Res-Food

Modul 2 – Bezbednost hrane

MODUL 2: BEZBEDNOST HRANE

ASPEKTI BEZBEDNOSTI TOKOM PRERASPODELE HRANE ZA HUMATITARNE ORGANIZACIJE

Bеzbеdnоst hrаnе оbuhvаtа prаvilа о higiјеni u prоizvоdnji, prеrаdi, stаvlјаnju u prоmеt i kontroli hrаnе, bilјnоg i živоtinjskоg pоrеklа, kојimа sе оbеzbеđuје higijenska ispravnost hrane, uklјučuјući i prаvilа о informisаnju pоtrоšаčа. Svi akteri u lancu snadbevanja od učesnika u proizvodnom procesu, distribucije, skladištenja, prodajnih objekata i isporuke do potrošača dužni su da se pridržavaju zakonskih propisa i direktiva u oblasti bezbednosti hrane  Razmatranje bezbednosti hrane od industrije do tržišta uključuje aspekte kao što su poreklo hrane, prakse obeležavanja, higijenski standardi, aditivi, ostaci pesticida, biotehnološke politike i zakonski propisi za uvoz-izvoz i sertifikaciju hrane. S druge strane, praksa od tržišta do potrošača daju prioritet obezbeđivanju bezbednosti hrane na pijacama i tokom pripreme hrane za potrošače. 

Pоglаvlје 12 u “EU Acquis”, skup zајеdičkih prаvа i оbаvеzа zа svе člаnicе ЕU, оbuhvаtа dеtаlјnа prаvilа u оblаsti bеzbеdnоsti hrаnе, vеtеrinаrskе i fitоsаnitаrnе pоlitikе. Оpštа pоlitikа о prеhrаmbеnim prоizvоdimа prоpisuје higiјеnskа prаvilа zа prоizvоdnju prеhrаmbеnih prоizvоdа (https://europa.rs). 

Analiza zakona i propisa o bezbednosti hrane koji se primenjuju na donaciju hrane

U zemljama Europske unije (EU) zahvaljujući primeni brojnih uredbi, direktiva i dokumenata baziranih na preporukama i smernicama upravlja se se bezbednošću hrane od njene proizvodnje i prerade do distribucije i potrošnje (tabela 1). 

Uredba je obavezujući pravni akt, a direktiva je pravni akt čiji se ciljevi moraju postići, pri čemu zemlje članice EU imaju slobodu da izaberu odgovarajuću formu (zakon, zakonski podakt), koja će ima realizaciju postavljenih ciljeva omogućiti. Kontinuiranom brigom o ovom aspektu hrane štiti se javno zdravlje, osigurava poverenje potrošača i olakšava slobodno kretanje zdravstveno-bezbedne hrane unutar jedinstvenog tržišta Evropske unije. Pored propisa Evropske unije, države članice imaju vlastito nacionalno zakonodavstvo i smernice koje bliže definišu postojeće zakone i direktive o bezbednosti hrane. 

Tabela 1. Zakonski akti i smernice o bezbednosti hrane

Proposi Opis
EU Regulation No 852/2004 Uredba utvrđuje opšte higijenske zahteve za proizvođače hrane, uključujući i aspekt doniranja hrane (prostor, oprema, lična higijena, obuka i dokumentacija). 
EU Regulation 

No 853/2004

Uredba utvrđuje posebna higijenska pravila za proizvođače hrane životinjskog porekla (meso, mlečni i riblji proizvodi) i istovremeno osigurava da donirana hrana životinjskog porekla ispunjava standarde bezbednosti.
EU Regulation 

No 178/2002

Uredba utvrđuje opšta načela i propise uključujući bezbednost hrane i sledljivost hrane, kao i hrane namenjene doniranju. Ova uredba naglašava odgovornost privrednih subjekata koji se bave hranom da tržištu osiguraju higijenski ispravnu hranu, uključujući doniranu hranu. 
EU Regulation 2019/828 Cilj uredbe je podsticanje doniranja hrane i smanjenje bacanja hrane uz pojašnjenje odredbi o odgovornosti za doniranje hrane. Uredba pruža pravnu zaštitu donatorima hrane, podstičući povećanje donacija uz minimaliziranje pravnih rizika za donatore.
EU Directive 2000/13/EC Direktiva reguliše označavanje hrane i osigurava potpunu informisanost o sastojcima, alergenima, nutritivnom sastavu i roku trajanja prehrambenih proizvoda. Pravilno označavanje osigurava dobru praksu doniranja hrane.
EU Directive

2002/99/EC

Direktiva utvrđuje zahteve za zdravlje životinja za proizvodnju i stavljanje na tržište proizvoda animalnog porekla namenjenih ishrani ljudi.
EU Food Donation Guidelines 2017/C 361/01 EU daje smernice i preporuke za pravilno doniranje hrane (rukovanje hranom, skladištenje, transporta i komunikacija u lancu doniranja) u skladu sa dobrom donatorskom praksom zemalja EU.
EU Food Law Guidance Smernice Europske komisije o različitim aspektima EU zakona o hrani, uključujući bezbednost (označavanje, sledljivost i sistem upravljanja).
EFSA Guidance Naučna mišljenja, smernice i procene rizika Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u oblasti bezbednosti hrane u cilju podrške institucijama EU i državama članicama u donošenje odluka. 
Codex Alimentarius Guidelines Smernice za primenu Codex Alimentarius međunarodno priznatih standarda, smernica i drugih preporuka vezanih za hranu, proizvodnju hrane i bezbednost hrane kako bi EU osigurala bezbednost hrane i podsticala društveno odgovorno ponašenje u trgovini.

Doniranje hrane

Preraspodela viškova hrane koji nastaju u bilo kojoj fazi lanca proizvodnje i distribucije hrane vrši se bez naknade direktnom donacijom socijalno ugroženim osobama ili preko banaka hrane koje su medijator između donatora, dobrotvornih organizacija i krajnjih korisnika. Donirana hrana može biti sveža hrana (meso, voće i povrće), gotova hrana/obrok, delimično pripremljena ili zamrznuta hrana. Donatori su subjekti u poslovanju hranom, fizička ili pravna lica, koji doniraju viškove hrane iz bilo koje faze lanca snabdevanja hranom (proizvodnja, maloprodaja, priprema i dostava gotove hrane, ugostiteljstvo). Posrednik u lancu doniranja hrane je neprofitna fizička ili pravna osoba odnosno humanitarna organizacija (socijalne samousluge, javne kuhinje) upisana u odgovarajući Registar posrednika u doniranju hrane. Krajnji primaoci donirane hrane mogu biti socijalno ugrožene osobe, osobe pogođene elementarnom nepogodom ili prirodnom katastrofom, neprofitni pravni subjekti koji pružaju uslugu smeštaja i/ili ishrane svojim štićenicima (slika 1). 

Slika 1. Učesnici u lanacu doniranja hrane
Slika 1. Učesnici u lanacu doniranja hrane

Važnu ulogu u doniranju imaju banke hrane, neprofitne organizacije koje prikupljaju, skladište i distribuiraju višak hrane koja je još uvek bezbedna za upotrebu. Prva banka hrane osnovana je u Arizoni (SAD) 1967. godine, a prva u Europi 1984. godine u Francuskoj. Danas u evropskim zamljama postoje nacionalne federacije banaka hrane. U EU nacionalne banke su umrežene i čine Europski savez banaka hrane – FEBA (European Food Banks Federation) sa sedištem od 2018. godine u Bruxellesu (https://food.ec.europa.eu). U mreži FEBA je 2018. godine bilo 421 banka hrane iz 24 zemlje sa 31.700 humanitarnih radnika, od kojih je čak 85% volontera. Doniranje se takođe smatra stavljanjem hrane na tržište, što zahteva i dosledno sprovođenje zakonskih propisa u ovoj oblasti. Donator hrane odgovoran je za higijensku ispravnost hrane do trenutka dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja ili, u slučaju direktnog doniranja krajnji primalac. Humanitarne organizacije, posrednici u lancu doniranja hrane, odgovorni su za bezbednost hrane od preuzimanja hrane od donatora hrane do podele hrane krajnjem primaocu.

Europska komisija ohrabruje države članice na redistribuciju viška hrane, odnosno doniranje, obezbeđujući zakonski okvir i smernice za dobru praksu doniranja hrane u zemljama EU. Direktiva EZ 2018/851 o otpadu naglašava potrebu smanjenja bacanja hrane u EU za 50 % pre 2030. godine i predlaže državama članicama da podstiču doniranje hrane, a smanje usmeravanje viškova hrane za ishranu stoke ili na preradu u neprehrambene proizvode. Unutar Evropske unije je 2019. godine doneta odluka o uspostavljanju zajedničke metodologije za merenje otpada od hrane. Strategija Farm to Fork (F2F) takođe doniranje hrane vidi kao bitnu kariku u smanjenju otpada od hrane od strane potrošača i maloprodajnih objekata u EU do 2030 https://food.ec.europa.eu/document/download). Evropska unija je u okviru Akcionog plana za cirkularnu ekonomiju, donela Smernice za donacije hrane (https://eur-lex.europa.eu) kako bi se aktivnim uključivanjem zemalja članica u doniranje hrane smanjilo bacanje hrane i time očuvali prirodni resursi i životna sredina. Primenom smernica o doniranju hrane koje je objavila Evropska komisija 2017. godine osigurava se visok nivo sigurnosti hrane, zdravstvene i higijenske ispravnosti, sledljivosti i odgovornosti. Kada je u pitanju fiskalni okvir, većina zemalja Evropske unije (20 od 27 članica) kao podsticajnu meru je ukinula obavezu plaćanja PDV-a na doniranu hranu. Višestruki značaj doniranja hrane je prepoznat i na međunarodnom planu. U okviru Agende Ujedinjenih nacija do 2030. godine predviđeno je da se do 2030. godine prepolovi bacanje hrane po glavi stanovnika.

Briga o zdravstvenoj i higijenskoj ispravnosti hrane je prioriteni cilj u doniranju jer se time smanjuju zdravstveni rizici za korisnike donirane hrane. Prema tome unutar EU postoje propisi i direktive za doniranje hrane i hrane za životinje, a razvijaju se i brojne smernice koje olakšavaju sprovođenje dobre prakse u oblasti bezbednosti hrane. Ovi zakoni i smernice igraju ključnu ulogu u omogućavanju donacija hrane od strane humanitarnih organizacija i dobrotvornih organizacija unutar EU. Uspostavljanjem higijenskih standarda, obezbeđivanjem bezbednosti hrane i pružanjem pravne zaštite donatorima, podržava se misija humanitarnih organizacija da ublaže glad i nesigurnost hrane, istovremeno čuvajući zdravlje i dobrobit primalaca.

Barijere u doniranju hrane

Uprkos postojećim propisima i podizanju svesti o značaju zbrinjavanja viška hrane statistički podaci ukazuju da se zbog brojnih barijera samo 10% viška hrane iz celog lanca snadbevanja adekvatno iskoristi. Glavne prepreke u preraspodeli viška hrane kroz doniranje su nedostatak informacija o vrsti hrane koja se može donirati i razumevanje protokola za doniranje hrane. Hrana se često donira pri kraju roka trajanja, pa se postavlja opravdano pitanje je li je hrana na kraju lanca doniranja i zdrvstveno bezbedna. Iako proizvođači hrane unutar fabrika dosledno primenjuju standarde koji obezbeđuju zdravstevenu i higijensku ispravnost proizvoda, i za njih postoje nejasnoće kada je u pitanju doniranje hrane. Najčešća dilema potencijalnih donatora je da li mogu donirati proizvode kojima je istekao označeni datum trajanja. Pored toga javljaju se i logična pitanja vezana za pravilno skladištenje, pakovanje, transport i označavanje donirane hrane. Osim regulatornog pitanja, proizvođači delom imaju i opravdane dileme koje se odnose na naplatu PDV-a na doniranu hranu. Obaveze ekonomske prirode destimulišu i proizvođače i prodavce da viškove hrane doniraju i zato često čekaju istek roka upotrebe i hranu uništavaju. Zbog svega navedenog brojne fabrike i organizacije bespotrebno odbacuju zdravstevno-bezbednu hranu i time propuštaju priliku za ublažavanje posledica nesigurnosti hrane i davanje podrške socijalno ugroženim grupama.

Dodatni problem predstavljaju i nedoumice koje imaju nadležne inspekcije zbog nedostatka jasnih smernica za rešavanje problema sa kojima se suočavaju donatori u oblasti bezbednosti hrane. Važno je napomenuti da se mnogi proizvođači hrane teško odlučuju da doniraju hranu zbog bojazni od potencijalne odgovornosti razbolevanja korisnika. Anketa iz 2016. koju je proveo Savez za smanjenje rasipanja hrane (Food Waste Reduction Alliance) i inicijativa za saradnju prehrambene industrije, potvrdila je da 50% proizvođača, 39% restorana i 25% trgovaca na malo i veliko koji su učestvovali u anketiranju je zabrinutost za odgovornost navelo kao glavnu prepreku donacijama.

Problemi humanitarnih organizacija

Probleme vezane za bezbednost donirane hrane imaju i humanitarne organizacije koje posreduju u lancu doniranja. Hrana prikupljana od donatora se prevozi, skladišti i raspodeljuje kroz mrežu povezanih dobrotvornih organizacija (lokalne organizacije, narodne kuhinje, Crveni krst). Identifikovanje svih učesnika u doniranju hrane bitno je zbog prelaska odgovornosti za bezbednost donirane hrane duž lanca doniranja. Donator hrane odgovoran je za sigurnost hrane do trenutka dok hranu ne preuzme posrednik u lancu doniranja hrane ili, u slučaju direktnog doniranja, krajnji primalac. Posrednik u lancu doniranja hrane odgovoran je za sigurnost hrane od preuzimanja hrane od donatora do podele hrane, odnosno dok ona ne stigne do primalaca. Većina humanitarnih organizacija nema adekvatne tehničke uslove za prihvat većih količina hrane (hladnjače, skladišta, vozila, ljudske resurse), naročito kada se radi o prihvatu hrane pred istekom roka trajanja. Doniranje hrane nije u potpunosti zaživelo u evropskim zemljama upravo zbog nedovoljnih tehničkih kapaciteta posrednika u lancu doniranja. Važan problem sa aspekta bezbednosti predstavljaju ljudski resursi, odnosno veliki broj volontera uključenih u rad humanitarnih organizacija koji takođe moraju imati položen higijenski minimum, ispit iz osnovnih znanja o zdravstvenoj ispravnosti hrane. Iako je volonterska radna snaga od izuzetne važnosti za društvo, volonterima često nedostaju potrebne veštine za obavljanje određenih zadataka unutar humanitarnih organizacija. U pojedinim evropskim zemljama deo volontera čine osobe osuđene na društveno korisni rad u zajednici. Kod takvih osoba često nedostaje istinska motivacija za bilo kakvom edukacijom i humanitarnim radom u celini. Nedostatak odgovara po svim navedenim pitanjima, kao i nedovoljan broj edukacija svih aktera u lancu doniranja obeshrabruje zbrinjavanje viškova hrane, a time umanuje brigu društva o socijalno ugroženim, prirodnim resursima i životnoj sredini.

Prevazilaženje barijera i motivacija humanitarnih organizacija za doniranje hrane

Uprkos postojećim zakonskim propisima EU, većina humanitarnih organizacija u zemaljama članicama Evropske unije i dalje nema jasnu predstavu o značaju bezbednosti donirane hrane, kao i svojim obavezama po ovom pitanju. Kontinuirana edukacija o svim aspektima bezbednosti hrane predstavlja način za prevazilaženje postojećih barijera. Međutim, prvi važan korak u rešavanju ovog problema je registracija svih posrednika u lancu doniranja. Nadležna ministarstva treba da preuzmu brigu o registrovanim posrednicima i pomognu im u otklanjanju nedoumica koje imaju vezano za redovno i obavezno izveštavanje o količini prikupljene hrane, ali i da pruže punu podršku svim zainteresovanim humanitarnim organizacijama da se uključe u lanac doniranja hrane. Prema tome, neophodno je da vlada i nadležna ministarstava stvore adekvatni podsticajni okvir za bezbedno doniranje (slika 2).

Slika 1. Učesnici u lanacu doniranja hrane

Značajnu ulogu u prevazilaženju barijaera imaju nacionalni vodiči za razumevanje evropskih propisa i dodatnih zahteva o doniranju hrane. Pomenuti vodiči pružaju detaljnije informacije o hrani koja može biti donirana, sigurnosti i označavanju hrane namenjene doniranju.

Primeri dobre prakse diniranja hrane

Francuska je jedna od evropskih zemlja sa najboljom donatorskom praksom, pa i najdoslednijom primenom propisa o bezbednosti hrane. Posebnom uredbom u Francuskoj je propisano da je svaki subjekt u poslovanju hranom odgovoran za zdravstvenu i higijensku ispravnost proizvoda. Prenos vlasništva i odgovornosti nad hranom vrši se potpisivanjem službenog dokumenata za svaku primljenu donaciju sa svim neophodnim podacima. Za donatore postoje nacionalni vodiči sa navedenim higijenskim uslovima koji se moraju ispuniti tokom distribucije donirane hrane.

Italija je takođe jedna od zemalja koja na adekvatan način prevazilazi barijere vezane za primenu zakonske regulative za bezbednost donirane hrane. U Italiji je donešen prvi europski zakon (Good Samaritan Law) po uzoru na američki Bill Emerson Good Samaritan Act, koji donatore osigurava od tužbi za zdravstvenu ispravnost donirane hrane. Posebnost ovog zakona je bazirana na činjenici da se doniranje hrane od strane donatora prema posredniku u lancu doniranja smatra kao doniranje hrane prema krajnjem primaocu. Uprkos činjenicima da Italija ima jednu od najbolje organizovanih banaka hrane u Evropi i da je donošenje Zakona dobrog Samarćanina podstaklo doniranje, Italija je još uvek vodeća zemlja u količini bačene hrane. U cilju rešavanja pomenutog problema 2016. godine donet je novi zakon koji je izmenama poreskog okvira znatno olakšao doniranje. Novi zakon je baziran na inicijativama i podsticajima svim učesnicima u lancu doniranja hrane. Posebna pažnja u zakonu je fokusirana na pojašnjenje pojmova „najbolje upotrebiti do“ i „upotrebiti do“. Izraz „najbolje upotrijebiti do“ određuje datum do koda je poželjno iskoristiti namirnicu, ali ne ograničava donatore da ako postoji višak hrane koja je očuvanog kvaliteta i neoštećene ambalaže nakon navedenog datuma izvrši doniraje. Sa druge strane, u italijanskom zakonu se navodi da se pojam „upotrebiti do“ odnosi na specifične kratkotrajne i lako kvarljive proizvode i označava tačan datum roka trajanja, nakon koga se hrana više ne može donirati (slika 3).

Slika 3. Označavanje trajnosti proizvoda
Slika 3. Označavanje trajnosti proizvoda

Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) ima detaljan pravni okvir relevantan za bezbednost hrane koji se oslanja na zakone UK, zakone zemalja članica (Velike Britanije i Severne Irske), kao i deo zakona Europske unije koji su zadržani nakon izlaska UK iz EU. Na nacionalnom nivou vlast je osnovala Agenciju za standarde o hrani, koja pruža pomoć svima koji posluju hranom i sarađuje s lokalnim vlastima oko sprovođenja zakona i propisa o bezbednosti hrane. Lokalne vlasti sprovode redovan inspekcijski nadzor svih subjekata u poslovanju hranom. Ujedinjeno Kraljevstvo ima i zakone koji standardizuju i pojašnjavaju oznake datuma na proizvodima, u skladu sa Codex Alimentarius i Uredbom EU o informacijama o hrani (FIR). koja propisuje dvostruko označavanje datuma na deklaracijama. Zakon Ujedinjenog Kraljevstva u cilju smanjenja nepotrebnog bacanja hrane nalaže da proizvođači koriste termin „upotrebiti do” kada sa aspekta higijenske ispravnosti proizvoda postoje ograničenja trajnosti, a u drugim slučajevima termin „najbolje upotrebiti do”.. Ministarstvo životne sredine, hrane i poljoprivrede u Velikoj Britaniji pojasnilo je zakonske odredbe o bezbednosti hrane i omogućilo doniranje (i prodaju) hrane kojoj je istekao rok „najbolje upotrebiti do“ ukoliko je kvalitet proizvoda očuvan, a zabranilo prodaju ili doniranje hrane nakon isteka datuma sa oznakom „upotrebiti do“. Pored toga, britanska vlada je pokrenula opsežne kampanje čiji je cilj edukacija potrošača o označavanju trajnosti proizvoda na deklaracijama. Usvajanje nacionalnih i pojedinačnih propisa o bezbednosti donirane hrane, uspostavlajanje sistema označavanja trajnosti primenom dvostrukog datuma navedenog u standardima Codex Alimentarius, pružanje bespovratne pomoći i posticaja privrednim subjekatima u poslovanju hranom su dobri pristupi Ujedninjenog Kraljevstva u rešavanju problema vezanih za doniranje hrane.

EU nema zakonodavstvo o doniranju hrane koje se dosledno primenjuje u svim zemljama članicama, pa su zemlje razvile sopstvene pristupe u rešavanju problema preraspodele viškova hrane. Kao što je navedeno samo nekoliko članica EU, poput Italije i Francuske, ima dobre nacionalne zakone za doniranje hrane, dok su neke zemalje poput Nemačke, Rumunije i Švedske uspostavile samo smernice za upravljanje donacijama hrane. Deo zemalja unutar Evropske unije realizuje doniranje hrane samo na osnovu određenih administrativnih tekstova na ovu tematiku. Prevazilaženje barijera u doniranju hrane u zemljama koje još uvek nisu postigle visok nivo organizacije unutar lanca doniranja po pitanju bezbednosti hrane moguće je postići dobrom saradnjom sa lokalnim vlastima i ministarstvima, kao organizovanjem kontinuiranih edukacija na sledeće teme:

  • Higijenski preduslovi za osobe koje rukuju hranom koja se donira
  • Uslovi transporta i skladištenja hrane koja se donira
  • Sledljivost hrane u lancu doniranja
  • Osnovni principi zamrzavanja hrane namenjene doniranju
  • Skladištenje i transport hrane iz ugostiteljskih objekata
  • Označavanje hrane namenjene doniranju
  • Tumačenje zakonskih propisa, direktiva i smernica o bezbednosti hrane

Literatura

https://food.ec.europa.eu/document/download/0c7e0d66-eb0c-484d-92fc-f2c5e23855bb_en?filename=fw_eu-platform_20230511_sub-flwm_pres10.pdf

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=OJ:C:2017:361:TOC

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32004R0852

https://faolex.fao.org/docs/pdf/eur63427.pdf

https://www.legislation.gov.uk/uksi/2019/828/pdfs/uksi_20190828_en.pdf

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32000L0013

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32002L0099

https://food.ec.europa.eu/document/download/7143f94e-600f-4df5-acef-5b332e7e44ec_en?filename=fs_eu-actions_action_platform_key-rcmnd_en.pdf

https://faolex.fao.org/docs/pdf/eur214110.pdf

https://commission.europa.eu/document/download/fdb2fe1e-d767-4386-8dbd-8edfb45b4e7a_en?filename=eu_food_law_en.pdf

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017XC1025(01)

https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.2903/j.efsa.2020.6306

https://europa.rs/images/publikacije/Bezbednost-hrane.pdf

https://ec.europa.eu/echo/files/policies/food_assistance/them_policy_doc_foodassistance_en.pdf

https://www.fao.org/fao-who-codexalimentarius/codex-texts/guidelines/en/

https://food.ec.europa.eu/document/download/472acca8-7f7b-4171-98b0-ed76720d68d3_en?filename=f2f_action-plan_2020_strategy-info_en.pdf

Bounie D. , Arcot J., Cole M., Egal F., Juliano P., Mejia C., Rosa D., Sellahewa J. (2020). The role of food science and technology in humanitarian responss. Trends in Food Science & Technology, 103, 367-375.

European Commission established the Platform on Food Losses and Food Waste (FWL) 10 in 2016

European Commission. (2020). Farm to Fork Strategy: For a fair, healthy, and environmentally-friendly food system

Prezentacija

Čestitamo na završenom Modulu 2 ReS-Food Trening kursa. Ne zaboravite da svoj uspeh podelite sa prijateljima!

Skip to content