MODUL 3: REGENERATIVNA OPSKRBA HRANOM

Sustav opskrbe hranom: Uvod u globalni sustav opskrbe hranom

Koncept sustava upravljanja opskrbom hrane podrazumijeva znatno više od same proizvodnje i potrošnje hrane. U biti je to zamršena mreža međusobno povezanih aktivnosti koje započinju uzgojem usjeva, a završavaju zbrinjavanjem otpada od hrane. Sam sustav upravljanja opskrbe hranom u svojoj se srži temelji na svim dionicima i procesima uključenim u proizvodnju, prikupljanje, preradu, distribuciju, potrošnju i zbrinjavanje hrane i/ili prehrambenih proizvoda.

Zamislite samo jednu veliku unakrsno povezanu mrežu u kojoj su poljoprivrednici, prerađivači, distributeri, trgovci na malo i potrošači međusobno povezani različitim aktivnostima koje pridonose dodanoj vrijednosti hrane, pri čemu se sve ove aktivnosti odvijaju unutar socioekonomskog i okolišnog konteksta, i bivaju oblikovane širom dinamikom društva u cjelini.

Na svjetskoj razini, sustav upravljanja opskrbe hranom obuhvaća skup aktivnosti povezanih s proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom hrane, a koje se odvijaju u različitim zemljama i na različitim kontinentima. Ovaj sustav nije ograničen zemljopisnim granicama, štoviše nadilazi ih, budući da se hranom trguje diljem svijeta, i ista se transportira u različite dijelove svijeta. Globalni sustav upravljanja opskrbe hranom je dinamičan i promjenjiv, i kao takav se neprestano razvija i prilagođava promjenama u proizvodnoj tehnologiji, potrebi tržišta, politici, kao i preferenciji potrošača, a uključuje složeno međudjelovanje čimbenika uključujući poljoprivredne prakse, trgovinske sporazume, klimatske obrasce, geopolitičku dinamiku i kulturne tradicije.

Povijest sustava opskrbe hranom seže u zoru civilizacije, kada su ljudi prešli sa „sakupljač-lovac” načina života na život u naseljenim poljoprivrednim zajednicama. Ovaj je prijelaz doveo do značajne promjene u načinu proizvodnje i konzumiranja hrane, postavljajući temelje za razvoj umjetnosti, religije i upravljanja.

Tijekom tisućljeća, sustav upravljanja opskrbe hranom prošao je kroz značajne transformacije potaknut napretkom tehnologije, društveno-ekonomskim promjenama, ali isto tako i promjenama u prehrambenim navikama pojedinca i društva u cjelini. Od pojave mehanizirane poljoprivrede do uspona industrijske obrade hrane, svako je doba donosilo nove izazove i nove prilike.

Sustavni pristup analizi sustava upravljanja opskrbe hranom podrazumijeva da se sustav promatra kao cjelina, umjesto da se fokusira na pojedinačne komponente sustava. On uključuje analizu zamršene mreže odnosa i povratnih informacija koja postoji unutar sustava, kao i prepoznavanje međusobne povezanosti između različitih dionika i procesa sustava i okolišnih čimbenika.

Ovakvim pristupom uvažava se kompleksnost i prilagodljivost sustava opskrbe hranom, karakteriziranog nelinearnim interakcijama i pojavnim svojstvima, naglašava se važnost razumijevanja temeljne dinamike sustava i njegovih pokretača, ali isto tako i potencijalno neželjenih posljedica i negativnih povratnih petlji.

Put hrane: Od proizvodnje do supermarketa i Ho.Re.Ca

U zamršenoj mreži globalnog lanca opskrbe hranom odvija se fascinantno putovanje  svakog od proizvoda prije nego što stigne do naših stolova. Od plodnih polja na kojima se uzgajaju usjevi do polica supermarketa i kuhinja restorana, svaki korak lanca opskrbe hranom (Slika 1) bitan je u osiguravanju pristupa svježoj i visokokvalitetnoj hrani.

Proizvodna faza:

Temelj lanca opskrbe hranom čini proizvodna faza, u kojoj poljoprivrednici uzgajaju raznoliku paletu usjeva i stoke. Ova faza uključuje mnoštvo aktivnosti, od pripreme tla i sadnje do navodnjavanja, borbe protiv štetočina i krajnje žetve. Kvaliteta tla, klima i topografija ključni su čimbenici koji definiraju dobru poljoprivrednu praksu, obzirom na odabir željenog usjeva i najpogodnije metode njegova uzgoja.

Žetva i sortiranje:

Onog trena kad usjevi dostignu zrelost, potrebno ih je prikupiti, pri čemu se pažljivo odabiru ili skupljaju ili žanju s polja. Ova faza zahtijeva preciznost i obraćanje pažnje na niz detalja, a sve u svrhu osiguranja optimalnog prinosa i kakvoće proizvoda. Nakon žetve, usjevi se sortiraju i procjenjuju na temelju različitih kriterija, kao što su veličina, boja, zrelost i izgled. Na takav način osigurava se da samo proizvodi najviše kakvoće dođu na tržište, ispunjavajući vrlo stroge standarde supermarketa i Ho.Re.Ca sektora.

Čišćenje i pakiranje:

Nakon sortiranja, proizvodi se podvrgavaju temeljitom čišćenju kako bi se uklonile nečistoće, prljavština, i potencijalna zagađivala. Ovaj je korak neophodan za osiguranje sigurnosti hrane budući pomaže smanjiti rizik od bolesti koje se prenose kontaminiranom hranom. Nakon čišćenja proizvodi se pažljivo pakiraju kako bi bili zaštićeni tijekom transporta i skladištenja. Pakiranje ne služi samo kao sredstvo za očuvanje kakvoće proizvoda, već i kao marketinški alat, povećavajući vizualni izgled i rok trajanja proizvoda.

Hlađenje, skladištenje i transport:

Kako bi se održala svježina i kvaliteta proizvoda, isti se hlade i skladište u prostorijama s kontroliranom temperaturom prije transporta na tržište. Ovaj korak pomaže produžiti rok trajanja kvarljive robe, čime se smanjuje bacanje hrane i osigurava da potrošači dobiju svježe proizvode visoke kvalitete. Prijevoz igra ključnu ulogu u lancu opskrbe hranom, budući kamioni hladnjače i transportni kontejneri olakšavaju kretanje robe od farmi do supermarketa i Ho.Re.Ca objekata.

Dostava, izlaganje i kupnja proizvoda:

Po dolasku u supermarkete i Ho.Re.Ca objekte, proizvodi se istovaruju, pregledavaju i izlažu za kupnju. Ova faza uključuje pažljivo rukovanje i izlaganje proizvoda kako bi se privukla pozornost potrošača i poboljšala prodaja. Višak proizvoda pohranjuje se u rashladnim jedinicama ili zatvorenim prostorima kako bi se održala svježina i produžio rok trajanja. Potrošači imaju priliku birati između širokog spektra ponuđenog svježeg voća, povrća i drugih proizvoda, što odražava kulminaciju puta hrane.

Učinkoviti načini rješavanja problema bacanja hrane u supermarketima i Ho.Re.Ca sektorima

Problem bacanja hrane privukao je značajnu pozornost, a supermarketi i ugostiteljski sektori, uključujući hotele, restorane i kafiće (Ho.Re.Ca), suočeni su sa sve većim pritiskom da se pozabave ovim izazovom. Prepoznajući hitnost situacije, dionici unutar ovih sektora istražuju inovativne strategije za smanjivanje nastajanja otpada od hrane i poticanje održivosti u cijelom lancu opskrbe hranom. Od angažiranja osoblja i optimizacije upravljanja opskrbnim lancem, do utjecaja na ponašanje potrošača i korištenja digitalnih tehnologija, višestrani pristup ključan je za postizanje smislene promjene. U donjem tekstu navodimo nekoliko učinkovitih načina za rješavanje problema bacanja hrane u supermarketima i Ho.Re.Ca sektorima, prikazujući niz različitih strategija i rješenja usmjerenih na stvaranje održive budućnosti.

Angažman rukovodstva i osoblja: Angažiranje rukovodstva i zaposlenika u inicijativama za smanjenje otpada od hrane najvažnije je za osiguranje kulture održivosti unutar supermarketa i Ho.Re.Ca objekata. To je više od pukog izdavanja direktiva; radi se o stvaranju osjećaja zajedničke odgovornosti i vlasništva među članovima osoblja. Intenzivni programi obuke koji naglašavaju značaj smanjenja otpada od hrane, zajedno s poticajima poput bonusa za rad ili programa priznanja, služe za motiviranje zaposlenika da aktivno sudjeluju u naporima za smanjenje otpada. Poticanjem kolektivne predanosti osoblja ka održivosti, organizacije mogu iskoristiti puni potencijal svoje radne snage u pokretanju značajnih promjena.

Upravljanje lancem opskrbe: Učinkovite strategije za upravljanje opskrbnim lancem (eng. SCM) ključne su za smanjivanje otpada u cijelom lancu opskrbe hranom. To uključuje optimiziranje praksi nabave, pojednostavljenje upravljanja zalihama i ublažavanje gubitaka tijekom transporta i skladištenja. Bliska suradnja s dobavljačima i korištenje inovativnih tehnologija kao što su prediktivna analitika te alati za predviđanje potražnje omogućuju supermarketima i Ho.Re.Ca sektorima da optimiziraju svoje opskrbne lance, čime se smanjuje otpad od hrane i povećava učinkovitost. Usvajanjem proaktivnog pristupa SCM-u, organizacije se mogu pozabaviti neučinkovitošću te povećati otpornost svojih operacija na izazove povezane s otpadom od hrane.

Strategije pripreme i posluživanja hrane: Minimiziranje otpada tijekom pripreme i posluživanja hrane zahtijeva pažljiv pristup različitim čimbenicima, uključujući dizajn recepata, kontrolu veličine i broja porcija te rad u kuhinji. Stalna obuka kuhinjskog osoblja o tehnikama smanjenja otpada, poput pravilnog porcioniranja i kreativnog iskorištavanja ostataka od hrane, ključna je za smanjenje bacanja hrane na samom izvoru. Osim toga, dinamične strategije određivanja cijena jelovnika temeljene na dostupnosti i svježini sastojaka mogu potaknuti kupce da donesu „održiviji“ izbor koji dovoda do istovremenog smanjenja otpada od hrane. Optimiziranjem procesa pripreme i posluživanja, organizacije mogu ublažiti stvaranje otpada od hrane bez ugrožavanja kvalitete ili zadovoljstva kupaca. Ponašanje potrošača: Utjecaj na ponašanje potrošača višestruk je pothvat koji zahtijeva kombinaciju obrazovanja, poticaja i poticanja ponašanja. Supermarketi i Ho.Re.Ca objekti mogu iskoristiti različite kanale, uključujući natpise, društvene medije i programe vjernosti, kako bi podigli svijest o ekološkim i društvenim utjecajima bacanja hrane. Popusti za kupnju nesavršenih proizvoda ili provedba programa nagrađivanja koji potiču kupce da donesu vlastite posude za obroke za van može potaknuti održivije navike potrošnje. Ovakvim pristupom potrošačima, organizacije mogu poticati kolektivnu predanost smanjenju otpada i potaknuti pozitivnu promjenu ponašanja potrošača.

Razmjena informacija i alternativna odredišta: Jasna komunikacija između osoblja i kupaca ključna je za izbjegavanje usvajanja krivih informacija, a koje bi mogle dovesti do bacanja hrane. Implementacija standardiziranih sustava označavanja datuma isteka roka i pružanje informacija o pravilnom skladištenju hrane, kao i savjetima o rukovanju hranom, omogućuje potrošačima donošenje pravilnih odluka i posljedično dovodi do smanjenja nastanka otpada od hrane u kućanstvu.  Štoviše, preusmjeravanje viškova hrane u alternativna odredišta poput banaka hrane ili postrojenja za kompostiranje, osigurava održivu prenamjenu viškova hrane, namjesto odlaganja na odlagališta. Promicanjem transparentne komunikacije i iznalaženjem inovativnih rješenja, organizacije mogu minimizirati stvaranje otpada od hrane uz maksimalno iskorištenje resursa.

Podrška i preporuke temeljene na dokazima: Davanje prioriteta intervencijama temeljenih na dokazima ključno je za osiguravanje da se resursi učinkovito usmjeravaju ka strategijama upravljanja s najvećim potencijalom za učinak. Supermarketi i Ho.Re.Ca sektori mogu iskoristiti postojeće rezultate istraživanja i studije slučaja kako bi donijeli pravilne odluke i slijedno prilagodili intervencije svojim specifičnim zahtjevima. Štoviše, u suradnji s akademskim institucijama i partnerima iz industrije, organizacije mogu pridonijeti stalnim istraživačkim naporima i razmjeni znanja vezanog uz smanjenje nastanka otpada od hrane. Usklađivanjem intervencija s čvrstim dokazima i preporukama, organizacije mogu maksimalno povećati svoju učinkovitost i potaknuti opipljiv napredak prema ciljevima smanjenja otpada od hrane.

Digitalne tehnologije: Integracija naprednih tehnologija kao što su umjetna inteligencija (AI), IoT i Big Data daje velike mogućnosti za optimizaciju procesa upravljanja otpadom od hrane. Implementacija pametnih senzora i automatiziranih sustava za upravljanje zalihama daje uvid u razine zaliha hrane, datume isteka roka trajnosti, kao i obrasce potrošnje u stvarnom vremenu, što omogućuje točnije predviđanje potrošnje i donošenje proaktivnih mjera u svrhu sprječavanja nastanka otpada od hrane. S druge strane korištenje analize podataka i algoritama strojnog učenja može identificirati neučinkovitosti u lancu opskrbe hranom i preporučiti ciljane intervencije za smanjenje otpada. Iskorištavanjem snage digitalnih alata, supermarketi i Ho.Re.Ca sektori mogu transformirati svoje poslovanje i potaknuti značajan napredak prema održivijoj budućnosti.

Uzimajući u obzir sve gore navedeno, evidentno je da su suradnja, inovativnost i predanost ključni elementi uspjeha. Angažiranjem osoblja, optimiziranjem upravljanja lancem opskrbe hranom, utjecanjem na ponašanje potrošača, definiranjem alternativnih odredišta za zbrinjavanje viškova hrane,  te iskorištavanjem moći digitalnih tehnologija, organizacije mogu učiniti značajne pomake ka smanjenju otpada od hrane i poticanju održivosti.

Nacionalna i EU politika i zakonodavstvo u pogledu razvoja regenerativnih lanaca opskrbe hranom

Nacionalno zakonodavstvo i regenerativni lanci opskrbe hranom

Unutar grčkog zakonodavnog okvira, očigledno nedostaju eksplicitni zakoni posvećeni isključivo regenerativnim lancima opskrbe hranom. Međutim, nekoliko zakonodavnih mjera neizravno podupire ovu praksu, posebice u okviru agroturističkih aktivnosti i provedbe Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Grčko zakonodavstvo nameće posebne zahtjeve tvrtkama koje nude usluge prijema, gostoprimstva ili cateringa u okviru farmi. Na primjer, tvrtke koje pružaju ugostiteljske usluge moraju uključiti proizvode iz posebnih kategorija kao što su proizvodi iz “Košarice poljoprivrednih proizvoda” i “Kućne radinosti”, što je navedeno u posebnim člancima Zakona 4276/2014 i Zakona 4235/2014. Cilj je ovih odredbi potaknuti potrošnju lokalno proizvedenih dobara i ojačati multifunkcionalna gospodarstva, čime se neizravno potiču održive i regenerativne poljoprivredne prakse. Štoviše, ove odredbe potiču i promiču potrošnju lokalno proizvedenih dobara unutar malih poljoprivrednih gospodarstava. Nalažući korištenje proizvoda lokalnog podrijetla, grčki zakoni imaju za cilj potaknuti potražnju za poljoprivrednim proizvodima regionalnog karaktera. Ovaj pristup ne samo da podržava lokalne poljoprivrednike i proizvođače, već također doprinosi sveukupnoj održivosti i otpornosti poljoprivrednog sektora (Slika 2).

Štoviše, ove zakonodavne mjere neizravno potiču održive i regenerativne poljoprivredne prakse promicanjem multifunkcionalnih gospodarstava koja integriraju poljoprivrednu proizvodnju s raznim komplementarnim djelatnostima poput agroturizma, obrazovanja i izravnog marketinga, i shodno tome imaju ključnu ulogu u unapređenju regenerativne poljoprivrede. Poticanjem integracije različitih aktivnosti unutar poljoprivrednih sektora, grčki zakoni doprinose stvaranju živahnih ruralnih gospodarstava i krajolika. U Grčkoj se sredstva Zajedničke poljoprivredne politike EU (CAP) dodjeljuju za potporu inicijativama koje promiču održive poljoprivredne prakse, očuvanje biološke raznolikosti i ruralni razvoj. Na primjer, drugi stup CAP-a omogućuje državama članicama poput Grčke da osmisle programe ruralnog razvoja prilagođene lokalnim potrebama i uvjetima. Ovi programi često uključuju mjere za poticanje ekološki prihvatljivih poljoprivrednih praksi, kao što su agro-okolišni programi, inicijative za agrošumarstvo i podrška organskoj poljoprivredi. Iako samom grčkom ZPP planu nedostaje zakonodavni status, on pruža politički okvir za provedbu poljoprivredne politike EU-a na nacionalnoj razini, usmjeravajući nastojanja da se podrže prakse održive poljoprivrede i inicijative za ruralni razvoj.

Zakonodavstvo EU vezano uz regenerativni lanac opskrbe hranom

Europska unija (EU) je učinila značajne korake u promicanju održive poljoprivrede kroz svoj zakonodavni okvir, čija je srž Zajednička poljoprivredna politika (CAP) (Slika 3). Ova politika, podržana posebnim propisima poput Uredbe (EU) 2021/2115, ima za cilj poticanje ekološki prihvatljivih poljoprivrednih praksi i razvoj otpornih sustava opskrbe hranom u državama članicama. U donjem pregledu zalazimo u ključne komponente zakonodavnog okvira EU-a za održivu poljoprivredu i njene implikacije na promicanje regenerativnih lanaca opskrbe hranom.

Uredba (EU) 2021/2115 predstavlja kamen temeljac strategije EU za održivu poljoprivredu. Ova je uredba cjelovita jer ocrtava pravila koja uređuju potporu strateškim planovima koje su razvile države članice u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Značajan naglasak ove uredbe odnosi se na ključne ciljeve kao što su očuvanje okoliša, klimatske promjene, održivo upravljanje prirodnim resursima, očuvanje biološke raznolikosti i ruralni razvoj. Određivanjem prioriteta gore navedenih ciljeva, Uredba ima za cilj dodjelu financijskih sredstava državama članicama, i na takav način im omogućiti provedbu mjera koje su u skladu s tim ciljevima. Ova je potpora ključna za olakšavanje napretka regenerativnih poljoprivrednih praksi, koje su ključne za izgradnju održivih lanaca opskrbe hranom u EU.

Održiva mreža označavanja predstavlja ključnu promjenu u osvješćivanju potrošača glede donošenja izbora u kupnji hrane. Uključivanje raznolikih detalja poput prehrane, utjecaja na klimu, utjecaja na okoliš i društvena pitanja, omogućuje potrošačima usklađivanje  kupnje u skladu sa vrijednostima i njihovim preferencijama. Ovim se okvirom ujedno želi standardizirati označavanje održivosti za sve proizvode, osiguravajući pouzdanost i dosljednost. Štoviše, sustavom se promiče transparentnost u cijelom lancu opskrbe hranom, potičući odgovornost među proizvođačima i potičući održivu praksu.

Ključne točke održive mreže označavanja uključuju povećanje informiranosti potrošača pružanjem detaljnih informacija, standardiziranjem označavanja glede dosljednosti i promicanja transparentnosti za poticanje pozitivnih promjena.

Slično tome, zakonodavni okvir Održivog prehrambenog sustava (SFS) ima holistički pristup poticanju održivih prehrambenih sustava u EU. Ovakvim sustavom uspostavljaju se sveobuhvatna načela, ciljevi i minimalni standardi za proizvodnju, distribuciju i potrošnju hrane, s fokusom na ekološku i društvenu održivost. Shodno tome inicijativa SFS se bavi gorućim problemima poput klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i društvene jednakosti u prehrambenom sustavu. Pružanjem sveobuhvatnog regulatornog okvira olakšava se prijelaz na otpornije i ekološki prihvatljivije prehrambene sustave diljem EU.

Ključne točke SFS okvira uključuju njegov holistički pristup koji obuhvaća različite aspekte sustava upravljanja hranom, davanje prioriteta ekološkoj i društvenoj održivosti i promicanje otpornosti za ublažavanje rizika povezanih s klimatskim promjenama i nedostatkom resursa.

Zajedno, ove inicijative pokazuju predanost EU rješavanju izazova održivosti u prehrambenom sektoru. Razumijevanje i uključivanje u te okvire osigurava da pojedinci donose informirane izbore, zagovaraju održive prakse i doprinose oblikovanju održivije budućnosti.

Dizajniranje sustava opskrbe hranom: kružni vs linearni/izazovi i mogućnosti

Prijelaz s linearnih na kružne sustave opskrbe hranom predstavlja ključni pomak ka održivijim, otpornijim i pravednijim praksama proizvodnje i potrošnje hrane. Ova promjena potaknuta je potrebom za rješavanje ekoloških, društvenih i ekonomskih izazova koji su svojstveni tradicionalnim linearnim modelima, a koje karakterizira pristup “uzmi-napravi-odloži”. U linearnim sustavima opskrbe hranom, putovanje hrane od polja do stola, i krajnje do odlagališta, uključuje intenzivno iskorištavanje resursa, značajno stvaranje otpada i znatan negativan utjecaj na okoliš, uz duboke društvene nejednakosti i utjecaj na zdravlje.

Linearni sustavi opskrbe hranom, uz svoje oslanjanje na intenzivnu poljoprivredu proizvodnju, duge opskrbne lance i sintetičke inpute, doveli su do niza ekoloških problema, uključujući iscrpljivanje tla, onečišćenje vode i gubitak bioraznolikosti. Neučinkovitost ovih sustava dodatno je pojačana stvaranjem značajne količine otpada u svakoj fazi opskrbnog lanca, što doprinosi emisijama stakleničkih plinova i ekonomskim gubicima. Štoviše, stvarni troškovi ovih sustava, koji imaju značajan negativan utjecaj na okoliš, utjecaj na javno zdravlje i društvene nejednakosti, su često eksternalizirani i ne odražavaju se u tržišnim cijenama, što dovodi do neodrživih obrazaca potrošnje i nastavljanja tržišnih neuspjeha.

Nasuprot tome, kružni sustavi opskrbe hranom nude viziju održivosti koja podrazumijeva regenerativne cikluse prisutne u prirodi. U središtu ove vizije su načela kao što su proizvodnja u zatvorenom krugu, lokalni izvori, smanjenje otpada i regenerativna poljoprivreda. Minimiziranjem nastanka otpada i maksimiziranjem učinkovitosti resursa, kružni sustavi imaju za cilj stvoriti održivu proizvodnju, potrošnju i recikliranje hranjivih tvari. Davanje prioriteta lokalnoj nabavi hrane i smanjenju bacanja hrane podržava lokalna gospodarstva, te smanjuje utjecaje na okoliš povezane s transportom i skladištenjem. Nadalje, promicanjem regenerativne poljoprivredne prakse i povećanjem svijesti potrošača o održivom izboru hrane, kružni sustavi opskrbe hranom doprinose zdravlju planeta i njegovih stanovnika.

Međutim, prelazak na kružne sustave opskrbe hranom nije bez izazova. Potrebna su značajna ulaganja u infrastrukturu, tehnologiju i obrazovanje, uz podržavajuće političke okvire i regulatorna okruženja. Složenost koordinacije više sudionika u opskrbnom lancu i upravljanje ovom složenošću u svrhu osiguranja transparentnosti i odgovornosti predstavlja dodatnu prepreku. Ipak, mogućnosti koje proizlaze iz kružnih sustava opskrbe hranom su neizmjerne. Inovativnost i suradnja među sektorima, potiče razvoj održivih tehnologija, poslovnih modela i partnerstava. Diversifikacijom izvora hrane, smanjenjem ovisnosti o vanjskim inputima i poboljšanjem stanja ekosustava, kružni sustavi promiču otpornost na ekološke katastrofe i klimatske promjene, što je ključno za osiguravanje sigurnosti hrane i sredstava za život u uvjetima neizvjesnosti.

Prelazak s linearnih na kružne sustave opskrbe hranom nije samo odgovor na izazove koje postavljaju konvencionalne poljoprivredne prakse, već i značajna prilika za redefiniranje našeg odnosa s hranom i okolišem. Ova transformacijom stvaraju se ključne prilike koje mogu dovesti do održivijeg, otpornijeg i pravednijeg globalnog sustava opskrbe hranom.

Inovacije i ekonomski rast

Potencijal za inovacije je o bitnih mogućnosti koje nude kružni sustavi opskrbe hranom. To uključuje razvoj novih tehnologija i praksi u poljoprivredi, preradi hrane, distribuciji i gospodarenju otpadom. Na primjer, napredak u preciznoj poljoprivredi može optimizirati korištenje resursa i dovesti do smanjenja nastanka otpada, dok inovativne tehnike čuvanja hrane mogu produžiti rok trajanja i smanjiti kvarenje. Štoviše, model kružnog gospodarstva potiče razvoj novih poslovnih modela, poput platformi za dijeljenje resursa ili usluga, koje mogu potaknuti gospodarski rast i stvoriti nova tržišta.

Održivost okoliša

Kružni sustavi opskrbe hranom u svojoj srži imaju za cilj smanjiti nastajanje otpada od hrane i maksimalno povećati učinkovito korištenje resursa, što izravno doprinosi održivosti okoliša. Usvajanjem praksi poput regenerativne poljoprivrede, kompostiranja i recikliranja, ovi sustavi mogu dovesti do značajnog smanjenja emisije stakleničkih plinova, smanjenja potrošnje vode i spriječiti degradaciju tla. Štoviše, fokusiranjem na lokalne izvore i smanjenim oslanjanjem na duge opskrbne lance, kružni sustavi opskrbe hranom također mogu dovesti do smanjenja ugljičnog otiska povezanog s transportom i skladištenjem hrane.

Otpornost na šokove

Još jedna prilika leži u povećanoj otpornosti sustava opskrbe hranom na vanjske šokove, kao što su klimatske promjene, ekonomske fluktuacije i poremećaji u opskrbnom lancu. Kružni sustavi opskrbe hranom, okrenuti ka raznolikosti, lokalnoj proizvodnji i smanjenoj ovisnosti o vanjskim inputima, sami su po sebi prilagodljiviji promjenjivim uvjetima. Ova otpornost ključna je za osiguravanje sigurnosti hrane i održavanje sredstava za život, posebno u regijama osjetljivim na ekološke i ekonomske šokove.

Dobrobit po zdravlje i prehranu

Kružni sustavi opskrbe hranom također omogućuju značajne zdravstvene i prehrambene prednosti. Dajući prednost svježoj hrani lokalnog porijekla i minimizirajući preradu i upotrebu aditiva, ovi sustavi podržavaju zdraviju prehranu i stilove života. Usredotočenost na kvalitetu hrane i prehranu može dovesti do smanjenja zdravstvenih problema povezanih s prehranom kao što su pretilost, dijabetes i kardiovaskularne bolesti, pridonoseći ukupnom javnom zdravlju i dobrobiti.

Društvena jednakost i osnaživanje zajednice

Štoviše, kružni sustavi opskrbe hranom pružaju priliku za rješavanje društvenih nejednakosti i osnaživanje zajednica. Uključivanjem lokalnih proizvođača i potrošača u sustav opskrbe, ovi modeli mogu osigurati pravedniji pristup resursima, mogućnostima i koristima. To uključuje potporu malim poljoprivrednicima, poticanje izravnih odnosa između proizvođača i potrošača, te poticanje inicijativa u zajednici kao što su urbani vrtovi i poljoprivredne tržnice. Takvi pristupi mogu ojačati društvenu koheziju, promicati prehrambenu suverenost i pridonijeti ekonomskom osnaživanju marginaliziranih skupina.

Obrazovne i kulturne promjene

U konačnici, prijelaz na kružne sustave opskrbe hranom zahtijeva i potiče značajne obrazovne i kulturne promjene. Podizanje svijesti o utjecajima izbora hrane na okoliš i zdravlje može osnažiti potrošače da donose održivije odluke. Ovaj obrazovni aspekt proteže se na škole, zajednice i tvrtke, promičući širi kulturološki pomak prema održivosti i poštovanju prirodnog svijeta.

Kako bi se olakšao ovaj prijelaz, potreban je višestruki pristup. Inovacije u održivoj poljoprivredi, preradi hrane, distribuciji i gospodarenju otpadom bi se trebale prihvatiti i biti podržane od strane reformi politika koje potiču kružne prakse i internaliziraju stvarne troškove proizvodnje hrane. Obrazovanje potrošača o ekološkim, društvenim i zdravstvenim utjecajima njihovih izbora hrane može ih osvijestiti u donošenju održivijih odluka, promičući svijest o lokalnoj, sezonskoj i organskoj hrani. Štoviše, uključivanje zajednica u dizajn i provedbu kružnih sustava opskrbe hranom može potaknuti lokalne inicijative, promicati lokalni prehrambeni suverenitet i ojačati društvenu koheziju.

U konačnici, prijelaz s linearnih na kružne sustave opskrbe hranom predstavlja temeljnu transformaciju prema održivijoj budućnosti za proizvodnju i potrošnju hrane. Promišljanjem o načinima na koji uzgajamo, distribuiramo, konzumiramo i recikliramo našu hranu, omogućuje nam pozabaviti se gorućim izazovima uništavanja okoliša, društvene nejednakosti i javnog zdravlja. Ova tranzicija zahtijeva kolektivnu akciju, inovativna politička rješenja i zajedničku predanost održivom razvoju, nudeći put do otpornijeg, pravednijeg i održivijeg globalnog sustava opskrbe hranom.

Pojmovnik

1. Poljoprivredna društva: ljudske zajednice koje se oslanjaju na poljoprivredu za uzdržavanje i osiguranje sredstava za život.
2. Kružni sustavi opskrbe hranom: sustavi opskrbe hranom osmišljeni u svrhu smanjenja otpada od hrane i maksimiziranja učinkovitosti resursa kroz zatvoren sustav proizvodnje i recikliranja.
3. Složeni adaptivni sustavi: sustavi karakterizirani nelinearnim interakcijama i pojavnim svojstvima, sposobni za samoorganizaciju i prilagodbu.
4. Povratne sprege: mehanizmi u kojima se izlazi sustava vraćaju kao ulazi, utječući na buduće ponašanje.
5. Lanac opskrbe hranom: slijed procesa uključenih u proizvodnju, distribuciju i potrošnju prehrambenih proizvoda.
6. Sustav opskrbe hranom: međusobno povezana mreža aktivnosti uključenih u proizvodnju, preradu, distribuciju, potrošnju i odlaganje prehrambenih proizvoda.
7. Re.Ca. (Hoteli, Restorani i Katering): odnosi se na ugostiteljsku industriju, uključujući hotele, restorane i ugostiteljske objekte.
8. Međupovezanost: odnosi i veze između različitih komponenti lanca opskrbe hranom.
9. Dinamika tržišta: čimbenici koji utječu na ponudu i potražnju na tržištu, uključujući cijene, trendove i konkurenciju.
10. Nelinearne interakcije: interakcije između komponenti sustava koje nisu proporcionalne jedna drugoj.
11. Sustavni pristup: pristup koji cijeli lanac opskrbe hranom razmatra kao složen, međusobno povezan sustav.
12. Dodana vrijednost: aktivnosti koje povećavaju vrijednost proizvoda, kao što su obrada ili pakiranje.

Literatura

1. Article 2 – Ministerial Decision 12528/17.7.2018 – agrotourism activities. Lawspot. (2020, January 24). https://www.lawspot.gr/nomikes-plirofories/nomothesia/ya-12528-2018/arthro-2-ypoyrgiki-apofasi-12528-1772018-askisi
2. European Commission. (n.d.-a). Greece. Agriculture and rural development. https://agriculture.ec.europa.eu/cap-my-country/cap-strategic-plans/greece_en#:~:text=The%20Plan%20focuses%20on%20improving,sustainable%20development%20of%20rural%20areas.
3. European Commission. (n.d.-b). Legislative Framework. https://food.ec.europa.eu/horizontal-topics/farm-fork-strategy/legislative-framework_en
4. European Parliament. (2024). Legislative Framework for Sustainable Food Systems: Legislative train schedule. https://www.europarl.europa.eu/legislative-train/spotlight-JD%2023-24/file-sustainable-eu-food-system
5. Hueston, W., & McLeod, A. (2012). Overview of the global food system: Changes over time/space and lessons for future Food Safety. Improving Food Safety Through a One Health Approach: Workshop Summary.
6. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK114491/
7. Klim. (2023). What does the new EU supply chain law mean for food companies?. LinkedIn. https://www.linkedin.com/pulse/what-does-new-eu-supply-chain-law-mean-food-companies-klimfoods/
8. LS Retail. (2023). Six ways supermarkets can reduce food waste. POS & ERP software. https://www.lsretail.com/resources/six-ways-supermarkets-can-reduce-food-waste
9. Luiselli, C., & Piñeiro, M. (2022). The Global Food System: Evolution and analysis. The Global Food System The global food system evolution and analysis Comments. https://www.teseopress.com/theglobalfoodsystem/chapter/chapter-i-the-global-food-system-evolution-and-analysis/
10. OECD. (n.d.). Understanding the global food system . https://www.oecd.org/agriculture/understanding-the-global-food-system/
11. Official Journal of the European Union. (2021). Regulation – 2021/2115 . EUR-Lex. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32021R2115
12. Stoica, D., Micu , A.-E., & Stoica , M. (2023). How to Manage HoReCa Food Waste by Using Digital Technologies?. “Ovidius” University Annals, Economic Sciences Series , XXIII(1 /2023).
13. Vizzotto, F., Testa, F., & Iraldo, F. (2021). Strategies to reduce food waste in the food services sector: A systematic review. International Journal of Hospitality Management, 95, 102933. https://doi.org/10.1016/j.ijhm.2021.102933
14. Willard, M. (2023). Sustainable Food Systems Law – EU Food Policy Coalition’s recommendations for a meaningful transition. Agricultural and Rural Convention. https://www.arc2020.eu/sustainable-food-systems-law-eu-food-policy-coalitions-recommendations-for-a-meaningful-transition/

Prezentacija

Čestitamo na završetku obuke 3. Modula ReS-Food tečaja. Ne zaboravite podijeliti svoje postignuće sa svojim prijateljima!