MODUL 1: VIŠKOVI HRANE
Humanitarne organizacije
Dosadašnje prakse i navike u proizvodnji i potrošnji hrane rezultirale su nastankom velikih količina otpada od hrane. U svijetu se čak jedna trećina proizvedene hrane baci te je zbog toga otpad od hrane prepoznat kao jedan od ključnih problema koji je potrebno riješiti kako bi se postigla održivost proizvodnje i potrošnje hrane.
Food surpluses occur at every point along the food supply chain, from farm to fork, and are described as the quantity, availability, and nutritional requirements of food that exceed the real demand for food. The resulting surplus of food usually becomes food waste, which has been recognised as one of the global problems of our time, as shown in Figure1.
Redistribucija viškova hrane čini hranu dostupnijom onima koji imaju otežan pristup hranjivim obrocima, što rezultira poboljšanjem zdravlja i povećanjem blagostanja te smanjenjem otpada od hrane. Suradnja između proizvođača hrane, distributera, prodavača, potrošača i humanitarnih organizacija poboljšava učinkovitost i organizaciju lanca opskrbe hranom. Takva partnerstva potiču inovativne pristupe korištenju i redistribuciji viškova hrane, optimizaciji korištenja resursa i smanjenju otpada od hrane na minimum. Uspostava ovakvih veza unaprjeđuje cjelokupnu učinkovitost (korištenja) resursa unutar lanca opskrbe hranom.
Pristupanje problemu redistribucije viška hrane zahtjeva holistički pristup i suradnju u kojoj sudjeluju svi dionici unutar lanca opskrbe hranom. Problem je kompleksnost cijelog procesa, budući količine viškova hrane koji nastaju nije moguće precizno predvidjeti.
Identifikacijom tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane moguće je izraditi ciljane planove za oporabu viškova hrane, preraspodjelu i smanjenje otpada.
Upravljanje doniranom hranom vrlo je važno kako bi se osigurala učinkovita distribucija i smanjenje otpada. Partnerstva s bankama hrane, dobrotvornim društvima i drugim relevantnim organizacijama ključna su za postizanje učinkovite koordinacije.
Nadalje, tvrtka/organizacija trebala bi uspostaviti standardne operativne postupke (SOP) za rukovanje doniranom hranom, skladištenje i distribuciju te implementirati robusne mehanizme praćenja i evaluacije količine, kvalitete i upotrebe donirane hrane. U konačnici trebalo bi provesti i procjenu utjecaja smanjenje otpada od hrane i učinkovitosti procesa distribucije donirane hrane. Najčešći razlozi nastanka viškova hrane tijekom pripremanja obroka su prekoračenje proizvodnje, pogrešne kalkulacije, kontrola kvalitete i ljudske pogreške. Navedeni čimbenici ukazuju na manjkavosti u planiranju, koordinaciji i točnosti u procesu pripreme hrane. Dakle, pravilnim planiranjem obroka nastanak viškova hrane može se značajno smanjiti.
Viškove hrane treba kategorizirati prema vrsti, kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice ili gotova jela. Ova kategorizacija pomaže u boljem razumijevanju prirode viškova hrane i olakšava ciljanu preraspodjelu. Najčešće vrste viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca su: kvarljiva hrana, nekvarljiva hrana, gotova hrana, pekarski proizvodi, višak sastojaka te višak zaliha.
Za uspješno angažiranje tvrtki koje raspolažu viškovima hrane, a koje su voljne i sposobne pridonijeti aktivnostima preraspodjele viškova hrane, koristi se sustavna metoda identifikacije, komuniciranja svrhe i odabira tvrtke. Ovakva strategija suradnje pomaže u izgradnji snažne mreže tvrtki koje imaju na raspolaganju višak hrane i osigurava pravedniji, održiviji sustav hrane bez otpada koji istovremeno smanjuje glad i doprinosi zaštiti okoliša.
Odgovornost identifikacije tvrtki koje imaju na raspolaganju viškove hrane u Ho.Re.Ca. sektoru, supermarketima i prehrambenim lancima obično pada na dobrotvorne organizacije, banke hrane, neprofitne vladine organizacije (eng. NGO’s) ili druge dionike koji su uključeni u oporabu i redistribuciju hrane. Jedan od najvažnijih čimbenika pri odabiru tvrtki koji imaju na raspolaganju viškove hrane je pridržavanje strogih propisa o sigurnosti hrane i higijene kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost donirane hrane. Transparentnost je također potrebna u pogledu proizvodnih postupaka, izvora sastojaka i svih dodataka ili konzervansa koji se koriste.
Kako bi se osigurala sigurnost i prihvatljivost donirane hrane, ključno je otkriti i mapirati kriterije kvalitete viškova hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca. Implementacijom robusnih procesa otkrivanja i mapiranja para-metara kvalitete, dobrotvorne organizacije, banke hrane i nevladine organizacije mogu osigurati da viškovi hrane iz Ho.Re.Ca. sektora, supermarketa i drugih prehrambenih lanaca ispunjavaju potrebne standarde sigurnosti i kvalitete za redistribuciju potrebitima. Sigurnost hrane (eng. Food Safety) temeljni je uvjet njezine kvalitete i uveden je kao pojam kako bi se povećalo povjerenje potrošača u hranu koju konzumiraju. Odnosi se na uvjete i postupke rukovanja, pripreme i skladištenja hrane na način koji sprječava njezinu kontaminaciju čime se smanjuje mogućnost pojave bolesti porijeklom iz hrane.
Korak dalje od sigurnosti hrane postižemo težnjom prema prehrambenoj sigurnosti (eng. Food Security) koja označava potrebu svakog pojedinca za pristupom hrani. Na Svjetskom ekonomskom forumu o prehrani u Rimu 1996. godine zaključeno je da sigurnost hrane postoji kada svi ljudi u svakom trenutku imaju na raspolaganju dovoljne količine sigurne i nutritivno vrijedne hrane u fizičkom, socijalnom i ekonomskom smislu, a koja zadovoljava njihove prehrambene potrebe i predstavlja njihov izbor za aktivan i zdrav život.
Hrana se smatra sigurnom za prehranu ljudi ako nema štetnih učinaka na ljudsko zdravlje kada se konzumira prema uputama. Prvi korak je razviti sveobuhvatne smjernice za kvalitetu, koje opisuju specifične parametre za procjenu kvalitete viškova hrane. Važni čimbenici uključuju izgled, teksturu, miris, okus, cjelovitost pakiranja, datume isteka i sve zakonske zahtjeve. Stvaranje smjernica za kvalitetu podrazumijeva suradnju sa stručnjacima za sigurnost hrane, regulatornim agencijama i dionicima u sektoru/području kako bi se uspostavili robusni i relevantni parametri kvalitete. Kako bi se zaštitili interesi potrošača i osigurala što bolja informiranost, koriste se različiti mehanizmi, kao što su zakonska regulativa, učestale kontrole, jasnije označavanje hrane, uvođenje sustava osiguranja, a sve u cilju poboljšanja kvalitete hrane.
Sustavi osiguranja kvalitete i sigurnosti hrane mogu biti obvezni (npr. HACCP – Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke) ili dobrovoljni (ISO 22000 – Međunarodna organizacija za standardizaciju, IFS – Međunarodni standard za hranu i BRC – Britanski maloprodajni konzorcij). HACCP je međunarodno obvezujuća sustavna metoda za identifikaciju, procjenu i kontrolu opasnosti hrane, koja je integrirana sa svim drugim sustavima kvalitete i sigurnosti hrane. Serija standarda ISO 22000 proizašla je iz potrebe prehrambene industrije za stvaranjem međunarodne norme koja bi bila prihvaćena i priznata u svim zemljama i koja bi se bavila upravljanjem sigurnošću hrane u cijelom lancu „od polja do stola“. Standard IFS razvili su njemački, francuski i talijanski trgovački lanci za kontrolu proizvođača marki velikih trgovačkih lanaca. On kombinira načela HACCP-a sa zahtjevima sustava upravljanja kvalitetom i higijenskim zahtjevima. Tehnički standard BRC razvijen je kako bi trgovcima na malo pomogao da ispune svoje zakonske obveze u vezi sa zaštitom potrošača. Globalna krovna organizacija koja brine o sigurnosti hrane je Codex Alimentarius Commission (CAC).
Kako bi se osiguralo da je hrana koju distribuiraju nevladine organizacije sigurna, hranjiva i dobre kvalitete, upravljanje kvalitetom je ključno. Primjenom robusnih praksi upravljanja kvalitetom, nevladine organizacije mogu poboljšati sigurnost, prehrambenu vrijednost i ukupnu kvalitetu viškova hrane koju distribuiraju.
Donatori hrane mogu hranu donirati putem posrednika u lancu doniranja viškova hrane ili izravno krajnjem potrošaču kako je prikazano na Slici 2.
Ključni čimbenici za upravljanje kvalitetom u neprofitnim organizacijama koje distribuiraju viškove hrane su:
Uspostavljanje protokola o sigurnosti hrane
Protokoli za sigurnost hrane moraju biti osmišljeni i implementirani u skladu s važećim pravilima i preporukama. To uključuje osiguravanje da se s viškovima hrane pravilno rukuje, te da se ista skladišti i transportira kako bi se izbjegla kontaminacija i osigurala sigurnost viškova hrane.
Provođenje evaluacije dobavljača
Ocjenjivanje dobavljača podrazumijeva procjenu i odabir proizvođača viškova hrane i donatora na temelju njihovog postupanja sukladno standardima vezanim za sigurnost hrane, procesa osiguranja kvalitete i usklađenosti s propisima.
Provođenje provjere kontrole kvalitete
Uspostavljanje procesom za kontrolu kvalitete provjere primljenih viškova hrane može uključivati vizualne preglede, praćenje temperature i senzorske procjene kako bi se identificirali bilo kakvi znakovi kvarenja, kontaminacije ili problema s kvalitetom.
Davanje prioriteta pravilnom skladištenju i rukovanju
Potrebno je provoditi pravilno skladištenje i rukovanje hranom kako bi se izbjeglo oštećenje ili raspadanje/razgradnja hrane. Moraju se osigurati odgovarajući skladišni prostori i oprema, kao i osigurati da su prehrambeni proizvodi pohranjeni na odgovarajućoj temperaturi, pravilno organizirani i zaštićeni od štetnika, unakrsne kontaminacije i drugih čimbenika koji mogu ugroziti njihovu kvalitetu.
Praćenje roka trajanja i datuma isteka
Redovito praćenje i upravljanje rokovima trajanja i datumima isteka (Slika 3)viškova prehrambenih proizvoda/sirovina je ključno. Prioritet za distribuciju se određuje na temelju preostalog roka trajanja, kako bi se osiguralo da primatelji dobiju hranu koja je još uvijek unutar prihvatljivog razdoblja potrošnje.
Izrada standardnih operativnih postupaka (SOP)
Važno je izraditi standardne operativne postupke (SOP) za različite aspekte distribucije viškova hrane, uključujući primanje, razvrstavanje, skladištenje i distribuciju namirnica. SOP-ovi mogu pomoći u održavanju dosljednosti i pružiti smjernice za volontere i osoblje uključene u proces distribucije.
Obuka i edukacija osoblja i volontera
Pružanje sveobuhvatne obuke o sigurnosti hrane, upravljanju kvalitetom i pravilnim postupcima rukovanja za osoblje i volontere može pomoći u osiguravanju da svi dionici uključeni u proces distribucije razumiju svoje uloge, odgovornosti i najbolju praksu.
Održavanje dokumentacije i sljedivost
Važno je voditi detaljnu evidenciju o transakcijama viškova hrane, uključujući informacije o donatorima, primljenoj količini, datumima distribucije i informacijama o primateljima. Ova dokumentacija omogućuje sljedivost i omogućuje rješavanje bilo kakvih potencijalnih problema ili opoziva.
Povratne informacije primatelja
Potrebno je uspostaviti mehanizme za prikupljanje povratnih informacija od primatelja o kvaliteti i prikladnosti isporučenih viškova hrane.
Tko je odgovoran za doniranu hranu? Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane sve dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slučaju izravne donacije, krajnji primatelj. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od trenutka preuzimanja hrane od strane donatora do distribucije krajnjem primatelju.
Definiranje ciljne populacije i zemljopisnog područja gdje će se odvijati prikupljanje i distribucija hrane ključna je strategija u aktivnostima dobrotvornog projekta. Dobrotvorne organizacije za hranu su neprofitne organizacije koje pružaju pomoć u hrani ljudima koji se suočavaju s nedostatkom hrane ili gladi. Odabir ciljne populacije i zemljopisnih područja ovisi misiji, viziji i raspoloživim financijskim resursima. Neke dobrotvorne organizacije za hranu usmjerene su prvenstveno na pružanje usluga određenim skupinama ljudi, kao što su djeca, starije osobe, izbjeglice, beskućnici, osobe s niskim primanjima ili osobe s invaliditetom. Heterogenost ciljne populacije postavlja dodatni pritisak na dobrotvorne organizacije.
Postoji više različitih načina organizacijske preraspodjele viškova hrane unutar EU, ali se one mogu općenito grupirati u dvije kategorije: organizacije na „zadnjoj liniji” i „na prvoj liniji” (Slika 4). Pri tome treba istaknuti da neke organizacije mogu kombinirati elemente za obje kategorije. Pozadinske organizacije djeluju kao most između lanca opskrbe hranom i organizacija “na prvoj liniji”. Prikupljaju doniranu hranu iz različitih izvora, poštujući pravila i propise o higijeni hrane, sigurnosti i informiranju potrošača. Zatim je distribuiraju besplatno ili po niskoj cijeni mreži partnerskih dobrotvornih organizacija koje su kvalificirane i registrirane. Volonteri sortiraju prehrambene proizvode provjeravajući njihov datum i kvalitetu te ih pakiraju za distribuciju. Organizacije na prvoj liniji imaju izravan kontakt s ljudima kojima je potrebna pomoć u hrani, a također mogu prikupljati doniranu hranu iz različitih izvora, slijedeći ista pravila i propise kao i pozadinske organizacije. Ove organizacije mogu ponuditi hranu koja se može kuhati kod kuće (npr. tjestenina, povrće, konzervirana hrana, itd.) ili hranu koja je spremna za jelo/gotova jela.
Dobrotvorne organizacije često koriste različite metode za pružanje pomoći u hrani, kao što su banke hrane, ostave hrane, pučke kuhinje, programi obroka, itd. Osim toga, vrlo je važno uspješno i adekvatno financiranje istih. Naime, najčešći problem s kojim se suočavaju dobrotvorne organizacije glede inicijative pomoći u hrani je nemogućnost osiguravanja dostatnog financiranja. U tu svrhu dobrotvorne organizacije također mogu surađivati s vanjskim agencijama kako bi svoje inicijative učinile izvedivima i/ili prevladale nesigurnost svog financiranja.
Sigurnost hrane i standardi prijenosa hrane
Standard 1 za prijenos hrane za sigurnost hrane pokriva opće prehrambene potrebe osiguravajući zadovoljenje prehrambenih potreba onih kojima je to potrebno. Standard 2 za prijenos hrane za sigurnost hrane odnosi se na prihvatljivost i prikladnost. Kako bi se hrana uspješno i učinkovito koristila u domovima, ona mora biti primjerena i prihvatljiva primateljima. Kvaliteta i sigurnost hrane ili Standard 3 za prijenos hrane znači da je isporučena hrana dovoljno kvalitetna i prikladna za prehranu ljudi. Koordinacija/upravljanje lancem opskrbe potpada pod Standard 4 prijenosa hrane jer sustavi koji su pravovremeni, transparentni i nepristrani pomažu u učinkovitom upravljanju robom i povezanim izdacima. Standard 5 za prijenos hrane bavi se distribucijom i ciljanjem u pogledu sigurnosti hrane. Ciljana distribucija hrane je brz, učinkovit, transparentan, siguran, dostojanstven i situaciji primjeren pristup.
Upotreba hrane obuhvaćena je Standardom prijenosa hrane 6. Hranom se rukuje, priprema i konzumira na odgovoran i siguran način. Svih 6 standarda prikazano je na Slici 5.
Logistika prijevoza u procesu doniranja hrane
uključuje planiranje, koordinaciju i provedbu premještanja donirane hrane od donatora do organizacija primatelja. Procjena najučinkovitije i najisplativije metode predstavlja prvi korak u planiranju transporta donirane hrane. Prilikom planiranja u obzir treba uzeti nekoliko čimbenika kao što su količina i vrsta hrane, udaljenost, rasporedi dostave i raspoloživi resursi.
Obzirom na količinu i vrste hrane potrebno je odabrati odgovarajuća vozila. Na primjer, kamioni hladnjače mogu biti potrebni za kvarljive artikle, dok se nekvarljiva hrana može prevoziti standardnim vozilima.
Udaljenost između sabirnih točaka, distribucijskih centara i krajnjih korisnika zahtijeva optimizaciju rute. Ako je moguće, partnerstvo s Dostavnim službama više je nego dobrodošlo. Banke hrane i relevantne organizacije (distributeri hrane) uključene u oporabu i preraspodjelu hrane mogu se suočiti s različitim izazovima vezanim uz transport hrane ovisno o njihovom zemljopisnom položaju i dosegu dostave, ciljevima upravljanja, vremenskom okviru i učestalosti potrebe. Učinkovitost transporta hrane ključni je čimbenik za probleme projektiranja mreže koja uključuje velika područja. Na odluke o raspodjeli hrane također utječu ispravnost i kvaliteta hrane koja dolazi do korisnika.
Donacije su često neredovite i nedostatne da zadovolje potražnju. Stoga se distributeri hrane moraju pozabaviti kompromisom između pravednosti (osigurati da svaka osoba u potrebi ima jednaku priliku da bude uslužena) i učinkovitosti (uslužiti što veći broj ljudi u potrebi). Nadalje, jedan od teških i važnih zadataka distributera hrane je podjela heterogenih zaliha koje primaju.
Pohranjivanje i skladištenje donirane hrane igra ključnu ulogu u dugom lancu aktivnosti doniranja hrane. Odgovarajuće skladištenje donirane hrane osigurava sigurnost i kvalitetu hrane, a time i učinkovitu distribuciju zdravstveno ispravne hrane krajnjim potrošačima. Najrelevantnije prakse uključuju pravilnu kontrolu temperature, održavanje higijene, rotaciju inventara po principu “prvi ušao, prvi izašao“ (eng. First In, First Out; FIFO) i poštivanje datuma isteka. Tehnike kao što su kategorizacija hrane, označavanje i šifriranje omogućuju točno praćenje odabranog inventara.
Ukratko, operateri doniranja, prikupljanja i distribucije hrane moraju ispuniti sljedeće ključne korake:
- Osigurati da u skladištu postoje odgovarajući higijenski i kvalitetni standardi i prakse.
- Objasniti donatorskoj organizaciji sve relevantne informacije propisane zakonodavstvom EU-a o informacijama o hrani za potrošače uz sve važeće nacionalne zakone.
- Razmotriti prihvaćanje ambijentalne, ohlađene i smrznute hrane, sve dok je hrana i može se sigurno skladištiti, transportirati i isporučiti u skladu s postojećim zakonodavstvom o higijeni i sigurnosti hrane.
- Osigurati odgovarajuće higijenske i sigurnosne standarde vozila koja se koriste za dostavu i da su u stanju održavati hladni lanac.
Zakonske odredbe
Temeljito razumijevanje relevantnih nacionalnih i EU propisa i smjernica koje se odnose na doniranje, prikupljanje, transport, skladištenje i distribuciju hrane od ključne je važnosti za početak odgovarajućih aktivnosti.
Opća zakonska uredba o hrani – usvojena 2002. kao Uredba (EZ) br. 178/2002 – utvrđuje opće pravne obveze i zahtjeve za sigurnost hrane u državama članicama. Također postavlja kriterije za određivanje je li neka hrana “sigurna” ili nije, zahtijeva sljedivost i stavlja odgovornost za usklađenost s propisima o sigurnosti hrane na operatere. U siječnju 2006. EU je implementirala novi skup propisa o sigurnosti hrane.
EU i nacionalni dokumenti relevantni za većinu tvrtki dostupni su na sljedećim poveznicama:
Međunarodni propisi
Smjernice EU-a o doniranju hrane
European Commision: Food Donation
EU Platform on Food Losses and Food Waste: Recommendations for Action in Food Waste Prevention
Republika Srbija
Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći
Zakon o porezu na dodatu vrednost
Republika Hrvatska
Pravilnik o doniranju hrane i hrane za životinje
Commission Notice providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations 2020/C 199/01 C/2020/2941
Mađarska
A guide to preventing food waste in the food industry
A guide to preventing food waste in the commercial sector
Otkako su usvojene Smjernice EU, napravljene su neke promjene u pravilima EU o higijeni hrane kako bi se olakšala redistribucija veće količine hrane. Na primjer, Uredba Komisije 2021/382 pojašnjava kako koristiti datume „upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do”, posebno kada se hrana donira. Smjernice EU određuju obveze vezane uz sigurnost hrane koje se primjenjuju na sve tvrtke uključene u redistribuciju hrane. Propisi imaju pravnu snagu za razliku od smjernica koje nemaju. Uz smjernice EU, redistribucija hrane podliježe nacionalnim zakonima koji se bave sigurnošću hrane.
Standardni operativni postupak (SOP) je dokument koji daje jasne i detaljne upute za dosljedno i učinkovito izvođenje određenog zadatka ili operacije. SOP-ovi su važni za osiguravanje ujednačenosti, smanjenje pogrešne komunikacije, poštivanje propisa i povećanje produktivnosti i sigurnosti.
Odgovarajući SOP-ovi odnose se na sigurnost hrane, postupke rukovanja, kontrolu temperature hrane, sljedivost hrane i zahtjeve za specifičnom dokumentacijom. Stroga provedba pripremljenih SOP-ova u pogledu prakse sigurnosti hrane sukladno nacionalnim i EU propisima zajamčena je kroz higijenske kontrole, HACCP načela, sustave sljedivosti, upravljanje alergenima i pravilne tehnike rukovanja za sprječavanje bolesti koje se prenose hranom i osigurava najvažniji aspekt – potpunu sigurnost donirane hrane.
Dostupni materijali:
Standard Operating Procedure Example (Primjer standardnog radnog postupka)
Standard Operating Procedure Template (Predložak standardnog operativnog postupka)
Pojmovnik
Pekarski proizvodi – uključuju kruh, peciva, kolačiće, pite, peciva i muffine, obično se pripremaju od brašna ili krupice dobivene od nekog oblika žitarica.
Najbolje do isteka roka trajanja – dan ili mjesec prije kojeg treba pojesti ili popiti hranu ili piće; datum nakon kojeg hrana ili piće počinje gubiti kvalitetu ili okus (Cambridge dictionary)
Dobrotvorna organizacija – organizacija čija je svrha davati novac, hranu ili pomoć onima kojima je potrebna, ili provoditi aktivnosti kao što su medicinska istraživanja koja će pomoći ljudima u potrebi, a ne ostvariti profit (Cambridge dictionary)
Donacija – novac ili dobra koja se daju za pomoć osobi ili organizaciji, ili čin njihovog davanja (Cambridge dictionary)
Rok valjanosti – datum otisnut na ambalaži artikla za prodaju, posebno hrane ili lijekova, nakon kojeg se artikl više ne može prodavati i ne smije se koristiti (Cambridge dictionary)
HACCP – Analiza opasnosti i kritične kontrolne točke (HACCP) je sustav koji identificira, ocjenjuje i kontrolira opasnosti za sigurnost hrane. Provode ga prehrambena poduzeća kako bi se osigurala sigurna proizvodnja, skladištenje i transport hrane. (EFSA definition)
Kvarljiva hrana – su namirnice koje se lako kvare, raspadaju ili postaju nesigurne za jelo ako se ne drže na određenoj temperaturi. Ove namirnice treba pravilno skladištiti i držati u hladnjaku ili zamrzivaču. Kvarljive namirnice također se mogu nazvati svježom hranom ili hranom koju je potrebno držati na hladnom te hranom koju je potrebno odmah pohraniti. Kvarljiva hrana uključuje meso, perad, ribu, mliječne proizvode, pa čak i kuhane ostatke. (Cambridge dictionary)
Nekvarljiva hrana – mogu se čuvati u smočnici ili na sobnoj temperaturi bez brige o prijetećem kvaru. Nekvarljiva hrana također se može nazvati hranom koja je dugotrajna, hranom s police ili hranom koju nije potrebno držati na hladnom. Nekvarljiva hrana uključuje maslac od kikirikija, rižu, konzervirano voće i povrće, krekere i umak za tjesteninu u teglicama. (Cambridge dictionary)
Gotova hrana – Hrana koju je proizvođač namjenio za izravnu konzumaciju bez potrebe kuhanja ili druge obrade (EFSA definition).
Primatelj – osoba koja nešto prima (Cambridge dictionary)
Trajnost – vrijeme koje se proizvod, osobito hrana, može držati u trgovini prije nego što postane prestar za prodaju ili uporabu (Cambridge dictionary)
Višak – (iznos koji je) veći nego što je potrebno (Cambridge dictionary)
Sljedivost – Sposobnost praćenja putovanja prehrambenog proizvoda ili sastojka kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije (EFSA definition).
Valjanost – datum koji je otisnut na spremniku s hranom, lijekovima itd. kako bi se pokazalo da možda nije sigurno koristiti ga nakon tog određenog datuma (Cambridge dictionary)
Volonter – osoba koja radi nešto, posebno pomaže drugim ljudima, dragovoljno i bez prisile ili plaćanja da to učini (Cambridge dictionary)
Literatura
EU Platform on Food Losses and Food Waste (2019). Recommendations for Action
European Commission (2018). EU guidelines on food donation (2017/C 361/01), Official Journal of the European Union
European Commission. (2019). Study on food donation and food waste prevention in the EU. https://ec.europa.eu/food/sites/food/files/safety/docs/fw_eu-actions_study_food_donation_2019_en.pdf
European Commission. (2020). COMMISSION NOTICE providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations (2020/C 199/01). Official Journal of the European Union, 57.
European Commission. (2020, June 12). 2020/C 199/01 – Commission Notice providing guidance on food safety management systems for food retail activities, including food donations. Official Journal of the European Union, 63. Retrieved from https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=OJ:C:2020:199:FULL&from=EN
European Commission. (2022, September 16). Commission Notice on the implementation of food safety management systems covering Good Hygiene Practices and procedures based on the HACCP principles, including the facilitation/flexibility of the implementation in certain food businesses 2022/C 355/01. Official Journal of the European Union, 65. Retrieved 8 11 2023 from https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=OJ%3AC%3A2022%3A355%3AFULL
European Committee for Standardization. (2020). EN 12875:2020 – Foodstuffs – Determination of nitrite content. https://www.en-standard.eu/csn-en-12875-foodstuffs-determination-of-nitrite-content/
Food and Agriculture Organization of the United Nations. (2018). Food loss and waste reduction: A guide for foodservice establishments. http://www.fao.org/3/i8294en/I8294EN.pdf
Food and Drug Administration. (2020). Food Safety Modernization Act (FSMA). https://www.fda.gov/food/food-safety-modernization-act-fsma
Food Banks BC . (2018). Perishable Food Recovery: A Step-by-Step Guide. Retrieved from kamloopsfoodbank: https://www.kamloopsfoodbank.org/wp-content/themes/food-bank/pdf/food-recovery-manual.pdf
Food Waste Reduction Alliance. (2016). Best practices and emerging solutions toolkit: A guide to reducing food waste through donation. https://fpra.ca/wp-content/uploads/2019/08/FWRA-Toolkit.pdf
FoodDrinkEurope, EuroCommerce, FEBA . (2016). Every Meal Matters: Food Donation Guidelines. Retrieved August 11, 2023, from https://www.fooddrinkeurope.eu/wp-content/uploads/2021/09/6194-FoodDrink-Europe-Every_Meal_Matters-1.pdf
FoodDrinkEurope. (2017). Guidance on food donation and food waste prevention in the food and drink industry. https://www.fooddrinkeurope.eu/uploads/publications_documents/Food_Donation_Study.pdf
Garcia-Garcia, G., Woolley, E., Rahimifard, S., Colwill, J., White, R., & Needham, L. (2017). A methodology for sustainable management of food waste. Waste and Biomass Valorization, 8(6), 2209-2227. https://29september.eurofoodbank.org/wp-content/uploads/2020/09/Infographics_EN.pdf in Food Waste Prevention https://food.ec.europa.eu/system/files/2021-05/fs_eu-actions_action_platform_key-rcmnd_en.pdf
International Organization for Standardization. (2020). ISO 22000:2018 – Food safety management systems – Requirements for any organization in the food chain. https://www.iso.org/standard/65464.html
International Organization for Standardization. (2020). ISO 9001:2015 – Quality management systems – Requirements. https://www.iso.org/standard/62085.html
Ministry of agriculture of Croatia – https://poljoprivreda.gov.hr/istaknute-teme/hrana-111/sprjecavanje-nastanka-otpada-od-hrane/222
National Restaurant Association. (2021). ServSafe: Food safety training and certification. https://www.servsafe.com/
Nitzsche, P., Simba, A., & Gourmelon, G. (2020). Analyzing the drivers of food waste generation in the hospitality sector: A case study of hotel restaurants. Sustainability, 12(9), 3586. doi:10.3390/su12093586
Ockerman, H. W., & Basu, L. (2017). Encyclopedia of meat sciences (2nd ed.). Academic Press.
Oragui, D. (2023, August 6). How to Create an Effective Standard Operating Procedure (SOP). Retrieved from Helpjuice: https://helpjuice.com/blog/standard-operating-procedure
World Resources Institute. (2019). The business case for reducing food loss and waste: Catering and restaurants. https://www.wri.org/research/business-case-reducing-food-loss-and-waste-catering-and-restaurants