Training Humanitarian - Croatian

MODUL 4: NAJBOLJE PRAKSE Nastavni materijal Razumijevanje upravljanja doniranjem hrane Upravljanje u doniranju hrane odnosi se na odgovorno i etično upravljanje odnosima s donatorima hrane, s ciljem održavanja povjerenja, osiguravanja zadovoljstva i poticanja dugoročnih partnerstava. To uključuje pažljivo njegovanje donatorskih odnosa kroz učinkovitu komunikaciju, transparentnost i odgovornost. Razumijevanje načela i praksi upravljanja ključno je za dobrotvorne organizacije koje se bave doniranjem hrane kako bi maksimalno povećale zadržavanje i podršku donatora. Učinkovito upravljanje doniranjem hrane počinje prepoznavanjem važnosti donatora i njihovih doprinosa. Donatori igraju ključnu ulogu u rješavanju nesigurnosti hrane i smanjenju rasipanja hrane osiguravajući višak hrane za preraspodjelu. Priznavanjem velikodušnosti donatora i pokazivanjem zahvalnosti za njihovu potporu, dobrotvorne organizacije mogu ojačati odnose i potaknuti nastavak angažmana. Transparentnost je temeljni aspekt upravljanja, budući da donatori očekuju iskrenost i otvorenost u svojim interakcijama s dobrotvornim organizacijama. Pružanje jasnih i točnih informacija o tome kako se donirana hrana koristi, distribuira i utječe na zajednice gradi povjerenje u organizaciju. Transparentnost također uključuje otkrivanje svih izazova ili ograničenja s kojima se organizacija susreće i proaktivnost u rješavanju problema donatora. Komunikacija je ključna za učinkovito upravljanje doniranjem hrane. Dobrotvorne organizacije moraju održavati otvorenu komunikaciju s donatorima, obavještavajući ih o aktivnostima, postignućima i utjecaju organizacije. Redovita ažuriranja, bilteni i izvješća pomažu donatorima da ostanu povezani s misijom i da se osjećaju cijenjenima zbog svojih doprinosa. Osim toga, brza i brza komunikacija s upitima i povratnim informacijama donatora pokazuje pozornost i poštovanje prema zabrinutostima donatora. Izgradnja povjerenja i odnosa s donatorima Izgradnja povjerenja i odnosa s donatorima hrane ključna je za poticanje snažnih i trajnih odnosa. Povjerenje je temelj svakog uspješnog partnerstva, a dobrotvorne organizacije moraju marljivo raditi kako bi stekle i održale povjerenje donatora. Povjerenje se gradi dosljednim radnjama koje pokazuju integritet, pouzdanost i odgovornost. Dosljednost u komunikaciji i ponašanju ključna je za izgradnju povjerenja s donatorima. Dobrotvorne organizacije moraju ispuniti svoja obećanja i obveze, osiguravajući da se doniranom hranom postupa odgovorno i da se ona učinkovito distribuira. Dosljednim ispunjavanjem očekivanja i postizanjem pozitivnih rezultata, dobrotvorne organizacije mogu izgraditi povjerenje i kredibilitet kod donatora. Transparentnost je još jedna ključna komponenta izgradnje povjerenja s donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi biti transparentne u pogledu svojih operacija, financija i utjecaja, pružajući donatorima jasne i točne informacije o tome kako se njihove donacije koriste. Transparentnost gradi povjerenje pokazujući iskrenost, otvorenost i odgovornost u svim aspektima aktivnosti organizacije. Osobne veze ključne su za izgradnju odnosa s donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi odvojiti vrijeme da upoznaju svoje donatore, razumiju njihove motivacije i sklonosti te prema tome prilagoditi svoje napore u upravljanju. Izgradnja osobnih odnosa s donatorima pomaže u stvaranju osjećaja povezanosti i lojalnosti, potičući dugoročni angažman i podršku. Pružanje vrijednosti donatorima Pružanje vrijednosti donatorima hrane nadilazi jednostavno prihvaćanje njihovih donacija; uključuje nuđenje smislenih pogodnosti i usluga koje poboljšavaju iskustvo donatora i iskazuju zahvalnost za njihovu podršku. Dobrotvorne organizacije mogu pružiti vrijednost donatorima na različite načine, poput ponude logističke podrške, mogućnosti umrežavanja i priznanja za njihove doprinose. Jedan od načina pružanja vrijednosti donatorima je nuđenje logističke potpore kako bi se olakšao proces doniranja. Dobrotvorne organizacije mogu pomoći donatorima u logistici kao što su transport, skladištenje i pakiranje, olakšavajući im doniranje viška hrane. Ublažavanjem logističkih opterećenja, dobrotvorne organizacije mogu potaknuti i potaknuti veće sudjelovanje donatora. Mogućnosti umrežavanja još su jedna vrijedna korist koju dobrotvorne organizacije mogu ponuditi donatorima. Povezivanjem donatora s drugim istomišljenicima i organizacijama, dobrotvorne organizacije mogu pomoći donatorima da prošire svoje mreže, izgrade odnose i surađuju na zajedničkim ciljevima. Mogućnosti umrežavanja mogu uključivati događaje, radionice i internetske forume na kojima donatori mogu komunicirati i razmjenjivati ideje. Priznanje je važan aspekt pružanja vrijednosti donatorima. Dobrotvorne organizacije trebale bi odavati priznanje i slaviti doprinose donatora, izražavajući zahvalnost za njihovu velikodušnost i prepoznajući njihov utjecaj na misiju organizacije. Priznanja mogu biti u različitim oblicima, kao što su javna priznanja, nagrade i personalizirane zahvalnice, prilagođene sklonostima i preferencijama donatora. Javno priznanje je učinkovit način da se zahvale donatorima. Dobrotvorne organizacije mogu javno priznati doprinose donatora putem različitih kanala, kao što su društveni mediji, bilteni i godišnja izvješća. Isticanje potpore donatora i prikazivanje utjecaja njihovih doprinosa pomaže u podizanju svijesti i inspirira druge da se uključe, a ujedno pruža donatorima osjećaj ponosa i priznanja. Angažiranje donatora u misiji Uključivanje donatora u misiju organizacije ključno je za poticanje osjećaja vlasništva, povezanosti i predanosti. Donatori se žele osjećati povezanima s ciljevima koje podržavaju i razumjeti koliko njihovi doprinosi čine razliku. Dobrotvorne organizacije mogu angažirati donatore u misiji kroz različite aktivnosti i inicijative koje ih uključuju u rad i utjecaj organizacije. Jedan od načina uključivanja donatora u misiju je njihovo uključivanje u volonterske aktivnosti i događaje. Dobrotvorne organizacije mogu pozvati donatore da sudjeluju u volonterskim prilikama kao što su podjela hrane, događaji u zajednici i kampanje prikupljanja sredstava. Volontirajući uz osoblje i druge podupiratelje, donatori stječu iskustvo iz prve ruke o radu i utjecaju organizacije, produbljujući svoju povezanost i predanost misiji. Drugi način uključivanja donatora u misiju je kroz pripovijedanje priča i izvješćivanje o utjecaju. Dobrotvorne organizacije mogu dijeliti priče, svjedočanstva i priče o uspjehu koje ilustriraju učinak njihovog rada i pokazuju razliku koju doprinosi donatori čine. Prikazujući primjere iz stvarnog života kako donacije pomažu pojedincima i zajednicama, dobrotvorne organizacije mogu inspirirati donatore i ojačati njihovu povezanost s misijom. Ocjenjivanje i poboljšanje napora u upravljanju Procjena i poboljšanje napora u upravljanju ključni su za osiguravanje da dobrotvorne organizacije učinkovito angažiraju i zadrže donatore hrane. Redovitim ocjenjivanjem učinkovitosti inicijativa upravljanja i traženjem povratnih informacija od donatora, dobrotvorne organizacije mogu identificirati područja za poboljšanje i implementirati strategije za povećanje zadovoljstva i zadržavanja donatora. Jedna metoda za procjenu napora u upravljanju je mjerenje zadovoljstva donatora i stopa zadržavanja. Dobrotvorne organizacije mogu anketirati donatore kako bi procijenile njihovu razinu zadovoljstva praksama upravljanja i identificirale područja u kojima su potrebna poboljšanja. Praćenje stopa zadržavanja donatora tijekom vremena pruža dragocjene uvide u učinkovitost nastojanja upravljanja i pomaže u prepoznavanju trendova i obrazaca u ponašanju donatora. Zadržavanje donatora mjera je koliko vaših donatora nastavlja davati vašoj organizaciji nakon prvog dara. Ako vaša organizacija ne inspirira nove donatore da ponovno daju, vaša je stopa zadržavanja donatora niska. Ako

MODUL 3: DONATORSKA ZAJEDNICA Nastavni materijal Kako izgraditi i proširiti mrežu donatora i dobrotvornih organizacija? Učinkovita metoda upravljanja viškom hrane uključuje redistribuciju hrane dobrotvornim organizacijama ili bankama hrane. Nakon prevencije, najpoželjniji izbor u hijerarhiji otpada od hrane je hrane preusmjeravanje viška hrane za ljudsku prehranu. Prema Eisenhandleru i Tzuru (2019), banke hrane su objekti poput skladišta ili depoa koje koriste organizacije kao što su smočnice hrane, javne kuhinje ili skloništa, kako bi ponudile pomoć u hrani onima koji se suočavaju s nestašicom hrane. Cilj banke hrane ili druge humanitarne organizacije je dati vrijednost hrani koja bi inače završila na odlagalištima, unatoč tome što je sigurna i hranjiva za ljudsku prehranu. Osim što im je primarni cilj pomoći potrebitima, pridonose i očuvanju okoliša smanjenjem količine otpada, što ima značajne posljedice za okoliš. Ove organizacije obično ovise o dobavljačima kao što su prehrambene tvrtke i drugi suradnici, koji u osnovi funkcioniraju kao veletrgovci. Neki od njihovih ključnih korisnika i dionika uključuju: ▪ Obitelji, organizacije djece i mladih, centri za liječenje ovisnosti, vjerska skloništa, radne zadruge i slične skupine. ▪ Proizvođači hrane, distributeri, supermarketi, veletrgovci, skladišta, trgovci na malo, prijevozničke tvrtke, financijske institucije, marketinške i komunikacijske agencije, javne ustanove, kao i razne nacionalne i međunarodne organizacije. Akcije za hranu nisu novi koncept prikupljanja sredstava, ali služe kao osnova za banke hrane diljem svijeta. Zanemarivanje prvog koraka u prikupljanju hrane može dovesti do značajnog gubitka donacija. Banke hrane ili druge humanitarne organizacije mogu se obratiti lokalnim restoranima, kafićima, odmorištima i drugim objektima za donacije hrane. Postizanje viših stopa donacija često zahtijeva fizički posjet tim lokacijama, kada je to moguće, i objašnjavanje svrhe banaka hrane. Pitajte ih imaju li ostataka hrane kojima je rok trajanja, a koje bi mogli donirati umjesto da ih šalju na odlagalište. Mnoge institucije spremne su donirati takve proizvode. Koraci za stvaranje ili proširenje mreže donatora Identificirajte svoje idealne donatore hrane: Kako biste počeli graditi svoju donatorsku mrežu, definirajte tko su vaši idealni donatori. To su ljudi koji će najvjerojatnije podržati vašu stvar i dijeliti vaše vrijednosti. Moguće je koristiti društvene mreže, e-poštu, pozive ili tehnike od vrata do vrata kako biste izgradili svoju donatorsku mrežu. Upotrijebite alate kao što su upitnici, društvene mreže ili baze podataka o donatorima za prikupljanje informacija o vašim trenutnim donatorima i potencijalnim podupirateljima. Zatim osmislite svoje govore ili poruke kako biste zadovoljili njihove potrebe. Proširite svoj utjecaj: Sljedeći korak u izgradnji vaše mreže donatora je povećanje vašeg dosega i vidljivosti. Pronađite način da se povežete s potencijalnim donatorima koji još uvijek možda ne znaju za vaš startup ili vaš cilj. Možete koristiti različite metode kao što su preporuke, događaji, mediji, partnerstva, online platforme ili izravna pošta. Također, uključite svoje postojeće donatore i podupiratelje da prošire riječ o tome. Budite strateški i kreativni u svom pristupu, nudeći vrijednost i relevantnost svojim izgledima. Nastojte pobuditi njihov interes i pozovite ih da saznaju više o vašem startup-u ili misiji. Komunicirajte sa svojim potencijalnim pristašama: Sljedeća faza u širenju vaše mreže donatora uključuje aktivno uključivanje vaših potencijalnih podržavatelja i njihovo vođenje kroz putovanje donacija. Važno je uspostaviti povjerenje i vezu s njima, a istovremeno im pokazati važnost njihove podrške. Upotrijebite različite metode i strategije kako biste ih angažirali, uključujući e-poštu, telefonske pozive, društvene medije, webinare, biltene i priče. Ponudite vrijedan i privlačan sadržaj koji ih informira, motivira i potiče na angažman. Prilagodite svoju komunikaciju kako biste je učinili interaktivnijom i osjetljivijom te obratite pozornost na njihove povratne informacije, pitanja, nedoumice i prigovore. “Traži dar”: Sljedeći korak u širenju mreže donatora je traženje donacija. Ovo je trenutak kada se direktno i jasno obraćate svojoj ciljnoj skupini i tražite njihovu podršku. Budite sigurni i uvjerljivi u svojim zahtjevima, objasnite kako će njihove donacije učiniti razliku. Važno je biti pun poštovanja, ali i fleksibilan, nudeći im različite mogućnosti i pogodnosti za različite razine donacija. Učinite proces darivanja jednostavnim i praktičnim te izrazite zahvalnost za njihovu velikodušnost i predanost. Uključite svoje donatore: Sljedeći korak u širenju vaše mreže donatora je da natjerate svoje donatore da se vraćaju i postanu vjerni podržavatelji. Ključno je njegovati i njegovati svoj odnos s njima, pokazujući im koliko cijenite njihovu podršku. Koristite različite metode kao što su kartice zahvale, tražite njihove povratne informacije, dajte im novosti, kreirajte događaje ili provedite ankete kako biste zadržali svoje donatore. Ponudite im relevantne i pravovremene informacije koje naglašavaju važnost njihovih doprinosa. Potaknite njihovo sudjelovanje i pozovite ih da budu dio vaše zajednice. Neki donatori radije ostaju uključeni i aktivno sudjeluju u svom cilju. Kada donator postane zainteresiraniji, taj se odnos može njegovati i iz njega se može razviti dugoročno partnerstvo. Isticanjem njihovog angažmana moguće je privući više pristaša da se pridruže mreži donatora hrane. Proširite svoju mrežu: Posljednji korak u širenju vaše donatorske mreže je širenje vaših veza. To uključuje korištenje vaših postojećih donatora i podupiratelja za privlačenje novih. Možete ih motivirati da preporuče, predstave ili pozovu druge da se pridruže vašoj misiji. Uz to, koristite alate i platforme koje vašim pristašama omogućuju dijeljenje ili prikupljanje hrane za vašu organizaciju. Prepoznajte i nagradite svoje donatore i podupiratelje za njihov trud, njegujući kulturu velikodušnosti i pružanja pomoći. Slika 1. Mogućnosti upravljanja viškom hrane. Ograničeni resursi, koji povećavaju potrebu za pomoći u hrani, i konkurencija utječu na mrežu potražnje. Dostupnost viška hrane (SF) ključna je za transakcije, ali pojedinosti su neizvjesne do internog datuma “upotrijebiti do”. Strana ponude zahtijeva niske troškove preraspodjele i ima različite mogućnosti za upravljanje viškovima hrane (Slika 1). Redovita dostupnost viška hrane jača veze, ali sporadični viškovi zahtijevaju fleksibilnost i koordinaciju kako bi se oporavili. Redovita opskrba koči razvoj odnosa, što dovodi do redovnih i sporadičnih odnosa. Kako bi se povećao povrat viška hrane, potrebno je unaprijediti nove veze i postojeće veze. (Sundgren, 2022.). Grupe za pomoć u hrani grade povjerenje ispunjavanjem očekivanja donatora. Ovo održava sindikate u poduzećima u kojima je vjerodostojnost važna. Snažne veze podrazumijevaju dosljednost, pravednost i izravno sudjelovanje, ali postoje praznine u znanju o hijerarhiji i redistribuciji rasipanja hrane među stručnjacima za upravljanje opskrbnim lancem. Obrazovanje ovih stručnjaka može pomoći jer se bacanje hrane događa

MODUL 2: SIGURNOST HRANE ASPEKTI SIGURNOSTI TIJEKOM PRERADISTRIBUCIJE HRANE ZA HUMATITARNE ORGANIZACIJE Sigurnost hrane uključuje pravila o higijeni u proizvodnji, preradi, prometu i kontroli hrane, biljnog i životinjskog podrijetla, kojima se osigurava higijenska ispravnost hrane, uključujući pravila o informiranju potrošača. Svi sudionici u opskrbnom lancu od sudionika u procesu proizvodnje, distribucije, skladištenja, prodajnih objekata i isporuke do potrošača dužni su poštivati zakonske propise i direktive iz područja sigurnosti hrane. Razmatranje sigurnosti hrane od industrije do tržišta uključuje aspekte kao što su kao što su podrijetlo hrane, prakse označavanja, higijenski standardi, aditivi, ostaci pesticida, biotehnološke politike i zakonski propisi za uvoz-izvoz i certificiranje hrane. S druge strane, praksa od tržišta do potrošača daje prioritet osiguravanju sigurnosti hrane na tržnicama i tijekom pripreme hrane za potrošače. Poglavlje 12 u „Pravnoj stečevini EU“, skupu zajedničkih prava i obveza za sve članice EU, uključuje detaljna pravila u području sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike. Općim pravilnikom o prehrambenim proizvodima propisuju se higijenska pravila za proizvodnju prehrambenih proizvoda (https://europa.rs). Analiza zakona i propisa o sigurnosti hrane koji se odnose na doniranje hrane U zemljama Europske unije (EU), zahvaljujući primjeni brojnih propisa, direktiva i dokumenata temeljenih na preporukama i smjernicama, sigurnošću hrane upravlja se od njezine proizvodnje i prerade do distribucije i potrošnje (Tablica 1). Uredba je obvezujući pravni akt, a direktiva je pravni akt čiji se ciljevi moraju postići, pri čemu države članice EU imaju slobodu izbora odgovarajućeg oblika (zakona, podzakonskog akta), koji će omogućiti ostvarivanje Postavi ciljeve. Stalna briga o ovom aspektu hrane štiti javno zdravlje, osigurava povjerenje potrošača i olakšava slobodno kretanje zdravstveno sigurne hrane unutar jedinstvenog tržišta Europske unije. Uz propise Europske unije, države članice imaju svoje nacionalno zakonodavstvo i smjernice koje pobliže definiraju postojeće zakone i direktive o sigurnosti hrane. Tablica 1. Zakoni i smjernice o sigurnosti hrane Propisi Opis EU Uredba No 852/2004 Uredba utvrđuje opće higijenske zahtjeve za proizvođače hrane, uključujući i aspekt doniranja hrane (prostor, oprema, osobna higijena, obuka i dokumentacija). EU Uredba No 853/2004 Uredba utvrđuje posebna higijenska pravila za proizvođače hrane životinjskog podrijetla (meso, mliječni i riblji proizvodi) te ujedno osigurava da donirana hrana životinjskog podrijetla zadovoljava sigurnosne standarde. EU Uredba No 178/2002 Uredba utvrđuje opća načela i propise uključujući sigurnost i sljedivost hrane, kao i hranu namijenjenu doniranju. Ovom uredbom naglašava se odgovornost gospodarskih subjekata koji posluju s hranom da na tržište osiguraju higijenski ispravnu hranu, uključujući i doniranu hranu.. EU Uredba 2019/828 Cilj uredbe je poticanje doniranja hrane i smanjenje bacanja hrane uz pojašnjenje odredbi o odgovornosti za doniranje hrane. Uredba pruža pravnu zaštitu donatorima hrane, potiče povećanje donacija uz minimaliziranje pravnih rizika za donatore. EU Direktiva 2000/13/EC Direktiva uređuje označavanje hrane i osigurava potpune informacije o sastojcima, alergenima, nutritivnom sastavu i roku trajanja prehrambenih proizvoda. Ispravno označavanje osigurava dobru praksu doniranja hrane. EU Direktiva 2002/99/EC Direktiva utvrđuje zahtjeve za zdravlje životinja za proizvodnju i stavljanje na tržište proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi. EU Smjernice za doniranje hrane 2017/C 361/01 EU daje smjernice i preporuke za pravilno doniranje hrane (rukovanje hranom, skladištenje, transport i komunikacija u lancu doniranja) u skladu s dobrom donatorskom praksom zemalja EU.. EU Smjernice zakona o hrani Smjernice Europske komisije o različitim aspektima EU zakona o hrani, uključujući sigurnost (označavanje, sljedivost i sustav upravljanja). EFSA Smjernice Znanstvena mišljenja, smjernice i procjene rizika Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u području sigurnosti hrane u svrhu podrške EU institucijama i državama članicama u donošenju odluka. Smjernice Codexa Alimentariusa Smjernice za implementaciju Codex Alimentariusa međunarodno priznatih standarda, smjernica i drugih preporuka vezanih uz hranu, proizvodnju hrane i sigurnost hrane kako bi EU osigurala sigurnost hrane i potaknula društveno odgovorno ponašanje u trgovini. Doniranje hrane Preraspodjela viškova hrane koja se javlja u bilo kojoj fazi lanca proizvodnje i distribucije hrane provodi se besplatno izravnim doniranjem socijalno ugroženim osobama ili putem banaka hrane koje djeluju kao posrednici između donatora, dobrotvornih organizacija i krajnjih korisnika. Donirana hrana može biti svježa hrana (meso, voće i povrće), gotova hrana/obrok, djelomično pripremljena ili smrznuta hrana. Donatori su subjekti u poslovanju s hranom, fizičke ili pravne osobe, koje doniraju viškove hrane iz bilo koje faze lanca opskrbe hranom (proizvodnja, maloprodaja, priprema i dostava gotove hrane, catering). Posrednik u lancu doniranja hrane je neprofitna fizička ili pravna osoba, odnosno humanitarna organizacija (socijalne samoposluge, javne kuhinje) upisana u odgovarajući Upisnik posrednika u doniranju hrane. Krajnji primatelji donirane hrane mogu biti socijalno ugrožene osobe, osobe pogođene elementarnim nepogodama ili elementarnim nepogodama, neprofitne pravne osobe koje pružaju usluge smještaja i/ili prehrane svojim stanovnicima (Slika 1.). Banke hrane, neprofitne organizacije koje prikupljaju, pohranjuju i distribuiraju višak hrane koji je još uvijek siguran za korištenje, imaju važnu ulogu u doniranju. Prva banka hrane osnovana je u Arizoni (SAD) 1967. godine, a prva u Europi 1984. godine u Francuskoj. Danas u europskim zemljama postoje nacionalne federacije banaka hrane. U EU su nacionalne banke umrežene i tvore Europsku federaciju banaka hrane – FEBA (European Food Banks Federation), sa sjedištem u Bruxellesu od 2018. godine. (https://food.ec.europa.eu). U 2018. godini u mreži FEBA bila je 421 banka hrane iz 24 zemlje s 31.700 humanitarnih radnika, od kojih su 85% volonteri. Donacijom se smatra i stavljanje hrane u promet, što zahtijeva dosljednu primjenu zakonskih propisa u ovom području. Donator hrane odgovoran je za higijensku ispravnost hrane do preuzimanja hrane od strane posrednika u lancu donacije ili, u slučaju izravne donacije, krajnjeg primatelja. Humanitarne organizacije, posrednici u lancu doniranja hrane, odgovorne su za sigurnost hrane od preuzimanja hrane od donatora hrane do distribucije hrane do krajnjeg primatelja. Europska komisija potiče države članice na preraspodjelu viškova hrane, odnosno donacija, dajući pravni okvir i smjernice za dobru praksu doniranja hrane u zemljama Europske unije. Direktiva EZ-a 2018/851 o otpadu naglašava potrebu smanjenja bacanja hrane u EU za 50% prije 2030. godine te sugerira da zemlje članice potiču doniranje hrane i smanje usmjeravanje viška hrane za prehranu stoke ili za preradu u neprehrambene proizvode. Godine 2019. unutar Europske unije donesena je odluka o uspostavi zajedničke metodologije za mjerenje bacanja hrane. Strategija Farm to Fork (F2F) također vidi doniranje hrane kao ključnu kariku u

MODUL 1: VIŠKOVI HRANE Humanitarne organizacije Dosadašnje prakse i navike u proizvodnji i potrošnji hrane rezultirale su nastankom velikih količina otpada od hrane. U svijetu se čak jedna trećina proizvedene hrane baci te je zbog toga otpad od hrane prepoznat kao jedan od ključnih problema koji je potrebno riješiti kako bi se postigla održivost proizvodnje i potrošnje hrane. Food surpluses occur at every point along the food supply chain, from farm to fork, and are described as the quantity, availability, and nutritional requirements of food that exceed the real demand for food. The resulting surplus of food usually becomes food waste, which has been recognised as one of the global problems of our time, as shown in Figure1. Redistribucija viškova hrane čini hranu dostupnijom onima koji imaju otežan pristup hranjivim obrocima, što rezultira poboljšanjem zdravlja i povećanjem blagostanja te smanjenjem otpada od hrane. Suradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavača, potrošača i humanitarnih organizacija poboljšava učinkovitost i organizaciju lanca opskrbe hranom. Takva partnerstva potiču inovativne pristupe korištenju i redistribuciji viškova hrane, optimizaciji korištenja resursa i smanjenju otpada od hrane na minimum. Uspostava ovakvih veza unaprjeđuje cjelokupnu učinkovitost (korištenja) resursa unutar lanca opskrbe hranom. Pristupanje problemu redistribucije viška hrane zahtjeva holistički pristup i suradnju u kojoj sudjeluju svi dionici unutar lanca opskrbe hranom. Problem je kompleksnost cijelog procesa, budući količine viškova hrane koji nastaju nije moguće precizno predvidjeti. Identifikacijom tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane moguće je izraditi ciljane planove za oporabu viškova hrane, preraspodjelu i smanjenje otpada. Upravljanje doniranom hranom vrlo je važno kako bi se osigurala učinkovita distribucija i smanjenje otpada. Partnerstva s bankama hrane, dobrotvornim društvima i drugim relevantnim organizacijama ključna su za postizanje učinkovite koordinacije. Nadalje, tvrtka/organizacija trebala bi uspostaviti standardne operativne postupke (SOP) za rukovanje doniranom hranom, skladištenje i distribuciju te implementirati robusne mehanizme praćenja i evaluacije količine, kvalitete i upotrebe donirane hrane. U konačnici trebalo bi provesti i procjenu utjecaja smanjenje otpada od hrane i učinkovitosti procesa distribucije donirane hrane. Najčešći razlozi nastanka viškova hrane tijekom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvalitete i ljudske pogreške. Navedeni čimbenici ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i točnosti u procesu pripreme hrane. Dakle, pravilnim planiranjem obroka nastanak viškova hrane može se značajno smanjiti. Viškove hrane treba kategorizirati prema vrsti, kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice ili gotova jela. Ova kategorizacija pomaže u boljem razumijevanju prirode viškova hrane i olakšava ciljanu preraspodjelu. Najčešće vrste viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca su: kvarljiva hrana, nekvarljiva hrana, gotova hrana, pekarski proizvodi, višak sastojaka te višak zaliha. Za uspješno angažiranje tvrtki koje raspolažu viškovima hrane, a koje su voljne i sposobne pridonijeti aktivnostima preraspodjele viškova hrane, koristi se sustavna metoda identifikacije, komuniciranja svrhe i odabira tvrtke. Ovakva strategija suradnje pomaže u izgradnji snažne mreže tvrtki koje imaju na raspolaganju višak hrane i osigurava pravedniji, održiviji sustav hrane bez otpada koji istovremeno smanjuje glad i doprinosi zaštiti okoliša. Odgovornost identifikacije tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i prehrambenim lancima obično pada na dobrotvorne organizacije, banke hrane, neprofitne vladine organizacije (eng. NGO’s) ili druge dionike koji su uključeni u oporabu i redistribuciju hrane. Jedan od najvažnijih čimbenika pri odabiru tvrtki koji imaju na raspolaganju viškove hrane je pridržavanje strogih propisa o sigurnosti hrane i higijene kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost donirane hrane. Transparentnost je također potrebna u pogledu proizvodnih postupaka, izvora sastojaka i svih dodataka ili konzervansa koji se koriste. Kako bi se osigurala sigurnost i prihvatljivost donirane hrane, ključno je otkriti i mapirati kriterije kvalitete viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Implementacijom robusnih procesa otkrivanja i mapiranja para-metara kvalitete, dobrotvorne organizacije, banke hrane i nevladine organizacije mogu osigurati da viškovi hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca ispunjavaju potrebne standarde sigurnosti i kvalitete za redistribuciju potrebitima. Sigurnost hrane (eng. Food Safety) temeljni je uvjet njezine kvalitete i uveden je kao pojam kako bi se povećalo povjerenje potrošača u hranu koju konzumiraju. Odnosi se na uvjete i postupke rukovanja, pripreme i skladištenja hrane na način koji sprječava njezinu kontaminaciju čime se smanjuje mogućnost pojave bolesti porijeklom iz hrane. Korak dalje od sigurnosti hrane postižemo težnjom prema prehrambenoj sigurnosti (eng. Food Security) koja označava potrebu svakog pojedinca za pristupom hrani. Na Svjetskom ekonomskom forumu o prehrani u Rimu 1996. godine zaključeno je da sigurnost hrane postoji kada svi ljudi u svakom trenutku imaju na raspolaganju dovoljne količine sigurne i nutritivno vrijedne hrane u fizičkom, socijalnom i ekonomskom smislu, a koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i predstavlja njihov izbor za aktivan i zdrav život. Hrana se smatra sigurnom za prehranu ljudi ako nema štetnih učinaka na ljudsko zdravlje kada se konzumira prema uputama. Prvi korak je razviti sveobuhvatne smjernice za kvalitetu, koje opisuju specifične parametre za procjenu kvalitete viškova hrane. Važni čimbenici uključuju izgled, teksturu, miris, okus, cjelovitost pakiranja, datume isteka i sve zakonske zahtjeve. Stvaranje smjernica za kvalitetu podrazumijeva suradnju sa stručnjacima za sigurnost hrane, regulatornim agencijama i dionicima u sektoru/području kako bi se uspostavili robusni i relevantni parametri kvalitete. Kako bi se zaštitili interesi potrošača i osigurala što bolja informiranost, koriste se različiti mehanizmi, kao što su zakonska regulativa, učestale kontrole, jasnije označavanje hrane, uvođenje sustava osiguranja, a sve u cilju poboljšanja kvalitete hrane. Sustavi osiguranja kvalitete i sigurnosti hrane mogu biti obvezni (npr. HACCP – Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke) ili dobrovoljni (ISO 22000 – Međunarodna organizacija za standardizaciju, IFS – Međunarodni standard za hranu i BRC – Britanski maloprodajni konzorcij). HACCP je međunarodno obvezujuća sustavna metoda za identifikaciju, procjenu i kontrolu opasnosti hrane, koja je integrirana sa svim drugim sustavima kvalitete i sigurnosti hrane. Serija standarda ISO 22000 proizašla je iz potrebe prehrambene industrije za stvaranjem međunarodne norme koja bi bila prihvaćena i priznata u svim zemljama i koja bi se bavila upravljanjem sigurnošću hrane u cijelom lancu „od polja do stola“. Standard IFS razvili su njemački, francuski i talijanski trgovački lanci za kontrolu proizvođača marki velikih trgovačkih lanaca. On kombinira načela HACCP-a sa zahtjevima sustava upravljanja kvalitetom

Uvod u Res-Food tečaj za humanitarne organizacije Humanitarne organizacije su značajan sudionik u doniranju hrane i ključno je da osobe uključene u rad tih organizacija budu u potpunosti informirani o nastajanju otpada od hrane. Ovaj dio edukacijskih materijala posebno je osmišljen za zaposlenike i volontere u ovim organizacijama, koji su osviješteni o problemima koji se javljaju zbog nastajanja otpada od hrane te koji se ulažu napore za smanjenje njegova nastajanja, odnosno spašavanje viškova hrane. Tijekom tečaja sudionici će učiti o ključnim aspektima ovog područja, kao što su upravljanje viškovima hrane, sigurnost hrane i uloga zajednice donatora. Kroz module će se sudionici upoznati s osnovnim čimbenicima koji osiguravaju upravljanje kvalitetom u neprofitnim organizacijama, uključujući standarde sigurnosti hrane i logistiku, kao i analizu relevantnih pravila i propisa. Osim toga, ovi moduli imaju za cilj osigurati sudionicima iz humanitarnih organizacija potrebne alate za lakši pristup i suradnju s tvrtkama koje imaju viškove hrane te na taj način spriječiti da viškovi hrane postanu otpad. Također se bave izazovima s kojima se humanitarne organizacije suočavaju u doniranju hrane i pruža strategije za prevladavanje tih prepreka. Praktični primjeri i inovativne kampanje poput “Spasi ‘ružnu’ hranu” i “Odbaci promjenu” potaknut će kreativna rješenja za smanjenje nastajanja otpada od hrane. Do kraja ovog odjeljka čitatelji će biti opremljeni znanjem i alatima za upravljanje viškovima hrane i promicanje održivih praksi.