavanje i grupiranje sličnih artikala.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju roka trajanja ili isteka roka trajanja. Grupiranje pokvarljivih namirnica koje zahtijevaju trenutnu pozornost i njihovo odvajanje od nepokvarljivih namirnica. Prednosti: dati prednost distribuciji i smanjenju otpada od hrane.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju nutritivne vrijednosti ili specifičnih prehrambenih potreba, kao što su nepokvarljivi proizvodi prikladni za pojedince s posebnim prehrambenim potrebama (npr. proizvodi bez glutena, bez šećera ili proizvodi s niskim udjelom natrija). Prednosti: rješavanje specifičnih zahtjeva krajnjih potrošača.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju sadržaja alergena. Identifikacija namirnica koje sadrže uobičajene alergene, poput orašastih plodova, soje, mliječnih proizvoda ili proizvoda koji sadrže gluten, od velike je važnosti za načelo sigurne donacije hrane. Prednosti: sprječavanje unakrsne kontaminacije i prilagođavanje osobama s alergijama.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju vrste pakiranja, kao što su proizvodi u konzervama, kutijama, vrećama ili bocama budući različite vrste pakiranja mogu zahtijevati različite metode rukovanja ili držanja na policama. Prednosti: učinkovito skladištenje i pronalaženje.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju mase i/ili količine, posebno kada se radi o velikim količinama donirane hrane. Prednosti: upravljanje zalihama i planiranje distribucije
• Kategorizacija donirane hrane prema grupama namirnica kojima pripadaju, poput voća, povrća, žitarica, mesa ili mliječnih proizvoda. Programi donacija čvrste hrane pružaju uravnotežen i raznolik izbor hrane krajnjim primateljima. Prednosti: prilagođavanje potrebama krajnjeg potrošača,
• Kategorizacija donirane hrane na temelju njihovih izvora donacija, kao što su restorani, trgovine mješovitom robom, proizvođači hrane ili donacije zajednice. Prednosti: priznavanje doprinosa različitih izvora i uspostava partnerstva s redovitim donatorima.
• Kategorizacija donirane hrane na temelju metoda pripreme: gotove hrana ili sirove namirnice. Neke namirnice mogu se izravno podijeliti pojedincima bez daljnje pripreme odvojeno od onih koje zahtijevaju kuhanje ili dodatne sastojke. Prednosti: bolja učinkovitost i iskoristivost donirane hrane.

Potrebe za sortiranje, skladištenje i distribuciju primljene kvarljive hrane:

• Kante, torbe, kutije i spremnici za prikupljanje i distribuciju prihvatnim organizacijama i poljoprivrednicima ili kante za recikliranje/kompostiranje. Pažljivo razmotriti napunjenu masu spremnika, zahtjeve donatora, ograničenja skladišnog kapaciteta, boje za jednostavno razvrstavanje, itd.
• Metode pranja/dezinfekcije kanti, stolova i radnog prostora, dovoda vode, crijeva, izbjeljivača
• Vage — vaga za palete, podna vaga, komercijalna industrijska vaga
• Stolovi za sortiranje — mogu biti sklopivi, laki za čišćenje, visoki za stajanje, plastični ili od nehrđajućeg čelika
• Markeri za označavanje bar kodova
• Skladištenje u hladnjaku/zamrzivaču
• Metode premještanja hrane — volonteri, kolica, dizalica za palete, palete, viličar
• Metode praćenja — međuspremnik, računalo, proračunska tablica, Google obrasci.

Metodologija označavanja donirane hrane obično uključuje jasne i informativne prakse označavanja kako bi se osigurala transparentnost, sigurnost hrane i odgovarajuće rukovanje. Važno je napomenuti da specifični zahtjevi za označavanje mogu varirati ovisno o lokalnim propisima i politikama organizacija primatelja. Neke od najvažnijih informacija koje bi trebale biti označene uključuju naziv i opis proizvoda, sastojke i alergene, podatke o nutritivnoj vrijednosti (ako su dostupni), rok valjanosti ili najbolje prije, upozorenje o sigurnosti hrane te upute za skladištenje i rukovanje. Preporučljivo je konzultirati se s potencijalnim primateljem ili lokalnim tijelima za sigurnost hrane kako bi se osigurala usklađenost s bilo kojim posebnim smjernicama ili ograničenjima.

Čest uzrok bacanja hrane i prepreka doniranju hrane je nerazumijevanje oznaka datuma na pakiranjima hrane. Mnogi donatori hrane i organizacije za oporabu hrane nisu sigurni kako odrediti sigurnosne standarde za različite vrste hrane. Za svježe proizvode, poput voća i povrća, lako je vidjeti kada su pokvareni i nesigurni za jelo, ali za pakiranu hranu to je teže reći. Mnogi donatori vjeruju da su oznake datuma na toj hrani sigurnosne i bacaju hranu nakon isteka roka. Posrednici također mogu odbaciti doniranu hranu nakon tog datuma, smatrajući da hrana nije prikladna za ljudsku prehranu.

Međutim, ovo je pogrešno shvaćanje jer se većina oznaka datuma na hrani odnosi na svježinu ili kvalitetu, a ne na sigurnost hrane. Smjernice EU objašnjavaju da je hrana kojoj je prošao rok trajanja može predstavljati sigurnosne rizike, još uvijek je sigurna za konzumaciju sve dok se poštuju uvjeti skladištenja i pakiranje nije  oštećeno. Smjernice također navode da kada donira hranu s rokom valjanosti, donator mora „osigurati dovoljan rok trajanja prilikom isporuke tih proizvoda organizacijama kako bi se omogućila njihova sigurna distribucija i upotreba od strane krajnjeg potrošača prije navedenog roka valjanosti“.

Iako pravila EU dopuštaju preraspodjelu proizvoda nakon isteka roka trajanja i s čime se većina država članica slaže, neke države članice još uvijek ne dopuštaju doniranje hrane nakon isteka roka trajanja, poput Bugarske, Hrvatske, Cipra, Mađarske, Poljske i Rumunjske. Međutim, većina država članica EU ima zahtjeve za donacijom u skladu s preporukama EU o mogućnosti preraspodjele nakon datuma označenog kao „najbolje upotrijebiti do datuma“.

Ovisno o količini ili zahtjevima doniranih prehrambenih artikala, potrebno je odabrati određeni objekt za skladištenje. Skladišni prostori trebaju imati odgovarajuće police i opremu za skladištenje. Nadalje, ključno je održavanje čistog i sanitarnog skladišnog okruženja kroz redovito čišćenje i dezinsekciju skladišnih prostora, polica i opreme kako bi se spriječio rast bakterija, štetočina i drugih kontaminanata. Treba se pridržavati utvrđenih postupaka čišćenja i higijene.

Pri radu s mliječnim proizvodima obvezne su odgovarajuće metode kontrole temperature. Podatke o temperaturi treba pratiti i redovito bilježiti kako bi se osiguralo uvjetno okruženje skladištenja unutar prihvatljivih granica. Korištenje rashladnih jedinica, zamrzivača ili sustava za kontrolu temperature može biti potrebno.

Također je važna provedba sigurnosnih mjera za zaštitu donirane hrane od krađe ili neovlaštenog pristupa. Sigurnosne mjere mogu uključivati ograničeni pristup skladišnim područjima, video nadzor i postupke kontrole inventara kako bi se spriječili gubici.

Obvezna je kontinuirana komunikacija s donatorima hrane kako bi se pratili i osigurali svi zahtjevi vezani uz skladištenje i rukovanje doniranom hranom. Sigurno rukovanje doniranom hranom kroz provedbu odgovarajućih protokola za sigurnost hrane održava kvalitetu i cjelovitost donirane hrane. Nadalje, preporučuju se primjene najbolje dostupne prakse kao što je rotacija inventara po principu „prvi ušao, prvi izašao“.

Redoviti nadzor, održavanje i dokumentiranje ključni su za učinkovitu pohranu i skladištenje donirane hrane. Primjenom odgovarajuće prakse skladištenja, organizacije mogu osigurati da donirana hrana ostane sigurna, visoke kvalitete i lako dostupna za distribuciju pojedincima i zajednicama u potrebi.

Godine 2020. WRAP, organizacija sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu koja radi na održivosti, objavila je ažurirani članak koji sažima WRAP-ovo istraživanje o viškovima hrane i otpadu od hrane u Ujedinjenom Kraljevstvu te kako se ona može sigurno i legalno redistribuirati ljudima u potrebi. Članak opisuje kako označiti i pohraniti viškove hrane za preraspodjelu, kako bi se osigurala sigurnost i kvaliteta hrane. Između ostalog, pokriva i zakonske okvire i odgovornosti prehrambenih poduzeća i redistribucijskih organizacija u vezi s označavanjem datuma. Također uključuje popis za provjeru koji sažima bitne zahtjeve vezane uz označavanje za sigurnu i zakonitu preraspodjelu viškova hrane i dodatne zahtjeve pri zamrzavanju hrane koja se planira donirati.

Dostupni materijali:

Redistribution labeling guide (Vodič za označavanje redistribucije)

Surplus food redistribution labelling checklist (Kontrolni popis za označavanje redistribucije preraspodjele hrane)

Food surplus redistribution - Agreement to supply/receive food past the ‘Best Before date (Preraspodjela viška hrane - Dogovor o isporuci/primanju hrane nakon isteka roka „najbolje do”)

Ukratko, operateri doniranja, prikupljanja i distribucije hrane moraju ispuniti sljedeće ključne korake kada primaju donacije hrane:

 

SWOT analiza za doniranje, prikupljanje i distribuciju hrane

Uvod

SWOT je akronim koji označava četiri aspekta tehnike strateške analize: snage (S, Strengths), slabosti (W, Weaknesses), prilike (O, Opportunities) i prijetnje (T, Threats). Provodeći SWOT analizu, donatori hrane i dobrotvorne organizacije ne procjenjuju samo svoj trenutni status, već mogu i razviti strategije za svoj poslovni uspjeh. Pomoću ovog alata dobrotvorne organizacije i tvrtke koje doniraju hranu mogu jednostavno i učinkovito identificirati čimbenike koji ih koče, uz istovremeno uočavanje  prilika koje mogu iskoristiti. Provedbom analize identificiraju se vanjski i unutarnji čimbenici koji utječu na poslovni model doniranja hrane, te će biti lako donijeti ispravne odluke i razviti odgovarajuće strategije za povećanje učinkovitosti aktivnosti vezanih uz spašavanje hrane.

SWOT analiza za donatore hrane i dobrotvorne organizacije

Uz pomoć ovog alata za strateško planiranje, donatori hrane (restorani, hoteli, kafići, catering tvrtke i supermarketi) mogu učinkovito procijeniti svoju izvedbu, konkurentnost, rizike i potencijal svog poslovanja vezano uz spašavanje hrane i smanjenje nastajanja viškova hrane.

Alat je jednako primjenjiv na dobrotvorne organizacije s druge strane lanca doniranja hrane. Oni mogu koristiti SWOT analizu kako bi stekli dublje razumijevanje okruženja u kojem djeluju, svojih jakih i slabih strana, kao i mogućnosti koje proizlaze iz spašavanja hrane i njihovog dobrotvornog rada.

I za tvrtke koje doniraju hranu i za dobrotvorne organizacije uključene u lanac spašavanja hrane, SWOT analiza je korisna jer:

• daje jasno razumijevanje vlastitih snaga i slabosti;
• pomaže u cjelokupnoj analizi vlastitih vanjskih i unutarnjih čimbenika, što omogućuje preusmjeravanje tvrtke/organizacije i donošenje optimalnih odluka, čime se postižu bolji rezultati;
• pomaže ublažiti rizike i iskoristiti resurse na najbolji mogući način;
• pomaže razvijanju prednosti u odnosu na konkurenciju;
• podržava razvoj odgovarajućih strategija usmjerenih prema specifičnim ciljevima organizacije, kao što je implementacija lanca spašavanja hrane unutar organizacija na najučinkovitije načine.

Prilikom provedbe SWOT analize preporučuje se uključiti što više odjela jer različiti dionici mogu doći do različitih ideja. To pridonosi dobivanju boljeg uvida te omogućuje prepoznavanje do sada neprimijećenih prilika. Dakle, različite grupe ili pojedinci unutar organizacije mogu učiniti SWOT analizu daleko realnijom i korisnijom. Prikupljanje širokog skupa perspektiva također će vjerojatnije rezultirati većom dodanom vrijednosti.

Upute korak po korak

Procjena snaga i slabosti (unutarnji čimbenici)

Snage i slabosti su oni čimbenici na koje tvrtka ili organizacija može utjecati, odnosno to su čimbenici koji su pod kontrolom tvrtke/organizacije. Stoga ih kategoriziramo kao unutarnje čimbenike.

Snage

U prvom koraku SWOT analize, tvrtke koje doniraju hranu/dobrotvorne organizacije trebaju navesti svoje prednosti. Prilikom nabrajanja jakih strana mogu se uzeti u obzir sljedeći elementi: stvari/postupci koje organizacija radi iznimno dobro, visoka kvaliteta proizvoda, visokokvalificirana radna snaga, jedinstvena prodajna ponuda, financijska sredstva, itd.

Prilikom identifikacije vlastitih snaga u kontekstu smanjenja bacanja hrane i spašavanja viška hrane Ho.Re.Ca tvrtka ili dobrotvorna organizacija treba potražiti odgovore na  pitanja sljedećeg profila:

• U čemu smo posebno dobri kada je u pitanju spašavanje hrane/dostava hrane potrebitima?
• Po čemu smo bolji od drugih u spašavanju/dostavljanju hrane potrebitima?
• Koja su posebna znanja i vještine koja posjedujemo u vezi s lancem spašavanja hrane?
• Koja su sredstva ili resursi koje posjedujemo, a konkurenti ne?
• Što naš tim najviše cijeni kod spašavanja hrane/dostave hrane potrebitima?
• itd.

Slabosti

Drugi korak SWOT analize je navođenje slabosti. Prilikom identifikacije slabosti, tvrtke koje doniraju hranu/dobrotvorne organizacije bi trebale promisliti o svemu što ih sprječava da djelotvornije ili učinkovitije upravljaju lancem spašavanja hrane. To mogu biti: njihove interne poslovne procedure, ljudski i vremenski resursi, njihov položaj u odnosu na konkurente, nedostaci u stručnosti i znanju, ograničena financijska sredstva, itd.

Prilikom identifikacije vlastitih slabosti u kontekstu smanjenja bacanja hrane i spašavanja viškova hrane Ho.Re.Ca tvrtka ili dobrotvorna organizacija želi identificirati svoje slabosti i treba potražiti odgovore na pitanja sljedećeg profila:

• Koji su to unutarnji procesi ili strukture koje bi se mogle poboljšati kako bi se povećala naša učinkovitost kada je u pogledu spašavanje hrane/doniranja viškova hrane u dobrotvorne svrhe?
• Što je to što druge dobrotvorne organizacije/restorani/kafeterije/hoteli/supermarketi rade bolje od nas kada je u pitanju spašavanje hrane/dostava viškova hrane potrebitima?
• Postoje li neka znanja ili vještine u kojima naš tim nije adekvatno obučen?
• Postoje li resursi koje naša tvrtka/organizacija ne posjeduje, a potrebni su za učinkovitiju aktivnost spašavanja hrane?

Nakon što su snage i slabosti navedene, treba ih rangirati prema važnosti ili prioritetu. Po provedenom rangiranju, prvih 5 snaga i prvih 5 slabosti treba umetnuti u SWOT tablicu. Rad s većim brojem prednosti i slabosti možda neće biti toliko učinkovit, stoga je optimalno raditi s 5 aspekata iz svake kategorije (5-5).

Procjena prilika i prijetnji (vanjski čimbenici)

Kao što je već spomenuto, prilike i prijetnje su čimbenici koji dolaze iz okruženja te na njih sama organizacija ne može utjecati. Stoga ih kategoriziramo kao vanjske čimbenike. Ono što dobrotvorna organizacija/Ho.Re.Ca. tvrtka može učiniti, je reagirati na odgovarajući način na ova nekontrolirana kretanja u okruženju.

Vanjski čimbenici mogu se percipirati ili kao prijetnje ili kao prilike, ovisno o situaciji. Primjerice, politička okolnost može biti stavljanje novih sredstava na raspolaganje tvrtkama za smanjenje bacanja hrane – ovo je prilika. S druge strane, povećanje poreza koje je također politička okolnost, predstavlja prijetnju/rizik za tvrtku

Prilike

Prilike su čimbenici koji su vanjski za tvrtku ili organizaciju, a koji mogu proizaći iz, na primjer, tržišta kojem tvrtka/organizacija služi ili iz tehnologije koju koristi. Prilike treba tražiti na svjestan način, ne zanemarujući sljedeće aspekte: socio-kulturne promjene u stavovima ciljnih skupina, tržišne i druge trendove, pravne i političke okolnosti, itd.

Prilikom identifikacije prilika, Ho.Re.Ca tvrtke/dobrotvorne organizacije koje žele aktivno sudjelovati u lancu spašavanja hrane trebaju se usredotočiti na pitanja sljedećeg profila:

• Koji pravni ili politički okviri/propisi nude prednosti onima koji su uključeni u lanac spašavanja hrane i kako ih možemo iskoristiti za svoju dobrobit?
• Kako možemo iskoristiti povećani interes svojih ciljnih skupina za smanjenje bacanja hrane?
• Koje trendove možemo ispitati u vezi sa spašavanjem hrane i kako ih možemo okrenuti u svoju korist?
• Koje bismo partnere trebali identificirati kako bismo uspostavili korisne sinergije duž lanca spašavanja hrane?
• Postoje li mogućnosti vanjskog financiranja ili drugi poticaji koji mogu podržati naše ambicije i aktivnosti u pogledu spašavanja hrane?
• Kako svoje snage možemo pretvoriti u prilike?

Prilikom identifikacije prijetnji u kontekstu smanjenja bacanja hrane i spašavanja viškova hrane Ho.Re.Ca tvrtke/dobrotvorne organizacije  trebaju se usredotočiti na traženje odgovora na pitanja sljedećeg profila:

• Koji zakoni ili propisi mogu imati negativan utjecaj na naše aktivnosti spašavanja hrane?
• Koji vanjski čimbenici mogu ugroziti naše ciljeve spašavanja hrane/ciljeve dostave viškova hrane potrebitima?
• Koji su to tržišni ili drugi trendovi koji bi mogli predstavljati rizik za naše aktivnosti spašavanja hrane?
• Ima li promjena standarda kvalitete koji negativno utječu na naše aktivnosti vezane uz spašavanje hrane/dostavu viškova hrane potrebitima?

Slično kao i u slučaju snaga i slabosti, kada su u pitanju prijetnje i prilike, nakon izlistavanja svih identificiranih, također treba provesti rangiranje prema važnosti i prioritetu a potom 5 najviše rangiranih iz svake kategorije (5-5) upisati u odgovarajuću mrežu SWOT tablice.

 

 

Praktični primjeri

U nastavku su predstavljena dva scenarija SWOT analize od kojih je prvi za Ho.Re.Ca. Tvrtke/supermarkete, dok je drugi primjer iz perspektive dobrotvorne organizacije. Iako su primjeri napravljeni za ilustraciju mogućih SWOT scenarija, oba se primjera uvelike oslanjaju na odgovore prikupljene tijekom provođenja analize procjene na razini cijele Europe i kroz analizu intervjua stručnjaka za okoliš i/ili sigurnost hrane u okviru ReS-Food projekta.

Primjer 1 – Potencijalni vanjski i unutarnji čimbenici donatora hrane Kao prvi primjer, predstavljena je Ho.Re.Ca. tvrtka/organizacija kojoj je cilj prestati bacati hranu, početi donirati višak hrane i osigurati distribuciju hrane. Navedene snage, slabosti, prijetnje i prilike imaju za cilj prikazati moguće čimbenike za svaku kategoriju SWOT analize – snage, slabosti, prilike i prijetnje .

Snage (5)	Slabosti (5)
predanost uprave smanjenju bacanja hrane  visoka motiviranost i podrška zaposlenika da se uključe u lanac spašavanja hrane sposobnost aktivnog doprinosa humanitarnim ciljevima iskustvo i znanje osoblja izvrsna komunikacija s postojećim ciljnim skupinama	nedostatak odgovarajućeg skladišnog prostora za višak hrane dodatno administrativno opterećenje vezano uz doniranje hrane – potreba za više radnih sati nedostatak suradnje s dobrotvornim organizacijama  nedostatak vremena za transport viškova hrane  nepredvidiva količina viškova hrane
Prilike (5)	Prijetnje (rizici) (5)
porezne olakšice za tvrtke donatore eliminacija/smanjenje troškova transporta viškova hrane (odvoz od strane dobrotvornih organizacija)  promjena ponašanja i osvještavanje šire zajednice  nove mogućnosti vanjskog financiranja za potporu provedbi inicijativa spašavanja hrane uspostava novih partnerstva (volonteri, dobrotvorne organizacije, prijevozničke tvrtke, itd.)	izmjene propisa o sigurnosti hrane neočekivano poskupljenje prijevoza  inflacija i rastući troškovi hrane nepredvidivost promjena u pravnom i gospodarskom okruženju izolacija iz bilo kojeg razloga, poput Covida ili rata

Primjer 2 – Potencijalni vanjski i unutarnji čimbenici dobrotvornih organizacija/organizacija primatelja hrane Kao drugi primjer, predstavljena je dobrotvorna organizacija. Cilj dobrotvorne organizacije je prikupiti što više hrane i podijeliti je ciljnim skupinama – potrebitima, velikim obiteljima s ograničenim financijskim mogućnostima, a pritom osigurati što veću kvalitetu donirane hrane. Dobrotvorna udruga u ovom primjeru trenutno distribuira svu doniranu hranu i smatra da postoji potreba za dodatnim količinama te se stoga želi usmjeriti na zadovoljavanje te potrebe.

Snage (5)	Slabosti (5)
visoka motiviranost i entuzijazam volontera za distribuciju hrane sposobnost društveno odgovornog djelovanja, pomaganja potrebitima, doprinosa humanitarnim ciljevima dobre i kontinuirane veze s volonterima koji podržavaju proces doniranja dobra postojeća suradnja s tvrtkama donatorima hrane vještine, iskustvo i znanje osoblja	nema odgovarajućih skladišnih kapaciteta koji bi osigurali kvalitetu viškova hrane u slučaju većih količina broj tvrtki koje su u sustavu evidentirane kao donatori hrane i s kojima postoji suradnja slaba prisutnost na društvenim mrežama ograničena financijska sredstva za kupnju dodatnog vozila za prijevoz donirane hrane nemogućnost preuzimanja hrane u bilo kojem trenutku (npr. u slučaju viška hrane iz restorana, vrlo često višak hrane treba prikupljati tijekom noći, za što su ljudski resursi ograničeni)
Prilike (5)	Prijetnje (rizici) (5)
promjene ponašanja i osvještavanje šire zajednice doprinos humanitarnim ciljevima, stvaranje dobre volje i društvene odgovornosti mogućnosti vanjskog financiranja za potporu provedbi inicijativa doniranja hrane rastuća potražnja (zbog inflacije i migracija) izgradnja novih partnerstava (s tvrtkama iz svih sektora opskrbnog lanca koji potencijalno stvaraju gubitke hrane, prijevozničkim tvrtkama, volonterima, itd.)	izmjene propisa o sigurnosti hrane neočekivano poskupljenje prijevoza inflacija i porast troškova hrane uzrokuju manju potrošnju i manje bacanja hrane nepredvidivost promjena u pravnom i gospodarskom okruženju nepredvidivost količina viška hrane

Od analize do primjene – razvoj strategije

Kako je vidljivo iz prethodno navedenih primjera, postupak provođenja SWOT analize identičan je za tvrtke i organizacije koje daju hranu i one koje primaju hranu. Štoviše, neke od vanjskih prilika ili prijetnji s kojima se suočavaju u vezi s lancem spašavanja hrane vrlo su slične, što pruža izvrsne mogućnosti strateške suradnje.

Nakon što je napravljena analiza, sljedeći korak je razvoj strategije. Snage i slabosti treba sustavno uspoređivati, baš kao i prilike i prijetnje. Treba utvrditi u kakvom su međusobnom odnosu i kako se mogu pretvoriti u skup aktivnosti kojima će tvrtka postići svoje ciljeve. Ho.Re.Ca. tvrtke ili organizacije primatelji hrane mogu poduzeti različite pristupe razvoju strategije:

• uskladiti svoje snage s prilikama
• koristiti svoje snage u borbi protiv prijetnji
• otkloniti svoje slabosti kako bi iskoristili prilike
• ne dopustiti da slabosti postanu meta prijetnji

Konačni rezultat SWOT analize su strategije daljnjeg djelovanja koje je donator/poduzeće/organizacija primatelj hrane odredio za svako od četiri strateška područja, a posebno sve one strategije koje podržavaju proces spašavanja/doniranja hrane.

Budući da će biti identificirano više potencijalnih strategija, treba im odrediti prioritete na temelju relevantnosti, a za provedbu odabrati one koje imaju najveću vjerojatnost da će polučiti rezultat. Prilikom odabira strategije važno je pokušati kvantificirati potencijalnu korist koju primjena strategije donosi organizaciji/tvrtki, te uzeti u obzir raspoložive resurse potrebne za provedbu. Preporuča se izlučiti ukupno 3 - 5 strategija za implementaciju.

Vrijedno je napomenuti da se s vremena na vrijeme isplati ponovno provesti SWOT analizu!

Uz pomoć SWOT analize, tvrtke donatori i primatelji hrane moći će jednostavno razviti prilagođeni poslovni model koji na primjeren način podržava njihove ambicije vezane uz spašavanje hrane.

Zaključna razmatranja

Doniranje hrane igra ključnu ulogu u važnom zadatku smanjenja bacanja hrane i uspješnog spašavanja viškova hrane. Kako je pokazano u ovom dokumentu, doniranje hrane i spašavanje viškova hrane važan je zadatak s ozbiljnim posljedicama, a organizirano doniranje hrane učinkovit je način za njihovo smanjenje.

Distribucijom viškova hrane potrebitima, ne samo da smanjujemo glad već i potičemo osjećaj građanske svijesti i kohezije zajednice, ujedno smanjujući opterećenje odlagališta otpada. To je strategija u kojoj svi dobivaju, a koja se istovremeno bavi moralnim imperativom zadovoljavanja gladi potrebitih kao i nužnošću smanjenja otpada sa stajališta zaštite okoliša.

Napori pojedinaca, prehrambenih tvrtki, neprofitnih organizacija i vladinih inicijativa igraju ključnu ulogu u osiguravanju uspjeha programa doniranja hrane. Kroz suradnju i inovacije možemo pojednostaviti proces spašavanja i distribucije hrane, čineći ga učinkovitijim i dostupnijim za sve.

U cilju spašavanja viškova hrane i doniranja onima kojima je potrebna, svaki doprinos se računa. Bilo da se radi o akciji lokalnog karaktera, korporativnoj inicijativi ili promjenama politike na nacionalnoj razini, svi smo dionici ovog zajedničkog nastojanja.

Uz malo uloženog truda, moguće je postaviti doniranje hrane na vrh strategija za borbu protiv bacanja hrane. Suradnja svih dionika u lancu smanjenja bacanja hrane i spašavanja viškova hrane može učiniti realnom budućnost u kojoj višak hrane nalazi put do onih kojima je potrebna, u kojoj je glad ublažena i u kojoj naše zajednice napreduju na temeljima suosjećanja i održivosti.

Reference

Al Rahmah Medical. (2023). 5 Strategies For Creating A Successful Charity Project And Measuring Its Impact. Retrieved from: https://rahmah.sa/en/5-strategies-for-creating-a-successful-charity-project-and-measuring-its-impact/

Aloysius, N. & Ananda, J. (2023). A Circular Economy Approach to Food Securityand Poverty: a Case Study in Food Rescuein Sri Lanka. Circular Economy and Sustainability. doi: https://doi.org/10.1007/s43615-023-00255-4

Caldeira, C., De Laurentiis, V., & Sala, S. (2019). Assessment of food waste prevention actions. Development of an Evaluation Framework to Assess the Performance of Food Waste Prevention Actions.

De Menna, F., Davis, J., Östergren, K., Unger, N., Loubiere, M., & Vittuari, M. (2020). A combined framework for the life cycle assessment and costing of food waste prevention and valorization: an application to school canteens. Agricultural and Food Economics, 8(1), 1-11.

Europska komisija (2017). OBAVIJEST KOMISIJE Smjernice EU-a o doniranju hrane (2017/C 361/01), Službeni list Europske unije. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017XC1025(01)

European Commission. (2019). Study on food donation and food waste prevention in the EU. https://ec.europa.eu/food/sites/food/files/safety/docs/fw_eu-actions_study_food_donation_2019_en.pdf

Europska komisija. (2020). OBAVIJEST KOMISIJE o smjernicama o sustavima upravljanja sigurnošću hrane za djelatnosti maloprodaje hrane, uključujući donacije hrane (2020/C 199/01). Službeni list Europske unije. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020XC0612(08)

Food Waste Reduction Alliance. (2016). Best practices and emerging solutions toolkit: A guide to reducing food waste through donation. https://fpra.ca/wp-content/uploads/2019/08/FWRA-Toolkit.pdf

FoodDrinkEurope, EuroCommerce, FEBA. (2016). Every Meal Matters: Food Donation Guidelines. Retrieved August 11, 2023, from https://www.fooddrinkeurope.eu/wp-content/uploads/2021/09/6194-FoodDrink-Europe-Every_Meal_Matters-1.pdf

FoodDrinkEurope. (2017). Guidance on food donation and food waste prevention in the food and drink industry. https://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Food_Donation_Study.pdf

Garcia-Garcia, G., Woolley, E., Rahimifard, S., Colwill, J., White, R., & Needham, L. (2017). A methodology for sustainable management of food waste. Waste and Biomass Valorization, 8(6), 2209-2227. https://29september.eurofoodbank.org/wp-content/uploads/2020/09/Infographics_EN.pdf

EU Platform on Food Losses and Food Waste (2019). Recommendations for Action in Food Waste Prevention https://food.ec.europa.eu/system/files/2021-05/fs_eu-actions_action_platform_key-rcmnd_en.pdf

International Organization for Standardization. (2020). ISO 22000:2018 - Food safety management systems - Requirements for any organization in the food chain. https://www.iso.org/standard/65464.html

International Organization for Standardization. (2020). ISO 9001:2015 - Quality management systems - Requirements. https://www.iso.org/standard/62085.html

Karin Östergren, Jenny Gustavsson, Hilke Bos-Brouwers, Toine Timmermans, Ole-Jørgen Hansen, Hanne Møller; Gina Anderson and Clementine O’Connor, Han Soethoudt, Tom Quested, Sophie Easteal, Alessandro Politano, Cecilia Bellettato, Massimo Canali, Luca Falasconi, Silvia Gaiani, Matteo Vittuari, Felicitas Schneider, Graham Moates, Keith Waldron, Barbara Redlingshöfer (2014). FUSIONS Definitional Framework for Food Waste. European Commission (FP7), Coordination and Support Action – CSA Contract number: 311972

National Restaurant Association. (2021). ServSafe: Food safety training and certification. https://www.servsafe.com/

Nitzsche, P., Simba, A., & Gourmelon, G. (2020). Analyzing the drivers of food waste generation in the hospitality sector: A case study of hotel restaurants. Sustainability, 12(9), 3586. doi:10.3390/su12093586

Ockerman, H. W., & Basu, L. (2017). Encyclopedia of meat sciences (2nd ed.). Academic Press.

Oragui, D. (2023, August 6). How to Create an Effective Standard Operating Procedure (SOP). Retrieved from Helpjuice: https://helpjuice.com/blog/standard-operating-procedure

Plekenpol, R., Ardura, A., & Leib , E. B. (2022). The Global Food Donation Policy Atlas - EU Legal Guide. Harvard Law School Food Law and Policy Clinic (FLPC). Retrieved from https://www.foodbanking.org/wp-content/uploads/2023/01/The-Global-Food-Donation-Policy-Atlas_EU_Legal-Guide.pdf

Richardson, L. (2011). General food distribution https://www.ennonline.net/htpv2module11

Rivera, A. F., Smith, N. R., & Ruiz, A. (2023, January 26). A systematic literature review of food banks’ supply chain operations with a focus on optimization models. Journal of Humanitarian Logistics and Supply Chain Management, 13(1), 10-25. doi:https://doi.org/10.1108/JHLSCM-09-2021-0087

SecondBite. (2021). Food donor guidelines. https://www.secondbite.org/wp-content/uploads/2021/05/Food-Donor-Guidelines.pdf

Shevchenko, A., Hajmohammad, S., & Pagell , M. (2023, August 1). Operations of cost-effective charities: a qualitative study. International Journal of Operations & Production Management.

The Global FoodBanking Network. (2021). Member directory. https://www.foodbanking.org/our-network/member-directory/

The Global FoodBanking Network. (n.d.). Partner with us. Retrieved from https://www.foodbanking.org/partner-with-us/

UNEP and WRAP. (2019). Food waste hierarchy and associated definitions. https://www.wrap.org.uk/content/food-waste-hierarchy

United Nations. (2015). Sustainable Development Goal 12: Ensure sustainable consumption and production patterns. https://www.un.org/sustainabledevelopment/sustainable-consumption-production/

United Nations. (2018). World Food Programme: Food procurement. https://www.wfp.org/procurement

United States Department of Agriculture. (2020). United States Standards for Grades of Fresh Fruits and Vegetables. https://www.ams.usda.gov/grades-standards/fruit-and-vegetable-grades-and-standards

World Resources Institute. (2019). The business case for reducing food loss and waste: Catering and restaurants. https://www.wri.org/research/business-case-reducing-food-loss-and-waste-catering-and-restaurants

Korisne veze
Potpuno poznavanje zakonodavstva i standarda EU-a (ili nacionalnih) o prikupljanju, prijevozu, skladištenju i distribuciji hrane prvi je korak prema uspješnoj provedbi procesa prikupljanja i distribucije hrane. Relevantni su sljedeći dokumenti EU-a i nacionalni dokumenti:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017XC1025(01)

https://29september.eurofoodbank.org/wpcontent/uploads/2020/09/Infographics_EN.pdf

https://food.ec.europa.eu/safety/food-waste/eu-actions-against-food-waste/food-donation_en

https://food.ec.europa.eu/system/files/2021-05/fs_eu-actions_action_platform_key-rcmnd_en.pdf

https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_donacijama_i_humanitarnoj_pomoci.html

https://www.paragraf.rs/propisi/zakon-o-porezu-na-dodatu-vrednost.htmlhttps://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_81_1699.html

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_12_118_2343.html

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_09_91_1811.html

https://www.fao.org/fao-who-codexalimentarius/about-codex/members/detail/en/c/15564/

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_12_156_2535.html

https://www.fao.org/fao-who-codexalimentarius/about-codex/members/detail/en/c/15564/

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_12_156_2535.html

Komunikacija Komisije o smjernicama EU-a o doniranju hrane (2017/C 361/01):

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HU/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2017.361.01.0001.01.HUN&toc=OJ:C:2017:361:TOC#ntr62-C_2017361HU.01000101-E0062

A Bizottság közleménye iránymutatásról az élelmiszer-kiskereskedelmi tevékenységekre, többek között az élelmiszer-adományozásra vonatkozó élelmiszer-biztonsági irányítási rendszerekről 2020/C 199/01 C/2020/2941:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HU/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2020.199.01.0001.01.HUN&toc=OJ:C:2020:199:TOC

Vodič za sprečavanje rasipanja hrane u prehrambenoj industriji:

https://portal.nebih.gov.hu/documents/10182/1218772/maradeknelkul_utmutato_ELELMISZERIPAR_webes.pdf/580e6f4d-b9b9-4756-02ce-0481970c3e05 

Vodič za sprečavanje rasipanja hrane u komercijalnom sektoru:

https://portal.nebih.gov.hu/documents/10182/1218772/maradeknelkul_utmutato_KERESKEDELEM_webes.pdf/3e2165d8-c04f-bee3-0fdb-cf1d1e230897

Radi vaše udobnosti pripremili smo kutiju s alatima s korisnim materijalima, predlošcima i radnim listovima:

2.2_ReS-Food-TOOLBOX final Croatian

Sretno učenje!